silence is complicity
Ambient Palestine
Today in Palestine
Brojač posjeta
394156
Blog
četvrtak, lipanj 5, 2008

karta ilegalnih izraelskih naselja i „Zona A“, „B“ i „C“ na Zapadnoj obali

Prvi dio ovog posta sastoji se od djelomičnog prijevoda i nekih informacija izvađenih iz Izvještaja UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (UN-OCHA) o rušenju palestinskih kuća zbog „neposjedovanja dozvole“ i raseljavanju Palestinaca u „Zoni C“ na Zapadnoj obali koji se u cijelosti na engleskom, s više informacija i zajedno sa priloženim kartama, može pročitati ovdje (UNOCHA: “Lack of Permit” Demolitions and Resultant Displacement in Area C):

Tijekom prva 3 mjeseca 2008. godine Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) je zabilježio rušenje 124 objekta u palestinskom vlasništvu koji su se nalazili u „Zoni C“ (uključujući 61 stambeni objekt). Zahvaljujući rušenju 61 objekta u kojem su živjeli ljudi raseljeno je 435 Palestinaca, uključujući najmanje 135 djece. Većina tih rušenja izvršena je u Jordanskoj dolini i južnom hebronskom području.Ti su objekti srušeni jer nisu imali potrebne dozvole. Izraelsko ministarstvo obrane tvrdi da je u istim okolnostima 2007. godine srušeno 208 palestinskih objekata. Rušenje palestinskih građevina (bilo stambenih, poljoprivrednih, javnih ili drugih) zbog nedostatka dozvole je jedan od najvažnijih problema koji pogađa „Zonu C“ koja pokriva oko 3400 km2 odnosno 61% Zapadne obale.

Građevinske dozvole, koje su prema važećem jordanskom Zakonu o planiranju iz 1966. godine potrebne za izgradnju gotovo svakog objekta, u „Zoni C“ izdaje Izraelska civilna uprava koja rijetko izdaje dozvole Palestincima. Prema informacijama koje je izraelsko Ministarstvo obrane dostavilo izraelskom Parlamentu (Knessetu), odbijeno je više od 94% od ukupnog broja palestinskih zahtjeva za izdavanje građevinskih dozvola u „Zoni C“ podnešenih u razdoblju između siječnja 2000. i rujna 2007. Zahvaljujući nepremostivim poteškoćama s kojima se susreću pri traženju dozvola, mnogi Palestinci ih više uopće ne traže, već grade bez njih kako bi zadovoljili svoje potrebe, unatoč stalnoj opasnosti da će ti objekti biti srušeni.

Službene statistike izraelskog Ministarstva obrane ukazuju da je na svaku građevinsku dozvolu izdanu Palestincima srušeno 18 drugih palestinskih građevina i izdano 55 naloga za rušenje postojećih palestinskih objekata u „Zoni C“. Između siječnja 2000. i rujna 2007. zbog „neposjedovanja dozvole“ izdano je gotovo 5000 naloga za rušenje palestinskih objekata u „Zoni C“, a srušeno ih je više od 1600 – više od 30% od ukupnog broja naloga. Trenutno su za više od 3000 objekata u vlasništvu Palestinaca na Zapadnoj obali izdani nalozi za rušenje koji mogu biti izvršeni odmah i bez prethodnog upozorenja. Zbog tako velikog broja naloga za rušenje gotovo totalno raseljenje prijeti najmanje 10 manjih palestinskih zajednica na Zapadnoj obali.

Rušenje domova i potom raseljavanje obitelji često nesrazmjerno pogađa djecu. Rušenja rezultiraju raseljavanjem palestinskih obitelji i imaju široki spekatar fizičkih i psiholoških učinaka. Nedavna studija dugotrajnih učinaka rušenja kuća na palestinsku djecu i njihove obitelji je pokazala da su u razdoblju odmah nakon rušenja kuća djeca odvajana od svojih roditelja i da nemaju stalan pristup obrazovanju, zdravstvenim ustanovama i čistoj vodi. Učinak koji rušenje kuća ima na djecu nalikuje višestrukim i trajnim traumama. Studija je pokazala da emocionalni i problemi u ponašanju traju i nakon što prođe razdoblje od prvih 6 mjeseci nakon rušenja. Dugotrajni učinci uključuju slabije ocjene u školi i raniju dob prekida školovanja. Psihološki distresni simptomi koji se poljavljuju kod djece uključuju povećanu agresiju, depresiju, poremećaje koncentracije, mokrenje u krevet i druge. Studija je također pokazala da je samo 12% obitelji imalo mogućnost prije rušenja iz kuća iznijeti svoje stvari i da se 65% ispitanih obitelji selilo više od jednom nakon rušenja njihovog doma.

Izraelske vlasti objekte u palestinskom vlasništvu koji nemaju potrebne građevinske dozvole ruše od početka okupacije Zapadne obale 1967. Kuće se ruše u takozvanoj „Zoni C“ koja prema Sporazumima iz Osla pokriva 61% teritorija Zapadne obale. „Zona C“ je prema tim istim sporazumima pod izraelskom vojnom vlasti, a izgradnju i planiranje u njoj kontroliraju Izraelci. Izraelska vojska također ruši palestinske kuće u sklopu svojih vojnih operacija, uključujući zarobljavanje, i zbog blizine određenog objekta ilegalnom izraelskom Zidu. Više od 400 palestinskih sela i gradova (isključujući Istočni Jeruzalem) ima barem jedan izgrađeni dio u „Zoni C“. Procjenjuje se da na tim područjima živi 228 000 Palestinaca. Od tog broja oko 44 000 Palestinaca živi u 130 zajednica čiji izgrađeni dijelovi se u potpunosti nalaze u „Zoni C“.

Prema OCHA-ovim saznanjima, rušenja palestinskih objekata u „Zoni C“ zbog neposjedovanja dozvole činila su 90% (124 od 138) ukupnog rušenja palestinskih objekata na Zapadnoj obali (isključujući Istočni Jeruzalem) tijekom prva 3 mjeseca 2008. godine. Preostalih 10% objekata srušeno je u vojnim operacijama.

Od 435 Palestinaca koji su zbog rušenja kuća raseljeni u tom razdoblju, 80% ih je živjelo u zajednicama koje su u potpunosti bile smještene u „Zoni C“: Al Jiftlik (Jerihon), Wadi as Sik (Ramallah), Al Baq'a (Ramallah), Al Hadidiya (Tubas), Frush Beit Dajan (Nablus), Izbat at Tabib (Qalqiliya), 'Arab ar Ramadin ash Shamali (Qalqiliya), Imneizil (Hebron), Qawawis (Hebron), Ad Deirat (Hebron). 86% objekata srušenih zbog nedostatka dozvole u „Zoni C“ u prva 3 mjeseca 2008. (107) je smješteno u Jordanskoj dolini.

U siječnju 2008. izraelske su vlasti zbog nedostatka dozvole srušile ukupno 47 palestinskih objekata u „Zoni C“. 25 od ovih 47 objekata bili su nastanjeni stambeni objekti, a njihovo rušenje rezultiralo je prisilnim raseljavanjem 181 Palestinca. Većina raseljenih je izgubila svoj dom 2. i 3. siječnja 2008. Oko 77% (140) ovih raseljenih osoba čine beduini iz mjesta Fasayil (Jerihon) i Al Baq'a (Ramallah). Dodatnih 39 Palestinaca je raseljeno kad su izraelske vlasti srušile njihove stambene objekte jer su se oni nalazili na zemlji koju izraelske vlasti smatraju „državnom zemljom“.

U veljači 2008. izraelske su vlasti srušile ukupno 40 palestinskih objekata u „Zoni C“, uključujući 19 koji su bili nastanjeni, što je uzrokovalo raseljavanje oko 135 Palestinaca, uključujući više od 50 djece. Sve raseljene osobe su beduini, koji nisu registrirani kao izbjeglice i koji žive u dijelovima „Zone C“ koje izraelske vlasti smatraju „zatvorenim vojnim zonama“. Raseljene osobe u veljači uključuju 3 beduinske obitelji u mjestu Al Hadidiya, 3 beduinske obitelji u Al Jiftliku i 8 beduinskih obitelji na području Wadi as Sik kod Ramalle. Neke od tih obitelji živjele su na tim mjestima po 20 i 30 godina, a obitelji iz mjesta Wadi as Sik 4 dana nisu mogle podići svoje šatore zbog topografije doline u koju su prisilno preseljeni. Obitelji su i dalje rastavljene, a djeca su prisiljena potražiti sklonište u obližnjim špiljama ili kod susjeda i prijatelja.

U ožujku 2008. izraelske su vlasti srušile 37 palestinskih objekata u „Zoni C“, uključujući 17 stambenih objekata, zbog nedostatka dozvola. Zbog ovih rušenja raseljeno je 119 Palestinaca (uključujući 73 djece). 24 objekta, uključujući 11 stambenih objekata, srušena su u samo jednom danu – 11. ožujka 2008. Neki od ovih objekata smješeni u mjestu Al Hadidiya već su bili srušeni 06. veljače 2008. i kasnije ponovo sagrađeni. Prije toga, 13. kolovoza 2007, izraelska vojska je u mjestu Al Hadidiya u sjevernom dijelu Jordanske doline buldožerima srušila domove najmanje 100 osoba. Ta su i slična rušenja u travnju 2007. uslijedila nakon što je izraelski Visoki sud pravde odbacio žalbu palestinskih mještana protiv naloga za rušenje njihovih kuća koje je izdala Izraelska civilna uprava između ostalog jer „izgrađeni objekti predstavljaju opasnost za izraelsko naselje Ro'i“ . Istovremeno izraelski setleri iz ilegalnog naselja Ro'i, koje je od sela Al Hadidiya udaljeno svega nekoliko metara, i dalje obitavaju na tom području bez ikakvog uplitanja od strane izraelske vojske iako je njihovo, prema međunarodnom pravu i ženevskim konvencijama, ilegalno naselje uspostavljeno oko 30 godina nakon sela Al Hadidiya.

Selo Al 'Aqaba nalazi se u Jordanskoj dolini na površini od 3500 dunuma zemlje. (1 dunum = 1000 m2) Selo je u potpunosti smješteno u „Zoni C“, između dvije vojne baze, dok je 3. izraelska vojna baza, koja se nalazila na zapadnom ulazu u selo uklonjena u lipnju 2003. Od 1967, kad je to područje proglašeno zatvorenom vojnom zonom, broj mještana sela se znatno smanjio, a oko 700 ljudi se preselilo u obližnja sela i u Jordan. Do trenutka pisanja ovog izvještaja, 35 od ukupno 45 objekata koji se nalaze u selu ima naloge za rušenje zbog „neposjedovanja dozvole“. Objekti kojima prijeti rušenje uključuju privatne kuće, dječji vrtić, cisternu za vodu, kliniku i džamiju. Ako se nalozi za rušenje izvrše, 38 obitelji odnosno 211 ljudi će biti raseljeno, a oko 130 seoske djece ostat će bez predškolskog obrazovanja. Dječji vrtić je u selu izgrađen 2002. godine zahvaljujući sredstvima američkih i norveških organizacija, te japanske i belgijske ambasade. 17. travnja 2008. izraelski Visoki sud pravde je odbacio žalbu mještana Al 'Aqabe kojom su oni tražili ukidanje naloga za rušenje objekata u selu.

Obitelj Al-Adara: Isma'eel al-Adara (61) je oženjen sa 4 žene i ima 30 djece od kojih je 9 već i samo u braku. Do 1999. njegova i još 3 druge obitelji živjele su u zaselku Bir al'Idd na području Massafer Yatta južno od Hebrona u „Zoni C“. Massafer Yatta prekriva područje od 36 000 dunuma južno od Ceste 317 na kojem živi 17 malih zajednica. Stanovništvo tog područja, koje trenutno broji 1100 osoba živim održava način života svojih predaka, živi u špiljama i preživljava baveći se stočarstvom. G. al-Adara posjeduje 131 dunum zemlje u Bir al'Iddu. Tijekom 1970-tih, izraelski vojni zapovjednik je to područje proglasio „zatvorenom vojnom zonom“. 1997. lokalnim žiteljima područja Massafer Yatta su podijeljeni nalozi za deložaciju, a u studenom 1999. vojnici i dužnosnici Izraelske civilne uprave istjerali su više od 700 mještana koji su stanovali u špiljama, zapečatili njihove špilje, uništili njihove šatore, a cisterne s vodom napunili otpadom od rušenja. Mještani su se žalili pred Visokim izraelskim sudom pravde, a u ožujku 2000. sud je donio privremenu mjeru kojom je mještanima dopušteno da se vrate na to područje i kojom je državi Izrael onemogućeno da ih protjera tako dugo dok sud o ovom predmetu ne donese konačnu odluku. U Bir Al'Idd vratili su se samo g. al-Adara, njegov sin i njihove obitelji. Setleri iz obližnjih divljih naselja Nof Nesher (uspostavljeno 1996.) i Mitzpe Yair (uspostavljeno 1998.) ubrzo su počeli provoditi kampanju uznemiravanja i fizičkog nasilja usmjerenu protiv povratnika. G. al-Adara tvrdi da je setlerske napade u kojima su napadani on i njegova obitelj izraelskoj policiji prijavio najmanje 11 puta. Ti su napadi uključivali pokušaje jednog setlera da ga ubije nožem, napad setlerskih pasa na njegovu ženu, gaženje i trovanje njegovih ovaca, onemogućavanje pristupa na njegovu zemlju od strane setlera. Sve do danas g. al-Adara nije dobio nikakvu obavijest o bilo kakvim pravnim postupcima protiv napadača. Zahvaljujući uznemiravanju od strane setlera, obitelj al-Adara je 2001. odustala od življenja u Bir al'Iddu i preselila se na zemlju veličine 26 dunuma koju su kupili u okolici mjesta Umm Lassafa, 11 km istočno od Bir Al'Idda. Kako bi njegova obitelj imala krov nad glavom i stoka bila zbrinuta, g. al-Adara je sagradio prevremenu kuću, prostorije za držanje ovaca i skladište. U siječnju 2005. g. al-Adara je primio nalog za rušenje ovih novih objekata koje je sagradio u Umm Lassafi. 30. lipnja 2005. izraelske su vlasti srušile 3 nova objekta koje je g. Al-Adara sagradio u Umm Lassafi, te jednu cisternu punu vode i špilju koju je g. al-Adara koristio za spremanje hrane za svoje životinje. Izraelska civilna uprava dostavila je g. al-Adari nalog za rušenje karavana koji je koristio kao skladište. Razlog za rušenje ovih objekata je to što su sagrađeni bez dozvola koje izdaje Izraelska civilna uprava. Obitelj se nakon rušenja njihovog novog doma preselila u karavan kojem je također prijetilo rušenje. U ožujku 2007. izraelske su vlasti srušile i taj karavan, a Izraelska civilna uprava je izdala nalog za rušenje kuće u kojoj živi nedavno oženjeni sin g. al-Adare. Njegova je kuća srušena 19. ožujka 2008. Obitelj je ponovo sagradila kuću na istom mjestu jer nema kud drugud otići i živi pod stalnom prijetnjom od rušenja svog doma.

Povijesna pozadina
U sklopu sporazuma iz Osla Zapadna obala (isključujući Istočni Jeruzalem) je podijeljena na 3 zone: A, B i C. U „Zoni A“ nalazili su se najveći palestinski gradovi i to je područje potpadalo pod palestinsku civilnu i sigurnosnu vlast. „Zona B“ sastojala se uglavnom od palestinskih ruralnih zajednica. U toj je zoni civilna uprava prebačena na Palestinsku samoupravu, a sigurnosnu situaciju nadzirali su i Izraelci i Palestinci. U „Zoni C“ Izrael je zadržao vojnu vlast i kontrolu nad domenom izgradnje i planiranja, dok su drugi civilni poslovi prebačeni na Palestinsku samoupravu. Do 2000. godine oko 36% Zapadne obale je bilo kategorizirano kao „Zona A“ i „Zona B“, dok je većina Zapadne obale potpadala u „Zonu C“. Iako je ova podjela trebala biti privremena, ova je situacija ostala zamrznuta i nije se službeno izmijenila od početka druge Intifade u rujnu 2000. Iako većina Palestinaca živi u „Zonama A“ i „B“, „Zona C“ je ključna za razvoj i život stanovnika Zapadne obale. U „Zoni C“ se nalazi zemlja potrebna za širenje palestinskih populacijskih središta, razvoj državne infrastrukture i poljoprivrednog i privatnog sektora. Budući da je „Zona C“ slabije naseljena, ona je poželjna lokacija za odlagališta, postrojenja za obradu otpadnih voda i druge ekološki osjetljive infrastrukture. Osim toga, u „Zoni C“ je smještena većina palestinskog poljoprivrednog zemljišta i pašnjaka. Štoviše, budući da se „Zone A“ i „B“ sastoje od desetaka rascjepkanih teritorijalnih jedinica koje okružuje „Zona C“, bilo koja infrastruktura koja bi povezivala palestinske zajednice (ceste, vodovodna i električna mreža, itd.) mora prolaziti kroz područje „Zone C“ da bi bila učinkovita. (pogledajte zadnju kartu, na zadnjoj stranici (str. 13) izvještaja u pdf-u na linku gdje se vidi kako su raspoređene zone A, B i C da ne bi živjeli u zabludi da je Zapadna obala podijeljena u 3 kompaktna dijela) Zadržavanje kontrole nad izgradnjom i planiranjem u „Zoni C“ od strane Izraela osujećuje napore Palestinaca da razviju „Zonu C“.

Politika ograničavanja izgradnje i razvoja u „Zoni C“ ima humanitarne posljedice za cijelo palestinsko stanovništvo. Sve je manje i manje zemlje za širenje palestinskih zajednica u kojima na Zapadnoj obali živi 2,3 milijuna Palestinaca. I dok je palestinski razvoj u „Zoni C“ zaustavljen, širenje i razvoj izraelskih naselja i druge izraelske infrastrukture cvjeta, unatoč statusu tih naselja kao ilegalnih prema međunarodnom humanitarnom pravu i unatoč činjenici da je gustoća stanovništva u palestinskim naseljenim područjima već sada dvostruko veća od gustoće stanovništva u izraelskim naseljima. Sva izraelska naselja (osim onih u Istočnom Jeruzalemu) i sve ceste koje smiju koristiti samo Izraelci, a koje spajaju ta ilegalna izraelska naselja međusobno i s Izraelom, su smješteni u „Zoni C“. Trenutno izraelska ilegalna naselja, divlja izraelska naselja, izraelske vojne baze i zatvorene vojne zone, te područja koja su Izraelci odredili kao parkove prirode zauzimaju 38% teritorija Zapadne obale. Ta su područja pod strogom kontrolom ili je Palestincima na njih u potpunosti zabranjen pristup. Većina prepreka slobodnom kretanju Palestinaca, koje je izraelska vojska postavila od rujna 2000. se također nalazi u „Zoni C“, uglavnom kako bi blokirale pristup cestama koje su namijenjene da iz koriste isključivo Izraelci. Zahvaljujući tome, Zapadna obala je podijeljena na desetke enklava koje geografski odvajaju palestinske zajednice jednu od druge, a teritorij za palestinsku uporabu i razvoj je znatno sužen.


Još zanimljivih i informativnih linkova i informacija:
Ni'lin village - Demonstration against the wall - 29-5-08
Naoružani vojnici izraelske ilegalne okupacije napadaju i maltretiraju nenasilne i nenaoružane prosvjednike i novinare (youtube). Selo Ni'lin, prosvjed protiv ilegalnog Zida, 29. svibanj 2008.

Dojmovi nekih članova posljednjeg izaslanstva organizacije Interfaith Peace-builders iz posjeta Palestini/Izraelu


Naoružani setleri i vojska zajedno napadaju palestinske poljoprivrednike iz sela Immatin
Kasno poslijepodne u subotu 31. svibnja 2008. naoružani izraelski setleri iz ektremističkog ilegalnog divljeg naselja Shvut Ami su uz potporu izraelskih vojnika napali skupinu poljoprivrednika iz palestinskog sela Immatin na njihovoj zemlji u okolici Qalqilyje na Zapadnoj obali. Setleri i vojnici pretukli su jednog mladića iz sela, a 2 mještana su ranjena pravim metcima. Očevici su vidjeli vojnike da pucaju, ali nisu sigurni da li su i naoružani setleri otvorili vatru i tko je ispalio hitce koji su ranili 2 palestinska mještana. Ranjene su kola palestinske hitne pomoći kasnije prevezla u bolnicu u Qalqilyji. (Izvor: IWPS)

Slike: Photostory: A day in Ma'ale Adumim
Ma’ale Adumim, jedno od najvećih izraelskih ilegalnih naselja, osnovala je 1975. godine mala skupina ilegalnih setlera. Smješteno u središnjem dijelu Zapadne obale, cijelo područje koje pokriva naselje Ma'ale Adumim, uključujući sada izgrađene dijelove naselja i područja na kojima je predviđeno daljnje širenje naselja, zauzima 1% ukupnog teritorija Zapadne obale. Danas u Ma'ale Adumimu živi oko 35 000 setlera. Njegovo se stanovništvo sastoji od religioznih i sekularnih Židova, a naselje je isključivo židovsko. Unatoč svim obećanjima koje je Izrael dao tijekom mirovnih pregovora da će zaustaviti izgradnju ilegalnih naselja, Ma'ale Adumim se širi, a u 2006. stopa prirasta stanovništva iznosila je 5,3%. Naselja koja je Izrael izgradio na palestinskom teritoriju koji okupira od 1967. godine predstavljaju kršenje međunarodnog prava. Članak 49. Četvrte ženevske konvencije jasno navodi da okupacijska sila ne smije deportirati ili prebacivati dijelove vlastitog civilnog stanovništva na teritorij koji okupira. Stoga je prisustvo oko 470 000 izraelskih setlera na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem nedvojbeno povreda Četvrte ženevske konvencije. Štoviše, problem izraelskih naselja na palestinskom teritoriju nastavlja opstruirati pokušaje da se postigne pravedan i trajan mir. Ma'ale Adumim je od velike strateške važnosti za Izrael zbog njegove lokacije istočno od Jeruzalema. Postoji dugoročni izraelski plan da se naselje Ma'ale Adumim poveže s prstenom izraelskih naselja koja okružuju Istočni Jeruzalem, koji je također okupiran 1967, i na taj način potkopaju zahtjevi Palestinaca koji polažu pravo na taj dio grada kao glavni grad buduće palestinske države. Taj takozvani „Plan E1“ ima za cilj popunjavanje prostora između naselja Ma’ale Adumim i naselja u Istočnom Jeruzalemu novim stambenim jedinicama kako bi se na terenu stvorio teritorijalni kontinuitet. Time će se također otvoriti „ulaz“ prema Jordanskoj dolini, još jednom području za koje Izrael smatra da ima veliku stratešku važnost. Uz to, veza između Ma'ale Adumima i naselja u Istočnom Jeruzalemu, zajedno s cestama koje ih spajaju međusobno, te zid koji ih okružuje onemogućit će širenje bilo kojeg palestinskog grada ili četvrti koji se nalaze u ili u okolici Jeruzalema i osigurat će izraelsku kontrolu nad tim gradom. Iz ovog razloga svi vodeći izraelski političari izražavaju svoju namjeru da zadrže naselje Ma'ale Adumimm i druga velika ilegalna naselja i pripoje ih Izraelu neovisno o konačnim pregovorima s Palestincima. Ovo stajalište ozbiljno ugrožava samu ideju o budućoj palestinskoj državi.


Situacija u selu Shufa na Zapadnoj obali predstavlja ektremni primjer nehumanosti izraelske okupacije. 1200 mještana sela Shufa na Zapadnoj obali nije uskraćeno samo pravo na slobodu kretanja zbog obližnjeg izraelskog naselja (ilegalno prema međunarodnom pravu), već mještani tog sela nemaju telefonsku infrastrukturu ni električnu struju unatoč činjenici da se izvori električne energije nalaze samo 200 metara od sela. Trenutno generatori u selu Shufa proizvode dovoljno struje za 4 sata dnevno – i manje ako je cijena dizela visoka. Selo je imalo telefonske kablove i struju do 2001. godine kad su izraelske vlasti odlučile da ih presjeku –tobože jer kablovi prolaze kroz “Zonu C” (koja je prema sporazumima iz Osla iz 1994. godine pod izraelskom kontrolom). Voda je također jedan od glavnih problema u selu, ali izraelske vlasti odbijaju mještanima izdati dozvolu da sagrade novi bunar. Situacija ovog sela je primjer aparthejdskog sustava koji je uspostavljen na Zapadnoj obali. Palestinci se ne mogu voziti putem dugim 1 km između sela Izbit Shufa i Shufa, dok istovremeno ta sela okružuju ceste koje smiju koristiti samo Izraelci i koje vode do izraelskog naselja Avne Hefez. Selu Shufa ukradeno je 2500 dunuma zemlje kako bi na njoj bilo sagrađeno ilegalno izraelsko naselje i obližnja vojna baza. Osim toga vojnici mještanima sustavno onemogućuju pristup na još dodatnih 2500 dunuma zemlje. Vojnici Palestincima redovito onemogućuju da beru vlastite urode, već ih umjesto njih ubiru ilegalni setleri. Mještani čija zemlja se nalazi u “Zoni C” ne mogu sagraditi nikakve građevinske objekte jer izraelske vlasti Palestincima sustavno odbijaju izdati građevinske dozvole. (Izvor: ISM)


IWPS: Palestinian farmers stop work on settlement expansion near Deir Istiya

Settlers attack house in Asira al Qibliya, Nablus

French-Swiss director pulls out of Israeli film festival
Godard Cancels Visit to Film Festival in Israel
Poznati francuski redatelj Jean-Luc Godard odustao je od sudjelovanja na godišnjem studentskom festivalu u Tel Avivu zahvaljujući pritisku koji su izvršile propalestinske skupine koje pozivaju na bojkot Izraela.


"I feel as if I were living in South Africa"
Konfiskacija palestinske zemlje i rasizam u Izraelu
What's even more annoying is that for 25 years we have been trying to get permits to build on land that belongs to us, while a new immigrant who arrives from Russia or Europe gets a home and space to live in a few hours after getting off the plane.

PCHR: Gaza’s 700 Stranded Students
Stotinama palestinskih studenata je zbog izraelske opsade i blokade uskraćeno pravo na obrazovanje budući da ne mogu izaći iz Pojasa Gaze kako bi studirali u inozemstvu. Prema podacima Palestinskog centra za ljudska prava gotovo 700 palestinskih studenata još uvijek čeka na dopuštenje da izađe iz Pojasa Gaze kako bi nastavilo studirati u inozemstvu, a očekuje se da će taj broj ovog ljeta još više porasti. Mnogi studenti iz Pojasa Gaze ne mogu otići studirati u SAD jer im je onemogućeno da uđu u Jeruzalem gdje američki konzulat Palestincima izdaje vize za ulazak u SAD.
freepalestine @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.