silence is complicity
Ambient Palestine
Today in Palestine
Brojač posjeta
384106
Blog
nedjelja, ožujak 11, 2007
Novinar iz Nazareta Jonathan Cook opisuje što je vidio na zadatku s udrugom Machsom Watch.

Prizor: vojna kontrolna točka duboko u palestinskom teritoriju na Zapadnoj Obali. Visok i mršav starac, sa štapom zaobilazi red u kojem stoje Palestinci, među kojima mnogi mladi muškarci, i poslušno čekaju iza betonskih barijera na dopuštenje izraelskih vojnika da mogu iz jednog palestinskog područja, grada Nablusa, prijeći na drugo palestinsko područje, susjedno selo Huwara. Dugi red se polako pomiče, vojnik se ne žuri dok provjerava dokumente svakog od njih.

Starac nastavlja hodati po paralelnoj, ali praznoj traci namijenjenoj za pregled vozila. Mladi vojnik koji nadzire kretanje ljudi ga primjećuje i naređuje mu da se vrati u red. Starac zastane, gleda vojnika u oči i odbija. Suočen s neočekivanim iskazivanjem neposluha, vojnik izgleda preplašeno. Čini se da mu je nelagodno. Govori starcu da se vrati u red nježnijim riječima. Starac ne popušta. Nekoliko napetih trenutaka kasnije, vojnik popušta i pušta starca da prođe.

... Mladi Palestinci zatvoreni iza betonske barijere gledaju ovaj prizor u tišini. Nijedan od njih ne bi se usudio obratiti se vojniku na način kako je to učinio ovaj starac, niti stati na njegovu stranu da je Izraelac bio drugačijeg raspoloženja. Teško da će vojnici zarobiti ili premlatiti starca na kontrolnoj točki. Tko bi, na kraju krajeva, povjerovao da je starac napao ili prijetio vojniku, ili se opirao uhićenju, ili nosio oružje? No, mladi muškarci znaju da bi njihove ozlijede ili uhićenje jedva urodilo jednim retkom u izraelskim novinama, a kamoli istragom.

... Kontrolne točke zagospodarile su životom Palestinaca na Zapadnoj Obali (a, prije izraelskog povlačenja, i u Pojasu Gaze) mnogo prije izbijanja druge Intifade potkraj 2000, pa čak i prije prvog palestinskog samoubilačkog bombaškog napada. One su bile izraelski odgovor na Sporazume iz Osla, kojima je stvorena Palestinska Samouprava kako bi upravljala nekim dijelovima okupiranih područja. Izrael je počeo smanjivati broj Palestinaca koji smiju raditi u Izraelu na one kojima je izdana dozvola da prijeđu granicu; sustav se provodio putem sve većeg broja vojnih kontrolnih točaka. Ubrzo su kontrolne točke počele ograničavati kretanje i unutar samih okupiranih područja, tobože radi zaštite židovskih naselja izgrađenih na okupiranom teritoriju.

Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova na Zapadnoj Obali do kraja prošle godine zabilježeno je postojanje 528 kontrolnih točaka i barikada koje zatvaraju ceste svakih nekoliko kilometara. ... Na kontrolnim točkama kvari se hrana, umiru pacijenti, a djeca ne stižu na vrijeme ili uopće u školu. Svjetska banka okrivila je kontrolne točke i barikade za gušenje palestinske ekonomije. ... Iako je izraelska vojska sredinom siječnja objavila da je uklonila 44 barijere kako je Olmert i obećao, kasnije se uspostavilo da se radilo o nepostojećim barikadama.

Suprotno dojmu većine promatrača, velika većina kontrolnih točki uopće se ne nalazi se u blizini Zelene linije, tj. međunarodno priznate granice Izraela prije nego je 1967. okupirao Zapadnu Obalu i Gazu. Neke su kontrolne točke smještene tako duboko na palestinskom teritoriju da vojska ne dopušta Machsom Watchu da do njih dođe. Tamo se zlostavljanje Palestinaca odvija daleko od očiju javnosti.

No na kontrolnoj točki Huwara, gdje je starac odbio poslušati naredbu, vojnici znaju da ih većinu vremena promatraju njihovi sugrađani Izraelci, i da se bilješke o njihovom ponašanju zapisuju. Udruga Machsom Watch također je poznata po objavljivanju slika i video snimaka sramotnih postupaka vojnika. Na primjer, 2004. udruga je objavila video snimku mladog Palestinca kojeg su izraelski vojnici na kontrolnoj točki Beit Iba prisilili da svira violinu. Snimka je privukla pažnju svjetske javnosti jer podsjeća na poniženja kojima su Židove podvrgavali nacisti...

[Većina pripadnica Machsom Watcha promatra stalno iste kontrolne točke, no neke, poput Nomi Lalo iz Kfar Save putuju i posjećuju i po desetke kontrolnih točaka u jednom danu. Jonathan Cook pratio je Nomi Lalo, veteranku Machsom Watcha, na jednom takvom obilasku po kontrolnim točkama zapadno od grada Nablusa na ZO.]


Nomi je odlučila početi tako da mi pokaže odvojeni prometni sustav na Zapadnoj Obali, gdje kvalitetne ceste bez ograničenja i zapreka koriste isključivo židovski setleri koji protuzakonito žive na okupiranom području dok su Palestinci prisiljeni dugo i teško putovati preko brežuljaka i dolina, često po uskim zemljanim putovima.


Machsom Watch to zove "aparthejdom", a u ovoj osudi s njima se slaže i liberalni izraelski dnevnik Haaretz, koji je nedavno objavio uvodni članak u kojem je pisalo da izraelski roditelji trebaju "biti vrlo zabrinuti što njihova zemlja njihove kćeri i sinove šalje u aparthejdsku misiju: ograničiti kretanje Palestinaca unutar okupiranih područja... kako bi omogućili Židovima da se tamo slobodno kreću."

... Napuštamo palestinski gradić Azzoun u blizini grada Qalqilyje i idemo na sjever prema gradu Tulkaremu. Putovanje koje bi trebalo trajati nešto više od 15 minuta većini Palestinaca je onemogućeno.

"Na ovoj cesti nema gotovo nikoga, iako je to glavna cesta između 2 najveća grada na Zapadnoj Obali," kaže Nomi. "Razlog tome je što većina Palestinaca ne može dobiti dozvolu da koriste te ceste. Bez dozvole ne mogu prijeći kontrolnu točku, pa zato ostaju u svojim selima ili traže zaobilazne i opasne putove daleko od glavnih cesta."

... Kod Arasa, dva vojnika sjede u malom betonskom bunkeru na mjestu gdje se spajaju ceste za Tulkarem i Nablus. ... Mladi Palestinac, s vunenom kapom na glavi koja ga štiti od hladnoće, stoji u blizini. Bilal (26) je "zatočen" na istom mjestu već tri sata. ...

"Ilegalno radi u Izraelu i ulovili su ga kad se pokušavao vratiti kući na Zapadu Obalu. Vojnici ga tu drže kako bi ga kaznili. Mogli bi ga strpati u zatvor, ali zbog katastrofalnog stanja u kojem se nalazi palestinska privreda, izraelski zatvori uskoro bi bili preplavljeni tražiteljima posla. Zato ga vojnici drže ovdje cijeli dan kako bi ga kaznili. To je protuzakonito, ali ako ne naiđe netko iz Machsom Watcha, ostaje skriveno od javnosti. ..."Znaju da Machsom Watch može njihove aktivnosti na Zapadnoj Obali prikazati u jako negativnom svjetlu, pa zato surađuju s nama. Žele izbjeći loš publicitet. Nikad to ne zaboravljam kad s njima razgovaram. Kad se trude da budu uslužni, podsjetim samu sebe da im je primarni motiv zaštiti imidž okupacije."

... Nomi kaže da je neki dan pronašla profesora engleskog jezika kojeg su vojnici držali zatočenog na kontrolnoj točki, baš kao i Bilala. Profesor je pokušao potajno izaći iz Tulkarema za vrijeme policijskog sata kako bi održao predavanje na sveučilištu u blizini grada Ramallaha, koje se nalazi cca. 40 km južno od Tulkarema. ...

Nakon što je Nomi obavila nekoliko poziva, jedan od vojnika pozvao je Bilala da dođe k njemu. Prijekorno je mahao prstom i nekoliko minuta korio Bilala prije nego ga je odmahnuvši rukom pustio da nastavi svoj put. Još jedno malo poniženje.

Krenuli smo dalje uzbrdo prema drugoj kontrolnoj točki, otprilike 500 metara od Arasa, koja čuva ulaz u selo Jabara u kojem žive brojni učitelji i školski inspektori. Danas, pak, mještani tog sela zajedno s nekoliko tisuća Palestinaca žive u zakonskoj zoni sumraka, zarobljeni s izraelske strane Zida. Odsječeni su od ostatka Zapadne Obale i nije im dopušteno da ih posjećuju prijatelji i rodbina, te trebaju posebne dozvole kako bi mogli doći do škola u kojima rade (Dodatnih 250 000 Palestinaca odsječeno je i od Izraela i od Zapadne Obale i žive izolirani u svojim getima).

"Mladi koji su se udali ili oženili i odselili iz Jabare više ne mogu posjetiti svoje roditelje koji tamo žive", kaže Nomi. "Obiteljski život je uništen, ljudi ne mogu otići na sprovode ni svadbe. ..."

Na kraju Jabare moramo proći kroz zaključana vrata kako bismo napustili selo. Tamo nas čeka još jedna kontrolna točka, ova je bliže Zelenoj liniji, na cesti koju setleri koriste da bi došli do Izraela. ... Vojnici vide naše žute registarske tablice, po kojima nas razlikuju od Palestinaca koji imaju zelene, i mašu nam da prođemo.



Nomi se služi setlerskom kartom koju je kupila na bezinskoj postaji u Izraelu kako bi došla do slijedeće kontrolne točke, Anabta, koja se nalazi u blizini izoliranog naselja Enav. Iako je ovo nekad bila glavna i prometna cesta, kontrolna točka je danas prazna, a besposleni vojnici se motaju okolo. Nema zatočenih Palestinaca, pa nastavljamo dalje.

Nomi je skeptična prema tvrdnjama koje čuje u izraelskim medijima koji navode da se na kontrolnim točkama sprječavaju samoubilački napadi jednako kao što je i skeptična prema tvrdnjama vojske da uklanja barikade. "Provedem cijeli dan promatrajući neku kontrolnu točku, a kad dođem kući navečer i upalim TV, čujem da su na toj kontrolnoj točki ulovljena 4 bombaša samoubojica. To mi se prečesto događa. Odavno sam prestala vjerovati vojsci."

Stižemo do drugog naselja naziva Shavei Shomron koje se sastoji od nekoliko desetaka židovskih obitelji. Naselje je smješteno pored Ceste 60 koja je nekad bila glavna cesta između Nablusa i najsjevernijeg palestinskog grada Jenina. Danas je cesta prazna, vojska ju je zatvorila, navodno kako bi zaštitila Shomron.

Malo dalje na Cesti 60 nalazi se jedna od najvećih i najprometnijih kontrolnih točaka. Beit Iba, mjesto gdje su vojnici Palestinca prisilili da svira violinu. Kontrolna točka nalazi se nekoliko kilometara zapadno od Nablusa i sagrađena je na najneobičnijem mjestu, u kamenolomu zbog kojeg je cijelo područje prekriveno finom bijelom prašinom. Žuti palestinski taksiji čekaju na jednoj strani kamenoloma da pokupe Palestince kojima je dopušteno da pješice napuste Nablus i prođu kroz kontrolnu točku. Na mjestu gdje se pregledavaju vozila, vidimo vojnike kako pored kola hitnih pomoći i kamiona pregledavaju i jednog magarca i kola toliko prenatrpana kutijama lijekova da se čini da će se svakog časa prevrnuti.

U blizini se nalazi poznati prolaz sastavljen od metalnih vrata, pokretnih pregrada i betonskih barijera kroz koji Palestinci moraju proći kako bi ih Izraelci svakog posebno provjerili. Mladić vadi sadržaj svog malog kovčega na istrošeni stol. Prisiljen je pokazivati svoje donje rublje pred vojnicima i Palestincima koji s njim čekaju. Još jedno malo poniženje.

Ovdje Palestinci čekaju pod metalnim krovom koji ih štiti od sunca i kiše. "Ovaj krov i stol naše su djelo", kaže Nomi. "Prije su Palestinci morali sadržaje svojih torbi vaditi na pod." Machsom Watch je također priskrbio malu pokretnu kabinu... "Nakon što smo se žalile što žene s bebama moraju satima čekati u redu, vojska je postavila ovu kabinu s opremom za prematanje beba i dječjom hranom. Zatim su pozvali medije da to i snime."

No, čini se da je ovaj eksperiment kratko potrao. Nakon 2 tjedna vojska je rekla da Palestinci ne koriste kabinu i uklonila opremu. ... Sada se u njoj nalaze samo četiri zida i prašnjav lavor.

... "U listopadu su kod Beit Ibe izraelski vojnici teško pretukli jednog palestinskog dječaka koji se uspaničio u redu i popeo se po metalnom stupu vičući da ne može disati. Haaretz je poslije pisao da su vojnici kundacima pušaka pretukli dječaka i razbili mu naočale. Zatim su ga strpali u ćeliju za zatočenike na kontrolnoj točki.

U studenom se Haitem Yassin (25) posvađao s vojnikom na maloj kontrolnoj točki Asira Al-Shamalia koja se nalazi blizu Beit Ibe. ... Vojnici su Yassina gurali unatrag i u tom naguravanju pucali Yassinu u trbuh. Potom su mu stavili lisice i tukli ga kundacima pušaka dok su ostali vojnici onemogućavali kolima hitne pomoći da mu spase život. Yassin je ostao bez svijesti nekoliko dana.

Dolazimo na zloglasnu kontrolnu točku Huwara... Dok fotografiram kontrolnu točku, izraelski vojnik u crveno-smeđim čizmama bi se obraća i upozorava me da će mi zaplijeniti fotoaparat. Nomi zna svoja i moja prava pa ga pita koje su mu ovlasti da mi tako prijeti. Svađaju se nekoliko minuta na hebrejskom, a zatim se on ispričava rekavši da je mislio da sam Palestinac. "Zar samo Palestinci ne smiju fotografirati kontrolne točke?" grdi ga Nomi i dodaje: "Niste čuli da novi mobilni telefoni imaju kamere? Kako možete spriječiti fotografiranje kontrolnih točaka?"

Micha, časnik iz Ureda za koordinaciju okruga nadgleda vojnike. ... Micha nam veli da su jučer na kontrolnoj točki zaustavili jednog tinejdžera s nožem i opremom za pravljenje eksploziva. Nomi se izruguje... "Zašto uvijek zaustavite tinejdžere na kontrolnim točkama?" pita ga. "Znate dobro kao i ja da maloljetnike na to nagovara Shin Bet (izraelska sigurnosna služba) kako bi opravdali postojanje kontrolnih točaka. Zašto bi bilo tko izašao iz Nablusa s nožem i donio ga na kontrolnu točku Huwara? Za Boga miloga, pa mačevi se mogu kupiti s druge strane kontrolne točke, u selu Huwara."

Napuštamo Huwaru i idemo dublje u Zapadnu Obalu po "sterilnoj cesti" – tako vojska naziva ceste koje Palestinci ne smiju koristiti – po kojoj danas setleri idu u Elon Moreh i Itimar. Nekad su Palestinci ovom cestom putovali u selo Beit Furik, ali to je bilo nekad. "Izrael nije postavio natpise koji objašnjavaju da ovdje postoje dva prometna sustava. Umjesto toga, odgovornost je na svakom Palestincu da zna da se ovom cestom ne smije voziti. Oni koji pogriješe bit će uhićeni."

Jugoistočno od Nablusa prolazimo kroz selo Beit Furik na čijem se ulazu nalaze velika metalna vrata koja vojnici mogu zaključati kad zažele. Malo dalje nalazi se kontrolna točka Beit Furik. Ponovo sam htio fotografirati kontrolnu točku, ali je bijesni vojnik nasrnuo na mene. Nomi se počela s njim prepirati, ali je vojnik bio loše raspoložen. Kad smo se udaljili rekla je: "Znaju da su ove kontrolne točke kršenje međunarodnog prava i da su sudionici u ratnim zločinima. Mnogi se vojnici zato boje fotografiranja."

Ubrzo napuštamo Beit Furik i vraćamo se prema Huwari. Za manje od minute vožnje od Huware došli smo do nove kontrolne točke Yitzhar. Traka za provjeru Palestinaca je zatrpana taksijima, kamionima i osobnim automobilima. Pretičemo kolonu odvojenom trakom kojom smiju ići samo automobili sa žutim tablicama (setleri) i stižemo na drugu stranu kontrolne točke.

Nalazimo taksista koji čeka pored svog žutog taksija. Faek je ovdje već 90 minuta od kad mu je izraelski policajac zaplijenio osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu i nestao. ... Nomi obavlja nekoliko telefonskih razgovora i konačno dobiva odgovor da Faek može doći u policijsku stanicu u obližnjem setlerskom naselju Ariel po svoje dokumente. No, istina je da Faek ne može nikuda. Ne može proći kroz kontrolne točke koje se nalaze na putu do Ariela bez osobne iskaznice. A kad bi i pronašao neki zaobilazni put i izbjegao kontrolne točke, još bi ga uvijek mogli uhititi jer vozi bez vozačke i kazniti ga s nekoliko stotina šekela... I tako on nastavlja čekati u nadi da će se policajac vratiti.

... Nešto kasnije, sunce već zalazi i osjeća se hladan vjetar, Faek i dalje čeka. Nomina smjena se bliži kraju i moramo se vratiti u Izrael. Obećala je da će telefonski nastaviti vršiti pritisak na policiju da mu vrate dokumente. Faek me nazvao 2 sata kasnije i javio da su mu konačno vratili dokumente. Ali nije zadovoljan, mora platiti 500 šekela kazne. Kod Nomi je telefon zauzet, kaže, i pita me da li bih ja mogao nekako pomoći da mu smanje kaznu.

Iz članka: Apartheid looks like this by Jonathan Cook

freepalestine @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.