silence is complicity
Ambient Palestine
Today in Palestine
Brojač posjeta
394156
Blog
nedjelja, listopad 21, 2007

Tekst je preveden s web stranice sela Al-Nu'eman

Na prvi se pogled čini da je Al-Nu'eman mirno selo: na prekrasnom brdašcu između Jeruzalema i Betlehema voćke i maslinici okružuju 22 kuće. No za samo nekoliko godina od svega toga bi moglo ostati vrlo malo. Ukoliko ljudi nešto ne poduzmu, ovo će selo najvjerojatnije nestati. Izraelski sudovi bi ponovo mogli presuditi da mještani Al-Nu'emana nemaju pravo koristiti svoju zemlju i živjeti u svojim domovima, da su uljezi u vlastitom selu i da predstavljaju prijetnju sigurnosti Izraela. Obruč oko sela Al-Nu'eman se steže sa svih strana i čini se da će njegovi stanovnici uskoro postati izbjeglice. Ako već ne možemo zaustaviti ovu tihu deportaciju, možemo barem o tome progovoriti, s ovim slučajem upoznati javnost i pokazati učinak koji izraelska okupacija ima na ove mještane.

Tragedija Al-Nu'emana je započela 1967. godine kad je izraelsko vojno povjerenstvo zaduženo za određivanje granica Jeruzalema odlučilo ovo selo pripojiti Jeruzalemu, a time i državi Izrael. No, stanovnici sela Al-Nu'eman našli su se te iste godine na popisu stanovnika kao stanovnici obližnjeg sela Umm at-Tala' koje nije bilo pripojeno Jeruzalemu. Tako je zemlja sela Al-Nu'eman službeno postala dio Izraela, za razliku od njenih stanovnika koji su postali stanovnici okupiranih područja. Više od 25 godina ova apsurdna situacija nije bila važna – grad Jeruzalem nije stanovnicima sela pružao nikakve usluge, nije u tom selu ubirao porez niti nametao svoje građevinske propise, pa je selo nastavilo živjeti svojim uobičajenim životom. Djeca i odrasli išli su u školu i radili u obližnjim selima koja su potpala pod grad Jeruzalem, javne usluge su im bile pružane s okupiranih područja i nitko nije ni znao da ovaj problem postoji. [za pojašnjenje zakonskog statusa Istočnog Jeruzalema i njegovih stanovnika vidi B'Tselemov tekst na kraju posta]

Problemi su počeli tijekom 1990-tih. 1992. godine predstavnici izraelske vlade došli su u selo i proglasili da je, budući da grad Jeruzalem nije pripremio plan podjele tog područja na zone, svaka gradnja na tom području zabranjena. 1996. godine djeca koja žive u Al-Nu'emanu morala su napustiti školu u obližnjem selu Umm Tuba, jer se radilo o gradskoj školi u vlasništvu grada Jeruzalema, a djeca iz Al-Nu'emana nemaju prebivalište u Jeruzalemu. 1993. godine Izrael je nametnuo ograničenja kretanja na okupiranim područjima i od tada svaki Palestinac koji želi ući u Izrael mora za to imati posebnu dozvolu. Tako je stanovanje u njihovim vlastitim domovima u selu Al-Nu'eman postalo protuzakonito za mještane tog sela. 2003. godine, kad su se radili planovi za izgradnju ilegalnog Zida, izraelske snage bi povremeno uhićivale muškarce u selu Al-Nu'eman i optuživale ih za protuzakoniti boravak u Izraelu. Svi pokušaji da se ova situacija popravi preko izraelskog ministarstva unutarnjih poslova i izraelskog Vrhovnog suda su propali. Selo i dalje dobiva vodu, struju i kanalizacijske usluge s okupiranih područja, a jedini dodir koji mještani imaju s Jeruzalemom je plaćanje kazni zbog gradnje svojih kuća i troškova rušenja dvije «ilegalno izgrađene» kuće koje su izraelske vlasti srušile u siječnju 2006. godine. Mještanima prijete i nova rušenja kuća.

Nekad su dvije ceste vodile do sela Al-Nu'eman. 1994. godine izraelska vojska je počela povremeno blokirati cestu koja vodi na sjever, prema obližnjem selu Umm Tuba i Jeruzalemu. Zbog toga je Betlehem mještanima postao jedini preostali izbor, pa su oni tamo odlučili potražiti usluge i zaposlenje. 2003. godine na putu do Betlehema ispriječio se ilegalni izraelski Zid, koji je najprije povremeno, a sada i trajno prekinuo vezu sela Al-Nu'eman s Betlehemom. Selo je tako sada de facto pod opsadnim stanjem. Mještani navodno smiju prijeći na okupirana područja, ali ih se u stvarnosti svakodnevno uznemirava dok se pokušavaju vratiti kroz vrata u Zidu, jer je za njih ulazak u Izrael protuzakonit budući da nemaju prebivalište u toj državi.

Stanovnici sela Al-Nu'eman žive u strahu: u svakom trenutku ovise o dobroj volji pograničnih policajaca – ponekad im je dopušteno da prijeđu kroz ilegalni Zid, ponekad im to nije dopušteno i to bez ikakvog razloga. Oni koji žele proći ponekad su zadržani, prisiljeni da se skidaju ili ih se ponižava na druge načine. 16. prosinca 2005. godine pogranična policija je na putu između Al Nu'emana i Umm Tube (oba su sela arapska, ali se Umm Tuba nalazi 300 metara sjeverno od Al-Nu'emana i u gradu Jeruzalemu)zaustavila Mahmuda i Da'uda Shawawru iz sela Al-Nu'eman i optužila ih da su ilegalno ušli u Izrael. Da'uda su priveli u policijsku stanicu, a Mahmud, koji je jahao na muli, je odbio poći s njima. Nekoliko sati kasnije Mahmud je pronađen svezan za mulu. Bio je jako izudaran i bez svijesti. Pet dana kasnije Mahmud je umro u bolnici. Nikad se više nije povratio k svijesti. Imao je 43 godine i 8 djece.

Dvir Cahana je prvi obavijestio stanovnike Al-Nu'emana o planovima za njihovu budućnost. Cahana je u selo došao u ožujku 2003. godine u pratnji pogranične policije. Rekao je mještanima da predstavlja ministarstvo obrane, ministarstvo za izgradnju stanova i grad Jeruzalem. Zatim je mještanima pokazao kartu na kojoj se vidjelo kako će ilegalni Zid otcijepiti selo od okupiranih područja i rekao im da je donesena odluka da se selo «očisti» od svojih stanovnika. Cahana je onima koji su voljni odmah napustiti selo ponudio financijsku naknadu. Oni koji će ostati, rekao je, «bit će poput drveta bez vode».Od tada se protiv ove odluke bore aktivisti za ljudska prava, odvjetnici i novinari, no čini se da bi Cahanina mogla biti posljednja.

Zahtjev mještana da se zid pomakne prema zapadu, kako bi barem imali pristup na okupirana područja, gdje se školuju i odlaze na posao, odbijen je zbog «planiranja». Na poljoprivrednom zemljištu koje pripada selu Al-Nu'eman, već traju radovi na novoj cesti do izraelskih naselja Nokdim i Tekoa, te izgradnja terminala na Zidu. Odobreni su planovi za izgradnju nove ceste koja će okruživati Jeruzalem, te židovske četvrti Har Homa D na zemlji koja pripada selu Al-Nu'eman. Svi ovi planovi pretpostavljaju da će selo uskoro nestati. Kako? Opsadom, zastrašivanjem, sudskim nalozima, rušenjem kuća, i šutnjom izraelske i međunarodne javnosti za koju je selo Al-Nu'eman gotovo nevidljivo.


Kratko pojašnjenje o Palestincima koji žive u i oko okupiranog Istočnog Jeruzalema:
B'Tselem: Zakonski status Istočnog Jeruzalema i njegovih stanovnika
(za izvorni tekst na engleskom i više informacija klikni ovdje)

Između 1948. godine i lipnja 1967. Jeruzalem je podijeljen na 2 dijela: Zapadni Jeruzalem, koji je pokrivao područje od oko 38 km2 i koji je bio pod izraelskom kontrolom, i Istočni Jeruzalem, koji je pokrivao oko 6 km2 i koji je bio pod jordanskom kontrolom. U lipnju 1967, nakon 6-dnevnog rata, Izrael je gradskim granicama Zapadnog Jeruzalema pripojio oko 70 km2 teritorija i na tom području nametnuo izraelske zakone. Ti anektirani ili pripojeni teritoriji nisu uključivali samo dio Jeruzalema koji je bio pod jordanskom kontrolom, već i dodatnih 64 km2 koji su većinom pripadali 28 sela na Zapadnoj Obali, a jedan je dio pripadao gradovima Betlehem i Beit Jala. Nakon ove aneksije, površina Zapadnog Jeruzalema se utrostručila, a Jeruzalem je postao najveći grad u Izraelu.

Dakle, prije 1967. godine većina površine koja danas čini dio Jeruzalema nije bila dio grada (ni Zapadnog ni Istočnog), već dio Zapadne Obale. […]

Cilj povjerenstva [vojnog povjerenstva koje je određivalo granice] je bio ojačati izraelski suverenitet nad gradom na način da se stvori židovska većina. Stoga su demografske okolnosti bile od presudne, a one vezane uz planiranje od sporedne važnosti. Kako bi se osigurala znatna židovska većina, prvenstveno se željelo spriječiti uključivanje područja gusto naseljenih Palestincima u Jeruzalem. Dok je nekoliko palestinskih sela stavljeno van grada, dio njihove zemlje je pripojen unutar granica grada, npr. Beit Iksa i Beit Hanina na sjeveru, i odvojena područja koja se nalaze u Betlehemu i Beit Sahuru na jugu. Sela i četvrti su bili podijeljeni; jedan dio ostao bi na Zapadnoj Obali, a drugi je bio pripojen Izraelu.

Nakon aneksije država Izrael je provela popis stanovništva na tim područjima i dala status trajnog prebivališta stanovnicima anektiranih područja koji su se u vrijeme popisa stanovništva zatekli u svojim domovima. Osobe koje u tom trenutku iz bilo kojeg razloga nisu bile u gradu zauvijek su izgubile pravo da žive u Jeruzalemu. Stanovnici s trajnim prebivalištem su, ako su to željeli i udovoljavali određenim uvjetima, mogli dobiti izraelsko državljanstvo. Uvjeti koje su morali ispunjavati uključivali su: prisezanje na odanost državi, dokaz da nisu državljani niti jedne druge zemlje i poznavanje hebrejskog jezika. Većina tih stanovnika iz političkih razloga nije zatražila izraelsko državljanstvo. Gradske granice koje su išle kroz četvrti i sela stvorile su razlike između Palestinaca u pogledu njihovih prava, jer su stanovnici koji su živjeli u nepripojenim dijelovima i dalje bili stanovnici Zapadne Obale i pod vojnom vladavinom.

Palestinci imaju status stanovnika s «trajnim prebivalištem» u državi Izrael. Isti se status daje i stranim državljanima koji su slobodno odlučili doći u Izrael i koji u toj zemlji žele živjeti. Izrael se prema palestinskim stanovnicima Istočnog Jeruzalema ponaša kao prema useljenicima koji u svojim domovima žive zahvaljujući dobročinstvu vlasti, a ne zato što na to imaju pravo. Vlasti ovu politiku provode iako se radi o Palestincima koji su rođeni u Jeruzalemu, koji u tom gradu žive i koji nemaju druge domovine. Zapanjujuće je što se Izrael prema ovim Palestincima ponaša kao prema strancima koji su došli u Jeruzalem, budući da je zapravo Izrael taj koji je došao u Jeruzalem 1967.

Status trajnog prebivališta se bitno razlikuje od državljanstva. Primarno pravo koje imaju osobe s trajnim prebivalištem je da žive i rade u Izraelu bez posebnih dozvola. Osobe s trajnim prebivalištem također imaju pravo na socijalne beneficije i zdravstveno osiguranje i mogu glasati na lokalnim izborima, ali ne i na izborima za Knesset [parlament]. Za razliku od državljanstva, trajno prebivalište se prenosi na djecu samo u slučaju da osoba s trajnim prebivalištem udovoljava određenim uvjetima. Osoba koja ima trajno prebivalište, a čiji supružnik ga nema, mora za svog supružnika zatražiti dopuštenje za sjedinjenje obitelji. Samo državljani imaju pravo na povratak u Izrael u bilo kom trenutku.


Ostali postovi i linkovi vezani uz temu: Al-Nu'eman
Al-Nu'eman web site
Akcija
Hvala vam!
Obavijest u vezi sela Al-Nu'eman
UPDATE i NOVA AKCIJA za spas palestinskog sela AL-NU'EMAN
Kako je Ured predsjednika zaboravio na međunarodno pravo
Al-Nu'eman update, siječanj 2008.

Još malo o selu Al-Nu'eman i dr. Al-Arianu
Al-Haq o slučaju sela Al-Nu'eman

freepalestine @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.