silence is complicity
Ambient Palestine
Today in Palestine
Brojač posjeta
394156
Blog
utorak, svibanj 13, 2008


Riječ Nakba (katastrofa na arapskom) označava uništenje palestinskog društva i progon više od 700 000 Palestinaca iz njihovih domova i domovine 1948. godine. Prije 60 godina židovske paravojne skupine, a kasnije izraelska vojska, protjerale su više od 700 000 Palestinaca iz njihovih domova, polja, radionica, gradova i sela, kako bi na prostoru gdje su oni do tada živjeli i na zemlji koju su posjedovali uspostavile židovsku državu Izrael, s umjetno, etničkim čišćenjem, stvorenom židovskom većinom. Nakba, odnosno etničko čišćenje 85% autohtonog nežidovskog stanovništva s prostora na kojem je uspostavljen Izrael, je temeljni uzrok izraelsko-palestinskog sukoba, a obilježava se 15. svibnja, dan nakon što je Izrael jednostrano proglasio svoju neovisnost 1948. godine.


Procjenjuje se da je više od 50% palestinskih izbjeglica istjerano izravnim vojnim napadom izraelskih snaga. Ostali su pobjegli u strahu kako su se širile vijesti o pokoljima u palestinskim selima poput onih u Deir Yassinu i Tanturi. Gotovo polovica palestinskih izbjeglica izbjegla je prije 14. svibnja 1948. godine kad je Izrael proglasio svoju nezavisnost, a arapske zemlje ušle u sukob. (vidi pretposljednju tablicu s popisom sela u kojima su se dogodili pokolji prije i nakon proglašenja izraelske neovisnosti i ulaska arapskih vojski u sukob)

Dokumenti izraelske vojske dokazuju ono o čemu Palestinci desetljećima svjedoče i na što nedvosmisleno upućuju brojni citati cionističkih vođa: protjerivanje palestinskog stanovništva bilo je namjerno, počinjeno s ciljem stvaranja etnički čiste židovske države Izrael na što je moguće više teritorija Palestine. Tijekom prvog tjedna u travnju 1948. pokrenut je Plan Dalet s ciljem sistematskog protjerivanja Palestinaca s područja na kojem će uskoro biti uspostavljen Izrael. U to su vrijeme Židovi posjedovali oko 7% zemlje u Palestini i činili oko 33% stanovništva. Cionistički vođe smatrali su prisutnost Palestinaca i činjenicu da oni posjeduju veliku većinu zemlje preprekom uspostavi židovske države u Palestini. Između 01. travnja i 15. svibnja 1948. cionističke su snage poduzele 8 velikih vojnih operacija u palestinskim gradovima i selima. Između 10. ožujka i 14. svibnja kad je Izrael proglasio neovisnost, a arapske zemlje intervenirale radi izbjegličke krize, već je bilo protjerano 250 000 Palestinaca. Izrael je iselio više od 450 palestinskih gradova i sela i većinu uništio, a preostale naselio novim židovskim doseljenicima ne obazirući se na prava i želje Palestinaca da se vrate u svoje domove. Između prosinca 1947. i prosinca 1950. srušeno je i uništeno više od 530 palestinskih sela i gradova.

U mnogim su selima počinjeni masakri. Negdje je ubijeno po nekoliko ljudi, negdje 70, 80, 100. Najviše žrtava ubijeno je u selima Dawayima (stotine ubijenih), Saliha (70-80), Deir Yassin (110-110), Lod (250), Abu Shusha (70)… 09. travnja 1948. tri cionističke paravojne skupine- Haganah, Irgun i Lehi (Stern Gang) – napale su palestinsko selo Deir Yassin zapadno od Jeruzalema. Pobijeno je više od 100 mještana, uključujući žene i djecu. Neke su žrtve unakažene i silovane prije nego su ubijene. 25 muškaraca je pogubljeno u obližnjem kamenolomu. Preživjeli mještani su pobjegli u Istočni Jeruzalem. Godinu dana nakon pokolja selo Deir Yassin je naseljeno židovskim doseljenicima, a njegovo je ime uklonjeno sa zemljopisnih karti.

15. svibnja 1948. u samo nekoliko sati ubijeno je najmanje 200 mještana u palestinskom selu Tantura u blizini Haife u sjevernom Izraelu. Prije masakra u Tanturi je živjelo 1500 mještana. Selo je kasnije srušeno i na tom je mjestu izgrađeno parkiralište za obližnju plažu i kibuc Nahsholim. Očevici tvrde da su izraelske snage strijeljale mještane koje bi poredale ispred zida groblja. 95 muškaraca ubijeno je na ovaj način na groblju, a ubijanje je prestalo tek kad je jedan Židov iz obližnjeg naselja zaprijetio da će sam sebe ustrijeliti ako vojnici odmah ne prestanu s pogubljenjima. Mnogi su ubijeni u svojim domovima.

Izrael i danas, nakon 60 godina, odbija palestinskim izbjeglicama dopustiti da se vrate u svoje domove i isplatiti im odštetu kako to od njega zahtijeva međunarodno pravo. Oko 7 milijuna od oko 10 milijuna Palestinaca su izbjeglice ili raseljene osobe i uskraćeno im je ljudsko pravo da se vrate svojim domovima samo zato što su palestinske nacionalnosti. Njihova imovina i zemlja konfiscirani su i namijenjeni za isključivu uporabu židovskih građana Izraela. Istovremeno dok se pravi vlasnici te zemlje ne mogu vratiti svojim kućama i u svoju domovinu, Židovi (uključujući obraćenike na Judaizam) iz cijelog svijeta mogu dobiti državljanstvo i živjeti u Izraelu. Izrael je jedinstven po tome što nije država svih svojih građana, nego svih Židova u svijetu. Židovska javnost u Izraelu poriče da se Nakba dogodila. U izraelskim zemljopisnim i povijesnim udžbenicima, kartama i na putokazima ne nalaze se imena uništenih palestinskih sela i gradova. Većina Židova u Izraelu nije upoznata sa zločinima koji su omogućili stvaranje židovske države sa židovskom većinom i palestinskom manjinom u Palestini.

Palestinske izbjeglice čine najveću izbjegličku populaciju na svijetu. Danas je kod UNRWA-e registrirano 4,5 milijuna palestinskih izbjeglica. Oko 1,5 milijuna palestinskih izbjeglica nisu registrirani. 1,3 milijuna Palestinaca su raseljene osobe u Izraelu i na okupiranim palestinskim područjima. Procjenjuje se da ih 2,3 milijuna živi u Jordanu gdje imaju status stanovnika i građana Jordana. U Libanonu 430 000 palestinskih izbjeglica već desetljećima živi u užasnim uvjetima i krajnjoj bijedi. Palestinske izbjeglice u Libanonu nemaju nikakva politička ni građanska prava, nemaju zdravstveno osiguranje niti pravo na obrazovanje. U Siriji živi oko 460 000 palestinskih izbjeglica koje imaju ista socijalna prava kao i Sirijci. Do američkog napada na Irak u toj je zemlji živjelo 60 000 palestinskih izbjeglica (sada ih je 15 000 izbjeglo iz Iraka). U Egiptu živi 48 784 Palestinaca koji nemaju pravo na javno obrazovanje niti pravo na zaposlenje.

Izrael je također konfiscirao zemlju 300 000 Palestinaca s izraelskim državljanstvom (1/4 od ukupnog broja izraelskih Palestinaca koji čine 20% stanovništva Izraela) i prepisao vlasništvo nad njom (kao i nad zemljom ostalih palestinskih izbjeglica) na Židovsku agenciju i Židovski nacionalni fond, a ti su Palestinci postali raseljene osobe unutar Izraela.

Nakba je glavni uzrok sukoba između Izraela i Palestinaca i jedna od najvećih nepravdi našeg vremena koja je Palestince pretvorila u izbjeglički narod. Nakba traje i nastavlja se i u 21. stoljeću. Izbjeglice se ni danas ne mogu vratiti svojim domovima. Izrael i danas provodi etničko čišćenje na Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu, polagani genocid u Pojasu Gaze. Izraelski čelnici, opsjednuti „demografskom prijetnjom“ javno pozivaju na protjerivanje izraelskih Palestinaca iz Izraela.

A naši (i zapadni) političari i mediji svemu tome plješću i uliznički služe. Na žalost, onima koji poriču ovaj zločin protiv čovječnosti -- dapače, slave ga i priključuju se cionističkim proslavama ni ne spominjući žrtve i teško obespravljene -- predsjednici zapadnih (ili zapadu satelitskih pokondirenih) država ne dobacuju da su gadovi, a ipak se radi o poricanju strašnog zločina i uskraćivanju temeljnih ljudskih prava milijunima ljudi koji su žrtve tog bolesnog i barbarskog rasističkog projekta i koji zbog toga desetljećima životare neizvjesnim životom u siromaštvu i bijedi. Oni veselo šire laži i mitove lopova koji tuđe svojataju kao svoje, ubojica koji djecu proglašavaju teroristima, krvnika koji muče civile, rasista koji misle da su zbog svoje nacionalnosti i boje kože vrjedniji od drugih, osiljenih manijaka koji se svakodnevno igraju s milijunima života, monstruma koji pozivaju na i provode etničko čišćenje. Čini se da za njih postoje dostojne i nedostojne žrtve, ljudi koji zaslužuju da im se poštuju ljudska prava i oni koji to ne zaslužuju, ali to je samo privid. Njima i takvima je zapravo potpuno svejedno za sve žrtve i za vaša ljudska prava. Važan je samo interes koji im nalaže koje su žrtve dostojne njihovog „žaljenja“ i koji zločini zaslužuju njihovu „osudu“ i njihovo "gnušanje", a koje će ignorirati, prešutjeti, poreći i proslaviti. Koji zločini im mogu poslužiti za promicanje interesa njihovih pokrovitelja (i njihovih privatnih), a koje iz istog razloga moraju zataškati.

Brojne palestinske i međunarodne organizacije prosvjedima, okupljanjima, predavanjima, predstavama, festivalima i raznim drugim kulturnim i umjetničkim sadržajima obilježavaju Nakbu diljem svijeta i u Palestini. Izraelske i izraelsko-palestinske mirovne organizacije poput Zohrota ili Combatants for Peace obilježile su obljetnicu Nakbe i odbile sudjelovati u proslavama. Brojni ugledni Židovi u svijetu su potpisivali otvorena pisma o nesudjelovanju na izraelskim proslavama 60. godine jednostranog proglašenja neovisnosti. Za vrijeme održavanja proslava u Jeruzalemu od 13. – 15. svibnja bit će pušteno 21 915 (365 dana x 60 godina) crnih balona koji će zacrniti nebo nad Jeruzalemom. U balonima će se nalaziti pisma palestinske djece.

Pridružite se i vi i ne sudjelujte u izraelskim proslavama niti događajima koji su organizirani tim povodom, a 15. se svibnja u znak sjećanja na palestinsku Nakbu i iz solidarnosti s palestinskim narodom odjenite u crno bez obzira gdje se u svijetu nalazili.

freepalestine @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.