silence is complicity
Ambient Palestine
Today in Palestine
Brojač posjeta
394156
Blog
subota, svibanj 17, 2008

Palestinska luka Jaffa trebala je prema UN-ovom planu podjele Palestine iz 1947. ostati u dijelu namijenjenom za buduću palestinsku državu. Unatoč tome, cionističke paravojne postrojbe napadale su Jaffu tijekom 3 mjeseca koja su prethodila jednostranom proglašenju izraelske neovisnosti. U obrani grada Jaffe od cionističkih napadača sudjelovali su i dobrovoljci iz Jugoslavije. Nakon 3 mjeseca opsade grad Jaffa je pao u cionističke ruke, a većina njegovih palestinskih stanovnika (više od 65 000) protjerana je iz svog grada u koji se ni danas ne mogu vratiti. Ubrzo nakon toga cionisti su uništili 3/4 palestinskog dijela grada. Preostalim palestinskim stanovnicima danas prijeti deložacija iz vlastitih domova koje je konfiscirala država Izrael. (na slici Jaffa prije 1945.)



Ovo je popis nekih palestinskih sela koja su napadnuta i etnički očišćena 1948. i nekih slučajeva gdje se, osim onemogućavanjem povratka izbjeglica, etničko čišćenje Palestinaca provodi i dan danas.
Izvori: BADIL i Stop The Wall.


NAKBA 1948.
01. svibanj 1948.
2 voda pripadnika Palmacha (jedinice Hagane) su u ranim jutarnjim satima 01. svibnja 1948. godine ušli u selo 'Ayn al-Zaytoun u Galileji, okupili mještane na jednom mjestu, odvojili muškarce od žena i djece. Muškarce su zarobili, a ostale ponižavali i potom protjerali pucajući im iznad glava. Muškarci su kasnije oslobođeni, osim njih 37 koji su nasumice odabrani. Povjesničari pretpostavljaju da su oni među 70 ljudi čije pogubljenje je naredio Moshe Kelman, zapovjednik Palmacha. Mještani su se u slijedećih nekoliko dana u nekoliko navrata pokušavali vratiti, ali su ih pripadnici paravojske, koji su i dalje okupirali selo, svaki put otjerali. 02. i 03. svibnja njihovi su domovi spaljeni ili dignuti u zrak.


06. svibanj 1948.
Više od 1200 mještana je istjerano iz sela Qatra u okolici grada Ramla. Cionističke paravojne postrojbe su selo Qatra okupirale 06. svibnja 1948. Operacije etničkog čišćenja nastavile su se tijekom prvog dijela mjeseca svibnja. Uglavnom su bile koncentrirane na područje između Jeruzalema i Tel Aviva, te oko Galileje.

06. svibnja okupirano je selo Akir, na cesti između Jeruzalema i Jaffe. Mještani su protjerani. Već 1949. godine selo Akir bilo je naseljeno s 300 židovskih obitelji iz Bugarske, Poljske, Rumunjske i Jemena.


08. svibanj 1948.
Cionistička paravojna skupina Hagana je napala jedno selo u blizini područja Wadi Ara, jugoistočno od Haife i uništila 40 domova.


09. svibanj 1948.
Cionističke paravojne postrojbe okupirale su palestinsko selo 'Akbara u Galileji. Cionističke snage su u 'Akbaru odvodile palestinske izbjeglice protjerane iz ostalih dijelova Galileje. Ti su Palestinci postali raseljene osobe unutar Izraela, jer im je Izrael zabranio povratak u njihove domove. Danas unutar međunarodno priznatih granica Izraela (78% Palestine) odnosno Zelene linije živi 274 000 Palestinaca koji su raseljene osobe.


10. svibanj 1948.
Cionističke paravojne postrojbe su tijekom noći napale sela al-Bira i Farwana, te nekoliko manjih sela na širem području Baysana.

Cionisti su raselili mještane sela Barqa sjeveroistočno od Gaze.


11. svibanj 1948.
Cionističke paravojne postrojbe su osvojile mjesto Safad u Galileji i istjerale 10 000 palestinskih mještana. Na isti je dan istjerano stanovništvo okolnih sela Al-Buwayziyya, al-Khalisa, al-Zuq i al-Tahtani.

Cionističke snage granatirale su i okupirale mjesto Beit Mahsir. 2 500 palestinskih mještana je izbjeglo. Danas se na tom mjestu nalazi samo nekoliko starih kuća.


12. svibanj 1948.
Cionističke snage okupirale su sela Bureika, Um al-Shauf, Auzeiba i Sabbarin na širem području grada Haife. U Sabbarinu je ubijeno 20 ljudi kad je izraelska vojska otvorila vatru na Palestince u bijegu. Oni koji su ostali u selu bili su nekoliko dana zatvoreni unutar ograda od bodljikave žice i potom prisilno prebačeni u selo Umm al-Fahm (danas palestinski grad u Izraelu).

Okupiran je grad Beisan, a od ukupno 5000 palestinskih stanovnika ostalo ih je samo 1500. Danas je njihov udio u stanovništvu grada zanemariv. Iseljena su i okolna sela al-Sakhina i Sirin.


13. svibanj 1948.
U Pojasu Gaze je iz sela Beit Daras, Sawafir as-Samaliah, Betanyah, Bashit i Nebi Rubin protjerano oko 7000 ljudi.

Cionističke snage su napale selo Abu Shusha. 870 mještana je pobjeglo. Cionističke snage su kasnije okupirale selo i dinamitom srušile kuće u njemu.


14. svibanj 1948.
Cionističke snage su zauzele sela al-Sumaryriyya, al-Zib i al-Bassa u okolici grada Acre i protjerale njihove stanovnike. Al-Zib, koji je bio uporište palestinskog pokreta otpora, je bio granatiran tako dugo dok civili nisu napustili selo, a zatim je sravnjen sa zemljom. Mnogi mještani sela al-Bassa su pobjegli prije nego su cionisti stigli u selo, no neki su ostali. Prema njihovom svjedočenju cionistički vojnici su Palestince koji su ostali u selu zatvorili u seosku crkvu, pobili nekoliko mlađih ljudi, a oni koje su zatvorili u crkvu su zatim morali pokapati tijela ubijenih.

Cionističke snage su okupirale selo Abu Shusha u blizini al-Ramle i izvršile pokolj stanovnika. Do 21.svibnja 1948. ubijeno je između 60 i 70 Palestinaca. 21. svibnja 1948. preživjeli mještani su protjerani.

Nakon što je Jaffa pala u cionističke ruke, većina palestinskog stanovništva je protjerana. Od između 70 000 i 80 000 Arapa koji su u tom gradu živjeli, ostalo ih je između 3 600 i 4 100.


15. svibanj 1948.
Cionističke snage su zauzele selo Umm al-Zinat na haifskom području. Selo, u kojem je živjelo 1400 ljudi, je porušeno.

Cionisti su počeli napadati sela Jaba', Ijzim i 'Ayn Ghazal na haifskom području. Ta su se sela uspješno branila sve do potkraj srpnja kada je iz svojih domova istjerano više od 8 000 ljudi. Najmanje 130 mještana je ubijeno ili nestalo. Mještani sela Ijzim tvrde da su ih vojnici i zrakoplovi napadali dok su bježali iz sela. Sela Jaba' i 'Ayn Ghazal su sustavno uništena.


NAKBA DANAS
Selo Al-Nu'eman

Od 1948. godine palestinski beduini se suočavaju sa stalnim rušenjem svojih kuća, krađom svoje zemlje i protjerivanjem iz njihovih domova. U najtežem su položaju beduini koji žive u okolici Jeruzalema jer su na udaru izraelske ekspanzije i stalne konfiskacije i kolonizacije Istočnog Jeruzalema i šire okolice grada.

29. listopada 1948. Izrael je pokrenuo vojnu kampanju kojoj je cilj bio okupirati arapska sela u Gornjoj Galileji. Prema izraelskim procjenama na tom je području prije operacije pod nazivom „Hiram“ živjelo između 50 000 i 60 000 Palestinaca, a nakon nje ostalo ih između 12 000 i 15 000. Jedno od sela bilo je Kafr Bir'im čijih 1050 mještana je istjerano iz svojih domova. Mještani sela su od Vrhovnog izraelskog suda i Knesseta zatražili da priznaju njihovo pravo da se vrate u svoje selo. U siječnju 1952. sud je presudio da mještani imaju pravo na povratak u svoje selo uz dopuštenje vojnog guvernera. Mještani nikad nisu dobili dopuštenje vojnog guvernera da se vrate. Kako bi osigurale da se mještani neće vratiti, izraelske zračne snage su 1953. godine bombardirale selo Bir'im. U bombardiranju su uništene sve građevine u selu osim crkve i škole. 1965. godine mjesto na kojem je bilo selo Bir'im je pretvoreno u Izraelski nacionalni park.

Jaffa je bila jedan od najvećih i najživljih palestinskih gradova. UN je taj grad u svom prijedlogu podjele Palestine 1947. godine uključio u predloženu palestinsku državu. Unatoč tome, tijekom 3 mjeseca koja su prethodila proglašenju izraelske neovisnosti 5 000 cionističkih vojnika napadalo je taj grad. Branitelji grada su bilo slabo naoružani i nepripremljeni za borbe, a među njima su se nalazili i desetci međunarodnih dobrovoljaca, ponajviše iz bivše Jugoslavije. Većina građana Jaffe je doslovno gurnuta u more, natjerana u bijeg u čamcima. Većina ih je završila u obalnim gradovima poput Gaze, u Egiptu ili Libanonu. Ubrzo nakon okupacije, cionisti su digli u zrak i buldožerima srušili 3/4 arapskog dijela grada. Izrael je službeno konfiscirao ostale arapske dijelove grada, a vlasništvo je potom prebačeno na paradržavnu organizaciju Amidar. Amidar se danas nada velikoj zaradi na kućama i stanovima palestinskih vlasnika koje namjerava izbaciti iz njihovih domova i prijeti konfiskacijom većine zemljišta na kojem se nalazi staro groblje Tasso u Jaffi što će rezultirati daljnjim uklanjanjem arapskog stanovništva i naseljavanjem židovskog.

20. listopada 2007. izraelska vojska je prisilno raselila selo Qassa koje se nalazi između ilegalnog izraelskog Zida i linije razgraničenja (Zelene linije 1948, odnosno međunarodno priznate granice Izraela) na hebronskom području. Mještani su preseljeni nasilno i fizički prebačeni na drugu stranu ilegalnog Zida. Ukupno je raseljeno 200 osoba. Izraelska vojska tvrdi da su mještani sela Qassa raseljeni jer su ilegalno boravili na zemlji tog sela. No ti su mještani, većinom izbjeglice iz 1948. godine iz mjesta Beit Jirin, na tom mjestu živjeli oko 40 godina, a naloge za rušenje i deložaciju su dobili tek nakon što je Zid sagrađen. Izraelski dužnosnici tvrde da mještani sela Qassa „žive u Izraelu“ i da moraju napustiti to područje.

Izraelska vojska je 21. listopada 1948. godine uništila gotovo sve kuće u selu Wallajeh u okolici Jeruzalema. Većina mještana je protjerana u izbjegličke logore na Zapadnoj obali i u Jordanu, gdje ih danas ima 12 500. Više od 2/3 zemlje koja je pripadala selu pripojeno je Izraelu, a mještanima je onemogućen povratak. Kad su mještani nakon 1967. shvatili da će morati još dugo čekati da im Izrael dopusti da se vrate u svoje selo, sagradili su kuće na preostaloj trećini sela koja je ostala na Zapadnoj obali. Danas Izrael velike dijelove te zemlje konfiscira za daljnju kolonizaciju. Kućama sagrađenim na preostalih 3 000 dunuma zemlje u selu Wallajeh stalno prijeti rušenje. Izraelske vlasti već su srušile 50 kuća, a 86 naloga za rušenje trenutno razmatraju izraelski sudovi. Mještani su danas u potpunosti okruženi židovskim naseljima i ilegalnim Zidom, a jedini put do ostatka Zapadne obale im je 1 preostala cesta.


Selo Al-Aqaba se nalazi na sjeveru Zapadne obale, istočno od grada Tubasa. 1967. godine, kad je Izrael okupirao Zapadnu obalu, na glavnom ulazu u selo uspostavljena je vojna baza, a područje je proglašeno područjem za vojnu obuku. Izraelski vojnici redovito ulaze u selo i pucaju po kućama mještana i samim mještanima, što je rezultiralo raseljavanjem većine stanovnika sela. 2003, nakon dugotrajne pravne bitke, Visoki izraelski sud je presudio da izraelski tenkovi u selo smiju ući jedino ako postoji neki hitni razlog, a vojna je baza zatvorena (iako se još 2 izraelske vojne baze nalaze samo nekoliko kilometara od sela). Vojska je mještanima zabranila da grade bilo kakve građevine u selu zbog čega se u selo ne može vratiti 700 od 1000 mještana. Samo seosko vijeće se sastaje pod jednim stablom u selu, budući da mještanima nije dopušteno da izgrade kuću za vijeće. 1999. godine izraelska vojska je srušila 7 kuća u selu i jedini tank za vodu. Danas 35 od postojećih 48 zgrada u selu, uključujući dječji vrtić, džamiju i kliniku, prijeti rušenje.

I u Jeruzalemu se i danas odvija etničko čišćenje. U mjesecima koji su uslijedili nakon konferencije u Annapolisu ubrzala se izgradnja ilegalnih izraelskih naselja. Odobrena je izgradnja više od 3500 novih stambenih jedinica, odobren je veliki projekt kojim će se cestom povezati vanjska jeruzalemska izraelska naselja i u tu je svrhu započela konfiskacija zemlje. Kako bi napravile mjesta za nove židovske setlere i osigurale židovsku većinu u palestinskom glavnom gradu, izraelske vlasti su Zidom odijelile Palestince i njihova sela jedne od drugih, a neke izolirale sa svih strana. Palestinskim kućama stalno prijete nalozi za rušenje. Između 1967. i 1999. gotovo 6600 jeruzalemskih Palestinaca je pod raznim izgovorima ostalo bez svojih osobnih iskaznica i protjerani su iz grada. Trenutno se oko 10 000 palestinske djece u Jeruzalemu ne može registrirati i dobiti osobne dokumente. Arapski stanovnici Jeruzalema još uvijek čine 35% ukupnog stanovništva grada i plaćaju 33% gradskog poreza koji ubire okupacijsko gradsko poglavarstvo, ali dobivaju samo 5% novca iz gradskog proračuna. 1948. je etnički očišćeno 38 sela i predgrađa Zapadnog Jeruzalema, oko 23 000 Palestinaca izbjegli su iz svojih domova.


Nekoliko linkova o Nakbi, izbjeglicama i prosvjedima:
There is no alternative to the right of return

Joseph Massad: Resisting the Nakba

Jonathan Cook: Project tabula rasa
Selo Saffuriya, sjeverozapadno od Nazareta, u kojem je živjelo 5000 Palestinaca, bilo je jedno od najvećih u Galileji i među prvima koja su bombardirana iz zraka. Selo je okupirano 16. srpnja 1948. Većina mještana izbjegla je u Libanon, a neki u obližnji Nazaret gdje su sagradili četvrt, Safafra, koju su nazvali po svom selu. Polja koja su posjedovali mještani sada obrađuju židovski građani Izraela iz zajednice Zippori, a na mjestu sela Židovski nacionalni fond je posadio borovu šumu.


Izraelske snage protjerale su 2 200 mještana, kršćana i muslimana, sela Mujaydil, jugozapadno od Nazareta 15. srpnja 1948. Zbog pritiska Vatikana, Izrael je 1950. godine kršćanskim mještanima ponudio da se vrate, ali su oni svoj povratak uvjetovali povratkom muslimanskih sumještana. Danas je na mjestu gdje je bilo selo Mujaydil sagrađen židovski grad Migdal Haemek, a njegova polja obrađuju izraelski Židovi. U selu Mujaydil porušene su sve kuće, ali su 2 crkve i 1 džamija ostale očuvane.

Jonathan Cook: The Nakba march

Snimka prosvjeda i napada policije iz gornjeg članka (Saffuriya, 08. svibanj 2008.)
Napadnuti prosvjednici su palestinski građani Izraela.


PLO: Palestinian Refugees

Nakba 60: No more generations of Palestinian refugee children
Palestinske izbjeglice i raseljene osobe su najveći i najdugotrajniji primjer prisilnog raseljavanja na svijetu. Palestinci čine 2/5 ukupnog broja izbjeglica na svijetu.

Evo nekih umjetničkih radova s natjecanja Expressions of Nakba:
Visual Arts
Land Confiscation Order 06/24/T
A Palestinian Mural

Expulsion And Dispossession Can't Be Cause For Celebration

San Francisco: 20 Jews Arrested in protest of 60th Anniversary Event

60 years on, refugees visit lost Jerusalem homes
"I was 19 during the war in 1948. I remember two men and a woman came to our house and told us to leave. They said our house would be bombed if we did not leave," Habesch said.

Prosvjed protiv sudjelovanja izraelskih pisaca na sajmu knjiga u Torinu, Italija (1 i 2)


60 ans de résistance palestinienne au colonialisme, au racisme et au sionisme

Il y a 60 ans, l’expulsion de Palestiniens de Jérusalem-Ouest

State's Creation Had Ugly Side


Jaffa, stari dio grada

freepalestine @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.