silence is complicity
Ambient Palestine
Today in Palestine
Brojač posjeta
392393
Blog
nedjelja, srpanj 27, 2008
Preselila sam post koji nisam mogla objaviti na bloger.hr na svoj novi blog:
ambient-palestine.blogspot.com

Kao što vidite, više ne mogu stavljat linkove na blog, osim u drugom tekst editoru nakon čega mi svi linkovi na blogu poplave. Zato sam odlučila Ambient Palestine preseliti na blogspot i dalje tamo pisati.
freepalestine @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 79 | Prikaži komentare
petak, srpanj 18, 2008


ENGLESKI ZA IZRAEL
(istu poruku možete poslati na adrese svih 3 izraelskih dužnosnika, samo za svakog primatelja prilagodite adresu i oslovljavanje)


Subject: Torture and abuse of a 10-year-old boy by Israeli soldiers


Dear President, (Dear Prime Minister, / Dear Minister,)

I am writing to express my deepest concern regarding the shocking allegations of torture and abuse of 10-year-old Ezzat H. from the village of Sanniriya, near the West Bank city of Qalqiliya, by Israeli soldiers.

On 11 June 2008 Ezzat, a 10-year-old boy from Sanniriya, was repeatedly beaten, slapped, punched in the head and stomach, threatened and humiliated for 2 and a half hours by Israeli soldiers who invaded his father's shop and his family's home. Israeli soldiers also forced the 10-year-old boy to remain in a stress position for half an hour and threatened Ezzat with his own imprisonment, the imprisonment of members of his family and one soldier even threatened to shoot him. One of the soldiers, the one wearing a black T-shirt and doing most of the abuse, threw his helmet several times at the boy from a distance of 2 metres, causing him extreme pain. Another soldier threatened to shoot Ezzat with his rifle. The soldiers also made fun of the boy who was trembling with fear and crying in pain. Before leaving, the soldiers threatened that they would return. As a result of this inhuman, cruel and degrading treatment Ezzat (10) lost 2 molars and the abuse left him in a state of deep shock.

I urge you to comply with the UN Convention Against Torture and ensure the allegations of torture and abuse of this 10-year-old boy, as well as allegations of torture and abuse of other Palestinian detainees by Israeli soldiers, are promptly, thoroughly and impartially investigated and those responsible brought to justice.

Sincerely yours,
(ime i prezime, zemlja)


HRVATSKI ZA IZRAEL

Predmet (subject): Mučenje i zlostavljanje 10-godišnjeg dječaka od strane izraelskih vojnika

Poštovani predsjedniče, (Poštovani premijeru, Poštovana ministrice)

Najozbiljnije sam zabrinut/a zbog šokantnih navoda o mučenju i zlostavljanju 10-godišnjeg Ezzata H. iz sela Sanniriya, u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, kojeg su navodno 11. lipnja 2008. zlostavljali izraelski vojnici.

Izraelski vojnici koji su upali u trgovinu dječakovog oca i njegovu obiteljsku kuću 11. lipnja 2008. 2 i pol su sata 10-godišnjeg dječaka iz sela Sanniriye tukli, pljuskali, udarali u glavu i želudac, prijetili mu i ponižavali ga. Vojnici su 10-godišnjeg dječaka prisilili da pola sata stoji na jednoj nozi u iscrpljujućem položaju i prijetili mu uhićenjem, uhićenjem članova njegove obitelji, a jedan mu je vojnik čak zaprijetio da će pucati u njega. Jedan od vojnika, koji je nosio crnu majicu s kratkim rukavima i koji je najviše zlostavljao dječaka, nekoliko je puta Ezzata pogodio svojim šljemom s udaljenosti od 2 metra što je kod dječaka izazvalo jaku bol. Jedan drugi vojnik prijetio je dječaku da će pucati u njega iz svoje puške. Vojnici su ismijavali dječaka koji se tresao od straha i plakao zbog boli. Prije nego su otišli, vojnici su zaprijetili da će se vratiti. Zahvaljujući ovom nečovječnom, okrutnom i ponižavajućem postupanju dječak je ostao bez 2 kutnjaka i u stanju dubokog šoka.

Molim vas da ispoštujete odredbe UN-ove konvencije protiv mučenja i osigurate da navodi o mučenju i zlostavljanju ovog 10-godišnjeg dječaka, kao i navodi o mučenju i zlostavljanju drugih Palestinaca u izraelskom zarobljeništvu, budu bez odlaganja, temeljito i nepristrano istraženi, te da odgovorni budu privedeni pravdi.

S poštovanjem,
(ime i prezime, zemlja)


Svoje poruke naslovite na slijedeće adrese:
For the attention of:
Shimon Peres
President of the State of Israel
Office of the President
3 Hanassi St.
92188 Jerusalem
Email: president@president.gov.il
Dear President, (Poštovani predsjedniče,)

For the attention of:
Prime Minister of the State of Israel
Ehud Olmert
Email: eulmert@knesset.gov.il
Dear Prime Minister, (Poštovani premijeru,)

For the attention of:
Israeli Minister of Foreign Affairs
Ms. Tzipi Livni
9 Yitzhak Rabin Blvd.
Kiryat Ben-Gurion
Jerusalem 91035
Email: sar@mfa.gov.il
Dear Minister, (Poštovana ministrice,)



ENGLESKI ZA EU


Subject: Torture and abuse of a 10-year-old boy by Israeli soldiers

Dear Minister, (Dear Ms Kionka,)

I am writing to express my deepest concern regarding the shocking allegations of torture and abuse of 10-year-old Ezzat H. from the village of Sanniriya, near the West Bank city of Qalqiliya, by Israeli soldiers.

On 11 June 2008 Ezzat, a 10-year-old Palestinian boy from Sanniriya, was repeatedly beaten, slapped, punched in the head and stomach, threatened and humiliated for 2 and a half hours by Israeli soldiers who invaded his father's shop and his family's home. Israeli soldiers also forced the 10-year-old boy to remain in a stress position for half an hour and threatened Ezzat with his own imprisonment, the imprisonment of members of his family and one soldier even threatened to shoot him. One of the soldiers, the one wearing a black T-shirt and doing most of the abuse, threw his helmet several times at the boy from a distance of 2 metres, causing him extreme pain. Another soldier threatened to shoot Ezzat with his rifle. The soldiers also made fun of the boy who was trembling with fear and crying in pain. Before leaving, the soldiers threatened that they would return. As a result of this inhuman, cruel and degrading treatment Ezzat (10) lost 2 molars and the abuse left him in a state of deep shock. (For more information please see: http://www.dci-pal.org/english/display.cfm?DocId=811&CategoryId=1 )

I kindly urge you to pressure Israel to immediately comply with the UN Convention Against Torture and to ensure the allegations of torture and abuse of this 10-year-old boy, as well as allegations of torture and abuse of other Palestinian detainees by Israeli soldiers, are promptly, thoroughly and impartially investigated and those responsible brought to justice. Furthermore, considering that countless everyday Israeli human rights violations committed with impunity are totally inconsistent with EU human rights standards, I also urge the EU to make the upgrade of EU-Israel bilateral relations conditional upon measurable and confirmed progress by Israel in upholding EU human rights standards in the illegally occupied Palestinian territory.

Sincerely,
(ime i prezime, zemlja)


HRVATSKI ZA EU


Poštovani ministre, (Poštovana gđo. Kionka,)

Najozbiljnije sam zabrinut/a zbog šokantnih navoda o mučenju i zlostavljanju 10-godišnjeg Ezzata H. iz sela Sanniriya, u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali, kojeg su navodno 11. lipnja 2008. zlostavljali izraelski vojnici.

Izraelski vojnici koji su upali u trgovinu dječakovog oca i njegovu obiteljsku kuću 11. lipnja 2008. 2 i pol su sata 10-godišnjeg dječaka iz sela Sanniriye tukli, pljuskali, udarali u glavu i želudac, prijetili mu i ponižavali ga. Vojnici su 10-godišnjeg dječaka prisilili da pola sata stoji na jednoj nozi u iscrpljujućem položaju i prijetili mu uhićenjem, uhićenjem članova njegove obitelji, a jedan mu je vojnik čak zaprijetio da će pucati u njega. Jedan od vojnika, koji je nosio crnu majicu s kratkim rukavima i koji je najviše zlostavljao dječaka, nekoliko je puta Ezzata pogodio svojim šljemom s udaljenosti od 2 metra što je kod dječaka izazvalo jaku bol. Jedan drugi vojnik prijetio je dječaku da će pucati u njega iz svoje puške. Vojnici su ismijavali dječaka koji se tresao od straha i plakao zbog boli. Prije nego su otišli, vojnici su zaprijetili da će se vratiti. Zahvaljujući ovom nečovječnom, okrutnom i ponižavajućem postupanju dječak je ostao bez 2 kutnjaka i u stanju dubokog šoka. (Više informacija: http://www.dci-pal.org/english/display.cfm?DocId=811&CategoryId=1 )

Molim Vas da izvršite pritisak na Izrael s ciljem da ta država počne poštivati odredbe UN-ove Konvencije protiv mučenja i osigura hitnu, temeljitu i nepristranu istragu navoda o mučenju i zlostavljanju ovog 10-godišnjeg dječaka, ali i navoda o mučenju i zlostavljanju drugih Palestinaca u izraelskom zarobljeništvu, te da odgovorne za zlostavljanja i mučenja privede pravdi. Obzirom da su bezbrojna svakodnevna kršenja ljudskih prava za koja nitko ne odgovara, a za koja je odgovorna izraelska strana, u potpunosti nekompatibilna sa standardima za ljudska prava Europske Unije, pozivam EU da unapređenje bilateralnih odnosa između EU i Izraela uvjetuje izmjerljivim i potvrđenim napretkom u poštivanju i zaštiti europskih standarda za ljudska prava na ilegalno okupiranim palestinskim područjima.

S poštovanjem,
(ime i prezime, zemlja)


Poruke za EU dužnosnike šaljete na slijedeće adrese:
For the attention of:
Mr. Bernard Kouchner
Ministre des Affaires Etrangères
37, Quai d’Orsay
75 007 Paris
France
Email: bernard.kouchner@diplomatie.gouv.fr
Dear Minister, (Poštovani ministre,)

For the attention of:
Personal Representative for Human Rights (CFSP) of the EU Secretary General/High Representative Javier Solana
Ms. Riina Kionka
175 Rue de la Loi BE 1048 Brussels
Belgium
Email : riina.kionka@consilium.europa.eu
Dear Ms Kionka, (Poštovana gđo. Kionka,)

Ovaj post je nastavak posta Izraelski vojnici izložili mučenju 10-godišnjaka u kojem možete pronaći više informacija o Ezzatovom slučaju i akciji.


Dodatni linkovi (nevezano uz Ezzatov slučaj):
Alison Weir: Unbiased Coverage:The Israel-Palestine Conflict Part 1
Alison Weir: Unbiased Coverage:The Israel-Palestine Conflict Part 2
Alison Weir: Unbiased Coverage:The Israel-Palestine Conflict Part 3
Istraživanje o tome kako američki mediji iskrivljuju sukob između Palestinaca i Izraela i umanjuju broj žrtava među Palestincima, a povećavaju broj izraelskih žrtava (snimljeno 2005, čini mi se; youtube).

If Americans Knew
Odlična web stranica Alison Weir s podacima i statistikama o žrtvama, te analizama načina na koji mediji u SAD-u izvještavaju o palestinskim i izraelskim žrtvama i iskrivljuju kontekst sukoba.

Land of the cursed

Why aren't they forgiving us?

freepalestine @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, srpanj 12, 2008


(Ovo je djelomičan prijevod izvještaja organizacije DCI/PS koji u cijelosti na engleskom možete pročitati na ovom linku)

Opis događaja
Datum incidenta: 11. lipanj 2008.
Mjesto: Sanniriya, Qalqiliya (okupirana Zapadna obala)

Izraelski vojnici, koji su 11. lipnja upali u trgovinu njegove obitelji tražeći informacije o tome gdje se nalazi pištolj, 2 i pol su sata 10-godišnjeg dječaka izlagali fizičkom zlostavljanju i mučenju. Vojnici su dječaka uzastopce tukli, pljuskali i udarali šakama u glavu i želudac, tjerali ga da pola sata bude u iscrpljujućem i bolnom položaju i prijetili mu. Dječak je zahvaljujući napadu ostao bez 2 kutnjaka i u stanju dubokog šoka.

U srijedu 11. lipnja 2008. godine, oko 10:30 sati, 10-godišnji Ezzat H, njegov brat Makkawi (7) i sestra Lara (8) nalazili su se u trgovini stočnom hranom i jajima koja je u vlasništvu njihovog oca u selu Sanniriya u blizini grada Qalqiliye na Zapadnoj obali. Djecu su naglo uplašili 2 izraelskih vojnika koji su upali u trgovinu.

Ispitivanje i zlostavljanje u trgovini
Jedan je vojnik u crnoj majici s kratkim rukavima počeo vikati glasnim, prijetećim glasom na arapskom: „vaš me otac poslao po njegov pištolj“. Prestrašeni Ezzat je odgovorio: „Moj otac nema pištolj.“ Vojnik je na to snažno ošamario Ezzata po desnom obrazu lica, a njegovog brata Makawija po cijelom licu. Vojnik je zatim naredio Makkawiju i Lari da napuste trgovinu. Kad su mlađa djeca izašla vojnik je ponovo od Ezzata zatražio da mu preda očev pištolj. Iako je Ezzat ponavljao da njegov otac nema pištolj, vojnik mu je naredio da ga potraži u vrećama sa stočnom hranom. Ezzat je uporno tvrdio da u trgovini nema pištolja pa ga je vojnik ponovo ošamario, ovaj put po lijevom obrazu.

Vojnik u crnoj majici je ponovo od Ezzata zatražio da mu preda pištolj. Ezzat je odgovorio: „Nemamo ništa“. Vojnik ga je snažno udario u želudac zbog čega je Ezzat pao na prazne kutije za jaja. Ezzat je počeo vrištati i plakati od boli i straha. Vojnik u crnoj majici mu se počeo rugati i oponašao je njegov plač. Ezzat je u trgovini s vojnicima ostao sam još 15 minuta, a tada ga je vojnik u crnoj majici naglo zgrabio za majicu i odvukao iz trgovine. Ezzat je vojnike zamolio da mu dopuste da zaključa očevu trgovinu, ali mu je vojnik odgovorio da on želi da trgovina ostane otvorena kako bi je netko opljačkao. Vojnik je Ezzatu prijetio da će ga strpati u svoje terensko vozilo i odvesti.

Kad su izašli iz trgovine, Ezzatu je naređeno da hoda ispred vojnika do svoje kuće, a cijelo vrijeme mu je u leđa bio uperen pištolj. Vojnici su ga po putu nekoliko puta udarili po potiljku. Kad se približio svojoj kući Ezzat je vidio da je okružuje mnogo izraelskih vojnika i da je ispred nje parkirano nekoliko zelenih vojnih vozila. Na jednom od terenskih vozila maslinaste boje pisalo je „policija“.

Ispitivanje i zlostavljanje u kući
Kad su stigli u obiteljsku kuću vojnik u crnoj majici je Ezzatu naredio da potraži pištolj u teglu s cvijećem. Prije nego je Ezzat uspio bilo što odgovoriti vojnik ga je tako jako ošamario da je Ezzat pao s licem na tegl. Bez da mu je dao priliku da ustane, vojnik ga je zgrabio za majicu i grubo ga podignuo. Potom mu je drugi vojnik na arapskom naložio da ode u sobu za goste.

Kad su stigli u sobu za goste Ezzat je vidio da njegov otac stoji pored vrata. Vojnik ga je pljuskao po vratu i Ezzat je pao na pod. Kad se Ezzat podigao, vojnik ga je ponovo pljuskao dok po drugi put nije pao na pod. Sve se to odvijalo pred očima dječakovog oca. Vojnik je potom zgrabio Ezzata za majicu i podigao ga u zrak. Vojnik je Ezzatovom ocu rekao da će dječaka odvesti u zatvor. Vojnik je također prijetio da će Ezzatovu 19-godišnju sestru odvesti u zatvor. Ezzata su zatim nasilno gurnuli u sobu za goste u kojoj su se nalazili njegova majka, sestre Diana (19), Raghda (18), Aya (15) i brat Jihad (3). Majka je plakala. Ezzat je također plakao, a kad je majci odgovorio da plače jer su ga vojnici tukli, ona je od vojnika zatražila da prestanu tući njenog sina i da umjesto njega tuku nju.

Nekoliko minuta kasnije Ezzata je iz sobe za goste odveo vojnik u crnom i nekoliko ga puta ošamario, jednom tako jako da je pao na pod. Nakon što su ga selili po raznim dijelovima kuće Ezzatu je rečeno da ostane u spavaćoj sobi koju je dijelio s braćom. Isti je vojnik potom napustio tu sobu, ali se vraćao svakih 5 minuta i svaki je put ošamario Ezzata, a nekoliko puta ga je i udario šakom u želudac. Ezzat bi svaki puta vikao i vrištao od boli i plakao. Vojnik bi ga tada oponašao i rugao mu se. Vojnik ga je udario otprilike 6 puta.

Uništavanje imovine i naporni položaji
Ubrzo nakon toga 5 vojnika je ušlo u sobu i počelo čekićima uništavati obiteljsku imovinu. Vojnici su uništili drvene ventilacijske ploče na tavanu, mali hladnjak u spavaćoj sobi i njegov sadržaj, oštetili kuhinju, ventilator i kamin.

Ezzat je sam s vojnicima proveo 1 sat u sobi. U tom mu je periodu isti vojnik naredio da pola sata stoji na 1 nozi, leđima naslonjen na zid i s obje ruke podignute u zrak. Položaj je bio iscrpljujući za Ezzata, ali se previše bojao da bi spustio drugu nogu na pod. Nakon nekog vremena jedan drugi vojnik mu je rekao da može spustiti drugu nogu. Zatim su mu rekli da čučne i ostane u tom položaju, što je Ezzatu pošlo za rukom 2 minute, no nakon toga je morao ustati. Jedna je vojnikinja tada ušla u sobu i Ezzatu rekla da sjedne na hladnjak.

Ubrzo nakon toga u sobu se vratio vojnik u crnoj majici s kratkim rukavima u pratnji Ezzatove starije sestre Diane. Vojnik je Ezzata pitao da li mu je stalo do sestre, na što je Ezzat potvrdno odgovorio. Vojnik je zatim ponovo od Ezzata zatražio da mu kaže gdje je skriven pištolj i rekao mu da ako mu Ezzat oda gdje je pištolj, da ga neće tužiti Ezzatovom ocu. Vojnik je zatim napustio sobu s Ezzatovom sestrom. Potom se vratio sam i Ezzata udarao po cijelom tijelu. Vojnik je ponovo napustio sobu, a kad se vratio nudio je Ezzatu 10 šekela da mu kaže gdje se nalazi pištolj. Ezzat je odgovorio da ne želi novac. Zbog tog se odgovora vojnik jako naljutio, skinuo svoj šljem i počeo njime gađati Ezzata s udaljenosti od 2 metra. Ezzat je osjećao vrlo jaku bol. Vojnik ga je nastavio udarati šljemom, zatim napustio sobu i ponovo se vratio kako bi Ezzata ošamario po licu i udario po želucu. Taj je postupak napuštanja sobe i vraćanja kako bi udarao i ispitivao dječaka o pištolju vojnik ponovio nekoliko puta.

Ispitivanje obitelji
Ezzat je zatim vidio kako vojnik u crnoj majici i vojnikinja odvode njegove sestre i majku u jednu od soba pored dječačke spavaće sobe. Zatvorili su vrata sobe, ali je Ezzat čuo kako vojnici viču na njih. Ezzat je čuo kako vojnik vojnikinji govori neka udari Ezzatovu majku jer se odbijala skinuti radi pretraživanja. Nakon incidenta, Ezzatova sestra je Ezzatu rekla da su se sve morale skinuti kako bi ih vojnikinja pretražila, dok je vojnik za to vrijeme čekao ispred sobe.

U međuvremenu u sobu u kojoj se nalazio Ezzat je ušao vojnik s crnim sunčanim naočalama. Ušao je s uperenom puškom na nekoliko centimetara od Ezzatove glave. Ezzat se toliko uplašio da se počeo tresti. Vojnik se smijao i ismijavao ga. Rekao je Ezzatu da mu kaže gdje se nalazi pištolj i zaprijetio da će pucati u njega ako to ne učini. Ezzat je i dalje tvrdio da nema nikakvog skrivenog oružja. Vojnik se uzrujao i povikao na Ezzata: „po posljednji put, reci mi gdje je pištolj prije nego te napucam“. Ezzat je ponovio da nema pištolj. Na to je vojnik spustio pušku i izašao iz sobe. Nakon otprilike 5 minuta u sobu se vratio vojnik u crnoj majici s kratkim rukavima s još 4 drugih vojnika i rekao da odlaze, ali da će se vratiti.

Vojnici su u kući proveli ukupno 2 i pol sata. Nakon incidenta Ezzat je noć proveo u kući svog ujaka jer je bio previše uplašen da bi spavao u svom domu. Zahvaljujući fizičkom napadu Ezzat je ostao bez 2 kutnjaka, a cijeli incident ga je duboko šokirao.

Izjava organizacije za prava djeteta DCI/Palestine Section
DCI/PS je zgrožen mogućnošću da bi izraelske vlasti 10-godišnje dijete izložile premlaćivanju, iscrpljujućim položajima i prijetnjama tijekom razdoblja od nekoliko sati. Postupanje prema Ezzatu potpada pod definiciju mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kazni kako je definirano u UN-ovoj Konvenciji protiv mučenja, koje je Izrael država stranka. Postupanjem prema Ezzatu prekršene su i brojne druge konvencije koje obvezuju Izrael1 kao i izraelski vojni i domaći zakon.2

DCI/PS poziva Izrael da odmah osigura svoje poštivanje UN-ove konvencije protiv mučenja i temeljito i nepristrano istraži navode o mučenju i zlostavljanju Ezzata, te da one za koje se utvrdi da su odgovorni za takvo zlostavljanje privede pravdi.

DCI/PS također poziva EU da unapređenje bilateralnih odnosa s Izraelom uvjetuje mjerljivim i potvrđenim napretkom u održavanju europskih standarda ljudskih prava na okupiranim palestinskim područjima.

1. Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.) – članak 5; Četvrta ženevska konvencija (1949.) – članci 27 i 31; Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.) – članak 7; i Konvencija o pravima djeteta (1989.) – članci 2(2), 3, 16 i 37(a).

2. U izraelskom vojnom zakonu je zabranjeno premlaćivanje ili drugo zlostavljanje osoba u vojnom zatočeništvu. Vidi: Zakon o vojnim presudama, 5715-1955, članak 65. Vidi također članke 378-382 izraelskog kaznenog zakona.


DCI/PS vas poziva da (faksom, e-mailom, običnom poštom ili telefonom) kontaktirate izraelske i europske dužnosnike i zatražite da Izrael počne poštivati UN-ovu Konvenciju protiv mučenja i da se istraže navodi o mučenju i zlostavljanju 10-godišnjeg Ezzata.

Poruke pišite na engleskom, arapskom, hebrejskom ili vlastitom jeziku izraelskim i/ili dužnosnicima EU-a.


Za Izrael:
-- Tražite od izraelskih vlasti da poštuju UN-ovu Konvenciju protiv mučenja i temeljito istraže navode o mučenju i zlostavljanju Ezzata i drugih palestinskih zatočenika, te da odgovorne za zlostavljanje privedu pravdi.

Poruke šaljite na slijedeće adrese:

President of the State of Israel / Predsjednik Izraela
Shimon Peres, President of the State of Israel
Office of the President / Ured predsjednika
3 Hanassi St., 92188
Jerusalem, Israel.
Tel:  +972 2 6707211
Fax: +972 2 5610033
Email: president@president.gov.il
Salutation/Oslovljavanje: Dear President / Poštovani predsjedniče,

Prime Minister of the State of Israel / Premijer Izraela
Ehud Olmert, Prime Minister
Telephone:  +972 2 6753277
Telephone2:  +972 2 6753547
Email: eulmert@knesset.gov.il
Saluation/oslovljavanje: Dear Prime Minister / Poštovani premijeru

Israeli Minister of Foreign Affairs / Izraelska ministrica vanjskih poslova
Ms. Tzipi Livni, MK
9 Yitzhak Rabin Blvd., Kiryat Ben-Gurion, Jerusalem 91035
Fax: + 972 2 5303367
Email: sar@mfa.gov.il
Salutation: Dear Foreign Affairs Minister / Poštovana ministrice vanjskih poslova,


Za Europsku Uniju:
-- Tražite od EU da izvrši pritisak na Izrael kako bi se odmah osiguralo da ta zemlja počne poštivati UN-ovu Konvenciju protiv mučenja i temeljito istraži navode o mučenju i zlostavljanju Ezzata i drugih palestinskih zatočenika, te da odgovorne za takvo zlostavljanje privede pravdi.
-- Tražite od EU da unapređenje svojih bilateralnih odnosa s Izraelom uvjetuje mjerljivim i potvrđenim napretkom u održavanju europskih standarda ljudskih prava na okupiranim palestinskim područjima.
-- Svratite pažnju europskim dužnosnicima da je sukob između Palestinaca i Izraela nedavno uvršten kao prioritetni sukob za implementaciju Smjernica o djeci i oružanom sukobu EU-a i na kasnije izvještavanje o kršenjima prava djeteta u sklopu obveza diplomatskih misija i institucija EU-a na terenu.

Poruke šaljite na slijedeće adrese:

Mr. Bernard Kouchner, Ministre des Affaires Etrangères / Francuski ministar vanjskih poslova
Ministère des Affaires Etrangères français / Francusko minstarstvo vanjskih poslova
37, Quai d’Orsay, 75 007 Paris, France
Email: bernard.kouchner@diplomatie.gouv.fr
Salutation: Dear Minister / Poštovani ministre,

Personal Representative for Human Rights (CFSP) of the EU Secretary General/High Representative Javier Solana / Osobna predstavnica za ljudska prava glavnog tajnika/visokog predstavnika EU-a Javiera Solane
Ms. Riina Kionka
175 Rue de la Loi BE 1048 Brussels, Belgium
Fax. : +32 2 281 61 90
Email : riina.kionka@consilium.europa.eu
Oslovljavanje: Dear Ms. Kionka, / Poštovana gđo. Kionka,

The Commissioner for External Affairs and European Neighbourhood Policy / Povjerenica za vanjske poslove i europsku politiku susjedstva
HE Ms. Benita Ferrero- Waldner
Email: relax-enpinfo@ec.europa.eu
Oslovljavanje: Your Excellency, /Vaša ekscelencijo

Za primjere poruka za Izrael i EU na engleskom i hrvatskom kliknite na ovaj link.


Dodatni linkovi (nevezano uz Ezzatov slučaj):
Gilad Atzmon: United by a Bulldozer - And I think to myself…
It may as well be that the man was slightly mad, he might have had a phone row with his wife or alternatively a soaring dispute with his Israeli boss that made him flip. I would assume that in order to declare an incident to be an act of terror, a terrorist motivation or a scenario must be established first. Without establishing such a motivation we are doomed to admit that we are dealing here with a criminal case that must be investigated. We should as well refrain from jumping to conclusions. However, the Israelis seem to be pretty convinced here. For them, there is not a single doubt that the bulldozer man was nothing less than a murderous terrorist.

The people of Gaza are starving

Israel approves expansion of two West Bank settlements
Izraelski regionalni odbor za planiranje i izgradnju je u srijedu (09. srpnja) odlučio proširiti izraelsko naselje Har Homa (Jabal Abu Ghneim) pored grada Betlehema na Zapadnoj obali i naselje Pisgat Ze'ev pored grada Ramalle u središnjem dijelu Zapadne obale. Izraelski vojni radio je objavio da su vlasti odlučile izgraditi 1800 novih stambenih jedinica u ova 2 naselja. Naselje Har Homa sagrađeno je potkraj 1990-tih na obronku koji gleda na Betlehem, na zemlji koja se nalazi unutar umjetno proširenih granica Jeruzalema. Nakon što je u lipnju 1967. okupirao Zapadnu obalu, Pojas Gaze i Istočni Jeruzalem, Izrael je proširio granice Jeruzalema. Samo 2 tjedna nakon završetka rata, granice Istočnog Jeruzalema proširene su na područje 10 puta veće od njegove površine prije okupacije, tako da sada dodiruju područja gradova Betlehema prema jugu i Ramalle prema sjeveru.

PCHR: Tjedni izvještaj o izraelskim kršenjima ljudskih prava na okupiranim palestinskim područjima (03. - 08. srpanj 2008.)
-- jedno je dijete iz grada Rafaha poginulo u eksploziji neidentificiranog objekta koji je iza sebe ostavila izraelska vojska.
-- 23 palestinska civila, uključujući 8 djece i 1 francuski aktivist za ljudska prava ranjeni su izraelskim bojevim streljivom i gumenim metcima. 11 ovih civila ozlijeđeno je tijekom nenasilnih prosvjeda protiv izgradnje ilegalnog izraelskog Zida.
-- izraelska vojska je 30 puta ulazila u palestinska mjesta na Zapadnoj obali.
-- izraelska vojska je uhitila 58 Palestinaca, uključujući 4 djece, na Zapadnoj obali.
-- izraelska vojska je izvršila pretres u 2 džamije u selima Beit Reema i Silwad u blizini grada Ramalle.
-- izraelska vojska je pretresla i zatvorila nekoliko dobrotvornih društava, kulturnih centara i poslovnih zgrada u Nablusu.
-- izraelska vojska nastavlja nametati totalnu opsadu okupiranim palestinskim područjima i izolirala je Pojas Gaze od ostatka svijeta.
-- izraelski vojnici na kontrolnim točkama na Zapadnoj obali su uhitili 8 Palestinaca, uključujući 3 djece.
-- izraelska vojska je nastavila graditi ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali, a izraelski setleri su nastavili napadati palestinske civile i imovinu.
-- izraelski ministar obrane je odobrio izgradnju židovske škole u centru grada Hebrona na Zapadnoj obali.
-- izraelska vojska je srušila 2 palestinske kuće u Istočnom Jeruzalemu.
-- izraelski setleri su ranili 1 palestinskog civila.
-- izraelski setleri su napali francusko diplomatsko izaslanstvo.
Oko 7 sati u četvrtak (03. srpnja) ujutro izraelski su vojnici, u pratnji dužnosnika izraelskog gradskog poglavarstva Jeruzalema, ušli u palestinsko selo Al-'Eissawiya, istočno od Jeruzalema. Vojnici su srušili 1 kuću u vlasništvu Mohammeda 'Ali Nassera (67) zahvaljujući čemu je 14 osoba, uključujući 6 djece s posebnim potrebama, ostalo bez krova nad glavom.
Izraelska vojska je u isto vrijeme ušla u palestinsko selo Beit Hanina, sjeverno od Jeruzalema i srušila 1 kuću u vlasništvu Kmaila Al-Sa'oua zahvaljujući čemu je 7 osoba, uključujući 5 djece, ostalo bez doma.

US 'killed 47 Afghan civilians'
Two days ago, the Red Cross said that at least 250 Afghan civilians had been killed or wounded in insurgent attacks or military action in the previous six days.
freepalestine @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 7, 2008


Mohammed Omer (24),
palestinski novinar iz Pojasa Gaze, koji piše za nekoliko međunarodnih publikacija, brutalno je zlostavljan, ponižavan i pretučen 26. lipnja 2008. od strane pripadnika izraelske unutarnje sigurnosne službe Shin Bet na graničnom prijelazu na mostu Allenby između Zapadne obale i Jordana. Omer se vraćao kući u Pojas Gaze iz Europe gdje je europskim parlamentarcima govorio o situaciji u Pojasu Gaze. Prije toga Omer je u Londonu primio nagradu Martha Gellhorn koja se dodjeljuje za razotkrivanje propagande vladajućih struktura.

Mohammed Omer je u svijet slao stravične slike i vijesti o situaciji u svom gradu Rafahu koje se u zapadnim i izraelskim medijima ne objavljuju i razotkrivao svakodnevnu okrutnost i zločine izraelskih vlasti. Tijekom svojih govora u europskim gradovima pokazivao je snimke i slike ranjene i ubijene djece, pucanja na nenaoružane palestinske prosvjednike i sl. kojima je šokirao svoje slušatelje. Omer, najstariji od 8 braće i sestara, većinu je njih vidio ubijene, ranjene ili osakaćene. Izraelski buldožer srušio mu je obiteljski dom dok se obitelj još uvijek nalazila u njemu pri čemu je teško ozlijeđena njegova majka. Unatoč svemu tome Mohammed je umjerenjak, glas koji mlade Palestince poziva da, umjesto da se prepuste mržnji, nastoje postići mir s Izraelom.

Već samo dobivanje dozvole da Mohammed Omer izađe iz Pojasa Gaze kako bi primio nagradu bilo je toliko komplicirano da se moralo angažirati nizozemsko veleposlanstvo, čiji pripadnici su Omeru morali biti pratnja kako bi mu bilo dopušteno da otputuje. Izrael je tek nakon intervencije predsjednika Odbora za vanjske poslove nizozemskog parlamenta i australskog novinara i snimatelja Johna Pilgera Omeru dopustio da napusti Pojas Gaze i to pod uvjetom da ga automobil nizozemskog veleposlanstva odveze direktno do Mosta Allenby, kako bi osigurao da će ga pregledati izraelska sigurnosna služba.

U četvrtak, 26. lipnja, Omer se na povratku kući na graničnom prijelazu Most Allenby između Jordana i Zapadne obale susreo s jednim nizozemskim dužnosnikom koji ga je čekao ispred zgrade zloglasne izraelske sigurnosne službe Shin Bet kako bi ga potom odvezao kući. Pripadnici Shin Beta u zgradi su Omeru rekli da ugasi svoj mobitel i izvadi iz njega bateriju. Kad je Omer upitao da li se može samo javiti nizozemskom dužnosniku koji ga čeka ispred zgrade, Shin Bet je to odbio. Pripadnici Shin Beta potom su počeli kopati po Omerovoj prtljazi i dokumentima, navodno tražeći novac. Omer im je pokazao američke dolare koje je imao sa sobom, no Shin Bet je tražio britanske funte misleći da Omer sa sobom nosi novac koji mu je dodijeljen u sklopu nagrade koju je upravo primio u Londonu.

8 naoružanih pripadnika Shin Beta nalazilo se u prostoriji s Omerom. Agenti su Omera optužili da laže da sa sobom ne nosi novac od nagrade. Jedan mu je pripadnik Shin Beta, po imenu Avi, naredio da se skine, a kad je Omer odbio skinuti donje rublje, Avi mu je uperio pištolj u glavu i nasilno ga skinuo do gola. Jedan drugi pripadnik Shin Beta mu se smijao. Kad mu je na pitanje zašto u prtljazi nosi parfeme, Omer odgovorio da su to pokloni za osobe koje voli, isti mu se pripadnik Shin Beta narugao: „Zar u tvojoj kulturi postoji ljubav?“ Potom su se pripadnici Shin Beta izrugivali iz Omera i pisama koje je dobio od svojih čitatelja u Engleskoj. Pitali su ga da li je lud budući se vraća u Pojas Gaze, a mogao je ostati u Europi. Rekli su mu da je sam izabrao patnju.

Pretraživanje Omerovih stvari i tijela i ispitivanje trajali su satima. Nekoliko su ga sati ispitivali o njegovim putovanjima u Europu. Udarali su ga u lice i grudni koš. Nakon što je 12 sati proveo stojeći bez hrane i vode, te mu u tom periodu nije bilo dopušteno da ode na WC, Omer je povraćao i onesvijestio se. Sjeća se samo kako mu je netko od pripadnika Shin Beta noktima kopao, strugao i grebao po mekom dijelu lica ispod očiju. Potom mu je ista osoba uzela glavu i zarila prste pored slušnih živaca između glave i ušnih bubnjića, što je prouzrokovalo jaku bol. Drugi pripadnik Shin Beta držao je svoju čizmu na Omerovom vratu i pritiskao ga o tvrdi pod. Omer tvrdi da je u tom položaju ležao dulje od sat vremena.

Shin Bet je kasnije izjavio da su Omera sumnjičili za krijumčarenje i da je on „izgubio ravnotežu“ tijekom „poštenog“ ispitivanja, te da oni u svom postupanju nisu prekršili izraelski zakon.

Organizacija Reporteri bez granica je u posljednjih 10 dana mjeseca lipnja ove godine zabilježila 5 protuzakonitih uhićenja novinara. Jedan se od tih novinara, Fouad Farukh koji radi za Ramattan News Agency, već više od tjedan dana nalazi u izraelskom pritvoru bez da je protiv njega podignuta optužnica. Farukh je uhićen s još 3 novinara i tehničara koji rade za istu agenciju na kontrolnoj točki Zaatara kod Nablusa na Zapadnoj obali. Novinari su uhićeni jer ih je jedan setler lažno optužio da su ga gađali kamenjem.

2 dana nakon što se vratio kući Omer je hospitaliziran u Europskoj bolnici u Khan Yunisu zbog slomljenih rebara, respiratornih i drugih problema, uključujući bol u prsnom košu i želucu. Omer je također doživio živčani slom nakon ponižavanja i zlostavljanja na graničnom prijelazu. Prema tvrdnjama urednice WRMEA-e Janet McMahon, ne zna se da li će Omer biti pušten kući ili će morati biti povrgnut operativnom zahvatu. Omer ima jake bolove, teško guta i diše, i trenutno ga hrane intravenozno.

Više informacija potražite na linkovima u tekstu i ovdje:
When you shoot the messenger


Molim vas da popišete peticiju kojom od američke državne tajnice tražite slobodu kretanja za palestinske i međunarodne novinare po okupiranim područjima, te prekid napada i uznemiravanja novinara i ostalih putnika koji putuju na ili iz okupiranih palestinskih područja.

Tekst peticije je kako slijedi:
Peticija za prekid izraelskog ograničavanja slobode kretanja novinara

Državnoj tajnici Condoleezzi Rice
U.S. Department of State
2201 C Street NW
Washington, DC 20520

Mi, potpisnici ove peticije, osuđujemo užasno postupanje izraelskih vlasti prema palestinskom novinaru Mohammedu Omeru, dopisniku iz Gaze za Washington Report on Middle East Affairs i autoru redovite rubrike „Gaza on the Ground“ istog časopisa. 24-godišnjeg palestinskog novinara brutalno su napali pripadnici izraelske sigurnosne službe Shin Bet na graničnom prijelazu Most Allenby kad se vraćao kući u Pojas Gaze 26. lipnja. Omer je upravo zajedno s američkim nezavisnim novinarom Dahrom Jamailom primio novinarsku nagradu Martha Gellhorn za 2008. godinu. U pohvali uz nagradu stoji: „Svaki dan izvještava iz ratne zone u kojoj je i sam zatvorenik. Njegova domovina, Pojas Gaze, opkoljena je, izgladnjela, izložena napadima i zaboravljena. Omer je izrazito humani svjedok jedne od velikih nepravdi našeg vremena. On je glas onih koji su bez glasa.“ (vidi članak Johna Pilgera od 02. Srpnja, „From Triumph to Torture“ u Guardianu: http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2008/jul/02/israelandthepalestinians.civilliberties)

Ovo nije izolirani incident, upozorava Pilger, već dio strašnog obrasca. Izrael svojim pograničnim čuvarima i agentima Shin Beta dopušta da redovito uznemiravaju Palestince (jednako kao i američke Palestince i američke mirovne aktiviste i sveučilišne profesore) koji putuju na ili iz okupiranih područja. Izrael nasumce zlostavlja, pretražuje, ispituje i ponižava putnike svih dobi – muškarce i žene – i često ih ne pušta da prijeđu granicu koju kontrolira, a koja ih dijeli od njihovih domova na okupiranoj Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Samo mi nikada ne čujemo njihove priče.

Izrael jednostavno ne želi da se palestinski glasovi čuju u inozemstvu. Palestincima se rutinski onemogućava da prihvate pozive da govore u Europi ili Sjevernoj Americi. Studentima koji imaju stipendije za studiranje u inozemstvu onemogućuje se da otputuju s okupiranih područja. Izrael sada Palestincima, koji su otputovali iz svoje domovine kako bi radili ili studirali u inozemstvu, onemogućava da se vrate kući, makar i samo kako bi posjetili svoju obitelj. (Izrael je nedavno oduzeo putne dokumente Zeini Ashrawi Hutchinson i odbija joj obnoviti jeruzalemsku osobnu iskaznicu. Nije joj dopušteno da se vrati kući kako bi posjetila svog oca i majku, dr. Hanan Ashrawi.)

Mi, potpisnici ove peticije, također tražimo od izraelske vlade da prekine svoje napore da cenzurira međunarodno izvještavanje s okupiranih područja. Izraelska vlada želi da se izvještaji šalju iz Tel Aviva ili Jeruzalema, gdje mogu biti cenzurirani, te izuzetno rijetko međunarodnim novinarima dopušta da uđu na Zapadnu obalu i u Pojas Gaze. Izrael cenzurira, uznemirava pa čak i ubija palestinske novinare koji pokušavaju izvještavati o stanju na okupiranim područjima.

Pozivamo izraelsku vladu da zaštiti novinare koji pokušavaju raditi na okupiranim područjima. Najmanje je 8 novinara ubijeno na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze od 2001. godine do danas, od toga 7 u napadima izraelske vojske, prema istraživanju koje je napravio Odbor za zaštitu novinara.*

Pozivamo izraelsku vladu da prekine uznemiravati putnike i novinare. Napadima na novinare Izrael ruši jedan od osnovnih stupova demokracije, slobodu tiska. Ljudska bića, čak i ona kojima desetljećima vlada okupacijska sila, imaju pravo da otputuju iz svog doma i sigurno se u njega vrate, bez ikakvog uplitanja sa strane, i pravo na slobodu govora.

S poštovanjem,


* Među ubijenim novinarima su:
-- Fadel Shana, Reutersov kamerman, ubijen, a tonski majstor Wafa Abu Mizyed ranjen, 16. travnja 2008. u Pojasu Gaze, nakon što su zaustavili svoj automobil označen natpisima „TV“ i „Press“ kako bi snimali izraelsku vojsku koja se nalazila nekoliko stotina metara od njih. Shana je snimao izraelski tenk u trenutku kad je na njih otvorena vatra iz njega.
-- Imad Ghanem, kamerman Hamasove satelitske postaje Al-Aqsa, ubijen granatama koje su na njega ispalili izraelski tenkovi u srpnju 2007. u Pojasu Gaze dok je snimao bolničare kako prevoze žrtve izraelskog tenkovskog napada.
-- Mohamed Abu Halima, student-dopisnik za studentski radio Al-Najah, ubijen 22. ožujka 2004. dok je izvještavao o aktivnostima izraelske vojske na ulazu u izbjeglički logor Balata kod grada Nablusa na Zapadnoj obali.
-- Naziha Darwazeha, kamermana Associated Press Television Newsa, ubile su izraelske snage u Nablusu 19. travnja 2003. dok je snimao sukobe između palestinskih mladića i izraelskih vojnika. Darwazeh je nosio fluorescentnu jaknu s oznakom „Press“, a on i ostali novinari glasno su izraelskim vojnicima vikali na engleskom i hebrejskom ukazujući im na to da su medijski djelatnici.
-- James Miller, britanski slobodni kamerman i autor nagrađivanih dokumentaraca, ubijen je u Rafahu u Pojasu Gaze 02. svibnja 2003. godine. Njegov producent Saira Shah i prevoditelj Abdul Rahman Abdullah pokušavali su se identificirati izraelskim vojnicima na tom području dok su ga napuštali. Novinari su nosili jakne i kacige s oznakama „TV“, a Abdulah je mahao bijelom zastavom koju je Miller baterijom osvjetljavao.

Peticiju možete potpisati ovdje.
Potrebno je upisati Ime, Prezime i E-mail adresu. Na E-mail adresu koju upišete dobit ćete mail s linkom koji morate kliknuti kako biste potvrdili svoj potpis i na taj način potpisali peticiju.



Dodatno:
Jerusalem attacker had son with Jewish girlfriend
Palestinac koji je 02. srpnja u Jeruzalemu buldožerom napao i pobio i ranio civile je nekad bio u vezi s jednom izraelskom Židovkom s kojom je imao 7-godišnje dijete. Napadač je otprije imao kriminalni dosje jer je u veljači 2001. bio osuđen na 12 mjeseci zatvora zbog fizičkog zlostavljanja svoje djevojke. Dotična je navodno izraelskom listu Yedioth Ahronoth izjavila da ga još uvijek voli, iako su još prije 5 godina prekinuli. Dodala je da je bio dobra osoba kojoj je bilo stalo do drugih. Tvrdi da su se zaljubili prije 12 godina dok je ona još išla u srednju školu, a on radio kao vozač buldožera u Jeruzalemu. Rekla je i da je svoju vezu morala skrivati od svoje majke koja joj se snažno protivila, dok njegovi roditelji nisu uopće znali za njihovu vezu tako dugo dok nisu prekinuli. Napadač se kasnije oženio jednom Palestinkom s kojom je imao 2 djece (3, 5). Bivša je djevojka rekla da ne vjeruje da je napad počinjen iz nacionalističkih razloga, već da je uzrok vjerojatno u tome što je napadač konzumirao velike količine droga. Dodala je da je kasnije postao nasilan i jako je tukao, iako je ona čak bila voljna obratiti se na islam i dalje ga voljela. Rekla je i da njihovo dijete ne zna tko mu je pravi otac, već da ga je dala registrirati kao dijete čovjeka za kojeg se kasnije udala i potom od njega razvela. Napadačevi susjedi su pak izjavili da on nije bio popularan u susjedstvu i da je izazivao nevolje, te da su onog dana kad je izveo napad u Jeruzalemu neke od njegovih rođakinja izašle iz kuće i počele vikati da je on mučenik, no da ih je njegov otac odmah utišao.
freepalestine @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, srpanj 5, 2008


Nakon što je u srijedu u Jeruzalemu 1 jeruzalemski Palestinac buldožerom ubio 3, a ranio oko 70 Izraelaca, uslijedile su različite reakcije. Dok je palestinski predsjednik Abbas osudio napad, vojno krilo njegove stranke bilo je među palestinskim skupinama koje su, čini se lažno, preuzele odgovornost za njega. Hamas nije bio među skupinama koje su preuzele odgovornost, ali je hvalio i veličao taj zločin kao „prirodnu“ reakciju okupiranih i ugnjetavanih Palestinaca na izraelske zločine, a izraelske je medije preplavio rasistički govor mržnje protiv jeruzalemskih Palestinaca. Izraelski političari, uključujući premijera Olmerta, ministra obrane Baraka i jeruzalemskog gradonačelnika Lupolianskog, te knessetske zastupnike, počeli su pozivati na rušenje kuća obitelji Palestinaca koji su na izraelske građane izvršili napade. Kadimin zastupnik u Knessetu Haim Ramon predložio je slijedeći dan da se svim mještanima palestinskih sela Jabel Mukaber (u kojem se nalazi dom Palestinca koji je ove godine izvršio napad na židovsku vjersku školu Mercaz Harav i ubio 8 osoba) i Sur Bahir (u kojem je dom obitelji napadača koji je u srijedu buldožerom ubio 3 ljudi) oduzme status stanovnika s prebivalištem, te da ta 2 sela, koja je Izrael ilegalno pripojio Jeruzalemu 1967, kad je ilegalno okupirao Istočni dio tog grada i ostale palestinske teritorije, treba otcijepiti od Jeruzalema.

Ministar obrane Barak je vojsci naredio da izda naredbe za rušenje ove 2 kuće u Istočnom Jeruzalemu. Izraelski državni odvjetnik Menachem Mazuz je, na upit premijera Olmerta o zakonitosti rušenja kuća obitelji Palestinaca koji su izvršili napade na izraelske civile, odgovorio da izraelski zakon dopušta takve „mjere“, da u skladu s presudom izraelskog Visokog suda pravde nema ustavnih prepreka da se ruše domovi obitelji „terorista“, ali da postoje zakonske prepreke na međunarodnom i domaćem polju koje treba uzeti u obzir. Pojavio se i alternativni prijedlog da se obitelji ovotjednog napadača zapečati dom, budući da bi rušenjem njihove kuće bili uništeni i domovi 2 drugih obitelji koje žive u istoj zgradi. Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem, izraelske mirovne organizacije i stranka Meretz pozvale su izraelske vlasti da ne provode takve mjere, jer se radi o kolektivnom kažnjavanju i kršenju međunarodnog i ljudskih prava kojima se neće odvratiti budući napadi, već će, upravo suprotno, one biti dodatna motivacija za nove napade.

Osim što se kolektivnim kažnjavanjem krši međunarodno i ljudska prava, u Izraelu samo obiteljima palestinskih napadača na civile prijeti rušenje njihovih domova. Kad se radi o židovskom napadaču na civile nikome ne pada na pamet da uopće spominje, a kamoli provodi, takve mjere.

Molim vas da HITNO pošaljete kratki e-mail u kojem ćete od izraelskih dužnosnika zatražiti da ne ruše kuće obitelji palestinskih napadača na izraelske civile jer takav potez predstavlja kolektivno kažnjavanje i ozbiljno kršenje međunarodnog prava. Niti jedna osoba ne smije biti kažnjena za zločine koje nije počinila i za koje nije odgovorna. Obitelj napadača nije znala za njegove planove. Ako se provede rušenje kuće Palestinca koji je u srijedu izvršio napad buldožerom bez doma neće ostati samo njegova žena i dvoje djece, već još 2 obitelji koje žive u istoj zgradi (oko 20 ljudi).

Svoje poruke možete pisati na hebrejskom, arapskom, engleskom, hrvatskom ili bilo kojem drugom jeziku koji govorite.


Primjer poruke koji možete kopirati ili dopuniti i poslati:

ENGLESKI:
Subject: Appeal against home demolitions of Palestinian attackers' families

For the attention of:
Ehud Olmert
Prime Minister of Israel
E-mail: Pm_eng@pmo.gov.il
Fax: +972 2 566 4838

Dear Prime Minister,

I am writing to urge you not to allow the demolition of the home belonging to the Jerusalem bulldozer attacker's family as such a move would constitute a form of collective punishment and thus a grave violation of international law. The family of the attacker was not aware of his plans and has not committed any crime. It is totally unacceptable to punish an individual for crimes he or she did not commit. What's more, Israel has never used the illegal means of home demolitions to punish the families of Jewish attackers who had gone on a rampage and murdered innocent civilians. Sadly, even this horrible example clearly shows that the Palestinians are treated as second-class citizens in Israel.

Sincerely,
(name, country)


HRVATSKI:
Predmet: Apel protiv rušenja kuća obitelji palestinskih napadača na izraelske civile

Ehud Olmert
Premijer Izraela
E-mail: Pm_eng@pmo.gov.il
Fax: +972 2 566 4838


Poštovani Premijeru,

Molim Vas da ne dopustite rušenje doma obitelji palestinskog napadača koji je u srijedu 02. srpnja buldožerom ubio 3 ljudi u Jeruzalemu jer bi takav potez predstavljao oblik kolektivnog kažnjavanja i teško kršenje međunarodnog i ljudskih prava. Obitelj napadača nije znala za njegove planove i nije počinila nikakav zločin. Kažnjavanje pojedinca za zločine koje nije počinio je u potpunosti neprihvatljivo. Štoviše, Izrael nikad nije upotrijebio protuzakonite mjere poput rušenja obiteljskih kuća protiv židovskih napadača koji su pobili nedužne izraelske civile. Žalosno je što se i na ovom užasnom primjeru vidi da se Izrael prema Palestincima ponaša kao prema građanima drugoga reda.

S poštovanjem,
(ime i prezime, zemlja)

Istu poruku s izmijenjenim zaglavljem i oslovljavanjem pošaljite izraelskom ministru obrane Ehudu Baraku na e-mail adresu: pniot@mod.gov.il ili fax: +972-3-6916940

For the attention of:
Ehud Barak
Minister of Defense / Ministar obrane
E-mail: pniot@mod.gov.il

Dear Minister, / Poštovani ministre,

Ovu je akciju pokrenuo New Profile u nadi da ćemo svi zajedno poslati dovoljno poruka u kojima se protivimo kolektivnom kažnjavanju i napominjemo dvostruka mjerila u tretiranju palestinskih i židovskih napadača i uspjeti odvratiti izraelske vlasti od nakane da sruše domove ovih obitelji koje nisu počinile nikakav zločin. Molim Vas da proslijedite akciju svojim prijateljima i poznanicima.
freepalestine @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 3, 2008

autobus prevrnut u napadu buldožerom u ulici Jaffa u Zapadnom Jeruzalemu, 02. srpanj 2008.


U nekoliko slijedećih postova ćemo malo prokomentirati ankete koje su bile postavljene na blogu. Svaka će ostati još tjedan dana nakon analize, a onda ću ih maknuti jer nepotrebno zauzimaju mjesto. Naravno uvijek treba uzeti u obzir da ove ankete uopće nisu reprezentativne jer svatko može glasati koliko god puta želi i na taj način manipulirati rezultatima, što se uostalom i dogodilo u najmanje 2 od anketa koje su bile na blogu, te zbog toga što 60 ispitanika npr. nije reprezentativan uzorak.

Najprije anketa o izlaženju na izbore. Rezultati:

U Hrvatskoj...
postoji politička stranka koju podržavam -- 22%
na izborima glasam za manje zlo-- 43%
bojkotiram izbore-- 25%
izlazim na izbore i namjerno diskvalificiram svoj glasački listić -- 10%

Ukupno je bilo 60 glasova…

Dakle, prema ovom rezultatu većina ljudi izlazi na izbore i svojim glasom daje legitimitet parlamentarnim strankama koje ne nude nikakve međusobno drastično različite programe ili smjerove. Njihova je politika usklađena s onim što od njih očekuju SAD i EU, a razlikuju se u nebitnim stvarima. Npr. svakih 4 godine svađaju se oko toga da li treba dekriminalizirati marijuanu ili ne, da li treba vjeronauk u školama ili ne, i prepucavaju se na osobnoj razini. „Razlike“ među njima su umjetne i afektirane, a oni su zapravo klasa ljudi kojima će biti dobro tko god od njih pobijedi na izborima. I jedni i drugi promiču interese bogatih i interese stranih centara moći na uštrb običnih građana i siromašnih. Njihov cilj je održavati se međusobno na vlasti jer jedni druge ne ugrožavaju i jer niti jedni ni drugi ne ugrožavaju interese vladajuće klase i stranog zapadnog kapitala.

Također, opće je poznata stvar da političari svoje birače tijekom predizborne kampanje bezočno lažu – kao npr. HSLS i HSS svoje birače u posljednjim izborima – i svakodnevno ih nekažnjeno truju demagogijom uz blagoslov medija kojima je također osnovna namjena promicati interese bogatih, a ne objavljivati istinu i štititi interese javnosti. Stoga se meni najlogičnijim čini ne izaći na izbore ili uništiti svoj listić u mjestima gdje niste sigurni da to što niste izašli na izbore znači i da nećete glasati jer izborne se prijevare događaju gdje god je prilika. Ali uostalom kod nas nije tajna i nije nikakav problem da i mrtvi glasaju pa čemu se onda uopće baviti ovim ostalim prijevarama. Ili lažima, lažistinama* i glupostima kojima nas obasipaju i vrijeđaju svakodnevno.

Iz ankete se vidi da je njihova ukupna popularnost među građanima zapravo jadna, jer 35% ispitanika bojkotira izbore na ovaj ili onaj način, 43% političare za koje glasa smatra nužnim manjim zlom, a samo 22% ih pronalazi stranku koja odgovara onome što oni od svojih zastupnika očekuju. Nažalost, kao što su pokazali posljednji lokalni izbori u Osijeku, čak i kad bi se svi ostali građani složili i bojkotirali izbore, političarima, koji se ne srame slaviti „pobjedu“ i uvjeravati nas da ih većina nas podržava čak i kad vrlo malen postotak građana izađe na izbore i kad ti izbori zapravo nemaju legitimitet, bi bilo dovoljno i zadovoljavajuće i da na izbore izađu samo članovi njihovih stranaka.

Tak da ne znam odgovor na pitanje da li treba izaći ili ne. Mislim da nikako ne treba glasati za ove parlamentarne stranke koje sad imamo jer su one sve zapravo 1 stranka koja se zove „neoliberalni & neokonzervativni konsenzus“ i koja bez pogovora provodi zapadne diktate ugrožavajući interese i prava svojih građana i ove zemlje, a i šire. Na ove zadnje izbore nisam izašla, ali mislim da bi trebalo možda dati šansu manjim i neparlamentarnim ljevičarskim i progresivnim strankama odmaknutima od neoimperijalizma i divljeg kapitalizma koji forsira zaradu ispred čovjeka, ljudskih prava i opstanka planete (to naravno stranke koje se zalažu za ulazak u npr. NATO nisu). Možda bi manje stranke sličnih lijevih i progresivnih svjetonazora trebale formirati koalicije ili se udružiti u jednu stranku. Tragično je da u Hrvatskoj nema zdrave opozicije vlasti i da su građani prepušteni zatupljujućim medijima i divljem kapitalizmu na nemilost. Žudim za nekom hrvatskom Louisom Morgantini i suvislom modernom ljevicom. Uglavnom ostajem pri zaključku da sam dobro postupila što nisam izašla na izbore. Slijedeći put i opet neću. Osim ako se pojavi stranka koja odgovara mojim zahtjevima ili u slučaju neke izvanredne situacije. A možda zapravo to što nas parlamentarne stranke prodaju zapadnom imperijalizmu predstavlja izvanrednu situaciju, pa onda shodno tome treba glasati za izvan-parlamentarne stranke?

Konačno, vezano uz specifičnu temu ovog bloga, u skladu sa svojim vazalskim položajima, političari naših parlamentarnih stranaka otvoreno ili pasivno podržavaju rasističku i zločinačku cionističku politiku. Jedan od načina da se promijeni hrvatska politika prema Izraelu (i sličnim nametnutim „izborima“, tabu temama i „svetim kravama“) je dokazati političarima da će ostati bez našeg glasa ako budu podržavali (u ovom slučaju) cionističko etničko čišćenje i rasizam u Izraelu. Ako želimo da prestane maltretiranje Palestinaca moramo početi birati ljude koji se ne boje stati u zaštitu ljudskih prava i poštivanja ženevskih konvencija čak i kad ih krše Izrael i SAD. Zato također nitko od ovih parlamentarnih, koji, osim kad pjevaju hvalospjeve cionistima, bježe od Palestine k'o vrag od tamjana, neće dobiti glas.

*copyright:šašava


CPT: izraelski vojnici ubili 17-godišnjeg Palestinca i napali aktiviste CPT-a u selu Beit Ummar

U petak, 27. lipnja 2008, jedan je izraelski vojnik ubio 17-godišnjeg palestinskog mladića u selu Beit Ummar koje se nalazi sjeverno od Hebrona na Zapadnoj obali. Ubijeni mladić, Mohammad Al-Alameh, je bio član obitelji s kojom je organizacija CPT često kontaktirala tijekom proteklih godina. Ubojstvo se dogodilo nekoliko minuta nakon što su mještani sela nazvali CPT u Hebronu i prijavili da izraelski vojnici ulaze u domove i otimaju civile. 2 aktivista CPT-a, Tarek Abuata i Marius van Hoogstraten su se zajedno s Nathanom Harringtonom, koji je došao u posjet CPT-u i bio na štakama, odmah taksijem odvezli u Beit Ummar. Kad su pola sata kasnije stigli u Beit Ummar, glavna cesta u selu bila je posuta kamenjem. Izraelski vojnici su patrolirali ulicama s jurišnim puškama u rukama, spremni da zapucaju. Abuata je pokušao fotografirati vojnike, ali ga je jedan izraelski vojnik bez upozorenja bacio na zemlju. Kad se približio Abuati kako bi mu pomogao, drugi vojnik je na zemlju bacio Harringtona koji je bio na štakama. Dok su Abuata i Harrington sjedili na pločniku, treći je vojnik prijetio Van Hoogstratenu i zahtijevao da mu ovaj preda svoju kameru iz koje je potom uklonio snimku. Kad je Abuata vojnike upitao zašto su ubili 17-godišnjeg mladića, jedan od vojnika mu se nasmiješio. Vojnici su kasnije ušli u svoja terenska vozila i odvezli se nakon što su na selo bacili još jednu zvučnu bombu.

Slijedećeg jutra Van Hoogstraten i Abuata su s obitelji Al-Alameh i brojnim mještanima išli u bolnicu u Hebron kako bi tijelo ubijenog prevezli u obiteljsku kuću i potom u džamiju. Između osmatračnice na ulazu u selo i ulaza u groblje vojnici su parkirali 2 oklopna vozila. Vojnici su stajali uokolo, uključujući i vojnika koji je dan prije tvrdio da je ubio mladića. Mjesni vođe zadržali su mladiće iz sela podalje od vojnika, no na kraju je netko ipak bacio kamen na jedno od terenskih vozila. Jedan od vojnika uzvratio je pucajući bojevim streljivom, ali nitko nije ozlijeđen. Nakon sprovoda mještani su se vratili u selo, a vojska je krenula za njima, gdje je u slijedećih sat vremena povremeno došlo do gađanja kamenjem i pucnjave. Jedan je mještanin ranjen u glavu, a jedan u rame. (Izvor: CPT)
Snimka sprovoda i vojnika koji su dan prije ubili pokojnika


3 ubijenih, desetci ranjenih u napadu buldožerom na autobus i automobile u Jeruzalemu
3 Izraelaca (2 žene i 1 muškarac) je ubijeno, a oko 70 (uključujući malu djecu) ih je ranjeno u napadu koji je izvršen buldožerom na civile u ulici Jaffa u Zapadnom Jeruzalemu u srijedu (02. srpnja) oko podneva. Napad je izveo 31-godišnji jeruzalemski Palestinac iz četvrti Sur Bahir u okupiranom Istočnom Jeruzalemu koji već otprije ima kriminalni dosje. Napadač, koji je radio na obližnjem gradilištu, je buldožerom pregazio nekoliko automobila i pješaka i srušio 1 autobus, prije nego je ubijen. Odgovornost za napad je preuzela samoproglašena militantna skupina Ahrar Al-Jalil sa sjedištem u Izraelu, no izraelska sigurnosna služba Shin Bet vjeruje da je napadač djelovao sam i da nije povezan s niti jednom političkom skupinom. Poznato je da je napadač bio kažnjen s 50 000 američkih dolara kazne jer je svoju kuću u okupiranom Istočnom Jeruzalemu sagradio bez građevinske dozvole, te da su izraelske vlasti izdale nalog za rušenje njegove kuće, što bi mogao biti motiv za napad. Kao motiv se također spominje neuspjela ljubavna veza s jednom izraelskom Židovkom. Najmanje je 30 osoba prebačeno u bolnice u Jeruzalemu, uključujući 7 čije stanje je kritično. Jedna je žena svoju bebu spasila  tako što ju je izbacila kroz prozor automobila koji je zahvatio buldožer. Nakon napada ulicama su tumarali građani u stanju šoka. Izraelska policija je proglasila visoko stanje pripravnosti u Jeruzalemu. Napadača su ubili pripadnici izraelske policije koji su se popeli na buldožer i ubojici pucali u glavu.
Djelomična snimka napada


Ostali linkovi
(nažalost samo engleski):
Film review: Palestine 1948 Nakba
Hirokawa's interviews with the original residents of Dalia al-Rahwe and other destroyed villages, as well as supporting interviews with Palestinian and Israeli historians, demonstrate that the destruction of historic Palestine and the displacement of its residents was not the accident of war. Instead, one can only conclude, the massacring of villages -- which were then blown up, sometimes as the residents watched from the hilltops to which they had fled -- was the strategy of the Zionist leaders to ethnically cleanse historic Palestine to make way for the establishment of a Jewish state.

George Galloway: I'm Off To Iran Before Israel Bombs It
As a signatory to the treaty governing the development of nuclear weapons, Iran has done nothing wrong under it either, at least according to the watchdog maintained by the international community, the IAEA. Israel, on the other hand, refuses to sign the nuclear weapons treaty and thus, with a chutzpah which takes the breath away, claims it's not in breach of it. Yet last week, it acknowledged the truth first revealed by the Israeli hero Mordechai Vannunu, who spent nearly 20 years in solitary for telling us that they possess nuclear weapons in abundance. Their brazenness about this reached its apogee when they publicly thanked France, in the diminutive form of Nicolas Sarkozy, for the decisive help they had given them (we ourselves gave them the heavy water technology) to enable to build their nuclear arsenal. So let me run that past you. Israel, which has hundreds of nuclear weapons, seems to be planning to attack a country with none with the support of France, Britain and the US and all in the name of, er, checking the spread of nuclear weapons in that region.

Why USA and Israel Will Attack Iran?

Sy Hersh: U.S. Escalating Covert Ops in Iran
The New Yorker’s Seymour Hersh reports that late last year, “Congress agreed to a request from President Bush to fund a major escalation of covert operations against Iran.”

Seymour M. Hersh: Preparing the Battlefield
Američke tajne operacije i financiranje islamističkih ekstremista u Iranu
The Administration may have been willing to rely on dissident organizations in Iran even when there was reason to believe that the groups had operated against American interests in the past. The use of Baluchi elements, for example, is problematic, Robert Baer, a former C.I.A. clandestine officer who worked for nearly two decades in South Asia and the Middle East, told me. “The Baluchis are Sunni fundamentalists who hate the regime in Tehran, but you can also describe them as Al Qaeda,” Baer told me. “These are guys who cut off the heads of nonbelievers—in this case, it's Shiite Iranians. The irony is that we're once again working with Sunni fundamentalists, just as we did in Afghanistan in the nineteen-eighties.” Ramzi Yousef, who was convicted for his role in the 1993 bombing of the World Trade Center, and Khalid Sheikh Mohammed, who is considered one of the leading planners of the September 11th attacks, are Baluchi Sunni fundamentalists. One of the most active and violent anti-regime groups in Iran today is the Jundallah, also known as the Iranian People's Resistance Movement, which describes itself as a resistance force fighting for the rights of Sunnis in Iran. “This is a vicious Salafi organization whose followers attended the same madrassas as the Taliban and Pakistani extremists,” Nasr told me. “They are suspected of having links to Al Qaeda and they are also thought to be tied to the drug culture.” The Jundallah took responsibility for the bombing of a busload of Revolutionary Guard soldiers in February, 2007. At least eleven Guard members were killed. According to Baer and to press reports, the Jundallah is among the groups in Iran that are benefitting from U.S. support.

Amy Goodman Interview with Seymour Hersh: Congress Is Funding Major Escalation in Secret Operations Against Iran
Late last year, at the time of the -- as many in the audience will remember -- the National Intelligence Estimate was made public, in late November/early December. And that was a document that -- I don't know why, but it's been totally devalued by everybody, including all of the candidates. Both the two Democratic candidates during the primary and McCain kept on talking about Iran as if it were on the edge of being nuclear. What the NIE said, and it was a really very carefully done document, it said that since 2003, the evidence is clear that Iran has not pushed a weapons program. There is no evidence they're actually seeking weapons, as they've been saying. And that's what the NIE said at this same time as we all know this president, and the vice-president, and the Secretary of Defense, and the National Security Advisor, and the Secretary of State, they've all disavowed it just as if it didn't exist.

Iran-Contra's 'Lost Chapter'
Some U.S. officials implicated in the Iran-Contra propaganda operations are still around, bringing the lessons of the 1980s into the new century. For instance, Elliott Abrams. Though convicted of misleading Congress in the Iran-Contra Affair and later pardoned by President George H.W. Bush — Abrams is now deputy adviser to George W. Bush's NSC, where he directs U.S.-Middle East policy. Bob Kagan remains another prominent neocon theorist in Washington, writing op-eds for the Washington Post. Oliver North was given a news show on Fox. Otto Reich now is advising Republican presidential candidate John McCain on Latin American affairs. Lee Hamilton is a senior national security adviser to Democratic candidate Barack Obama.

Brussels To Sign Away Your Private Details To US
An internal report leaked to The New York Times yesterday said the EU was on the verge of agreeing to give US law enforcement and security agencies information about all EU citizens.

Afghanistan deadlier than Iraq in June for coalition troops
More U.S. and NATO troops have been killed in Afghanistan than in Iraq for the second straight month. An Associated Press count finds that attacks in Afghanistan killed at least 44 international troops in June. (ako ste na newsletter listi Information Clearing Housea tada znate da u posljednje vrijeme svaki dan u Afganistanu pogine bar jedan (često 2-4) okupacijski (uključujući NATO) vojnik)

Over 35,000 People Think Lieberman Must Go!

freepalestine @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 29, 2008

Izraelski setleri zapalili su desetke dunuma poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Palestinaca iz sela Bureen i Huwwara u blizini Nablusa na Zapadnoj obali. 19. lipanj 2008, selo Bureen, Zapadna obala

Izraelski setleri i vojnici napadaju palestinske poljoprivrednike, 2 ranjenih bojevim streljivom (31. svibanj 2008, selo Immatin, područje grada Qalqiliya, Zapadna obala)
U subotu, 31. svibnja, izraelski setleri iz ilegalnog ekstremističkog divljeg naselja „Shvut Ami“ u nekoliko su navrata napali palestinske poljoprivrednike koji su radili na svojoj zemlji udaljenoj oko 600 metara od tog divljeg ilegalnog naselja. Očevici tvrde da je oko 20 setlera sa psima prišlo 5 palestinskih poljoprivrednika oko 9 sati ujutro. Setleri su psovali poljoprivrednike, njihovu religiju i proroka Muhameda, te zatim počeli poljoprivrednike gađati kamenjem. Poljoprivrednici se nisu dali otjerati, branili su se od setlerskog napada gađajući setlere kamenjem i pozvali pomoć iz sela. Nakon otprilike pola sata, kad se sve više ljudi iz sela počelo okupljati na mjestu incidenta, setleri su se povukli, no isti se ovaj prizor do podneva istog dana ponovio još 2 puta.

Tijekom posljednjeg od dopodnevnih incidenata setleri su uhvatili i pretukli 1 mladića iz sela Immatin koji je došao u pomoć napadnutim poljoprivrednicima. Zatim su se između 12:30 i 13:00 kroz selo provezli izraelski vojnici u vojnom terenskom vozilu i oteli istog mladića koji je otišao čuvati stado koza u okolici sela. Vojnici su mu na ruke stavili lisice i prisilili ga da uđe u njihovo vozilo, te ga odvezli u jednu kolibu koja se nalazi u blizini zemlje na kojoj su se prethodno odvijali napadi setlera te ga tamo počeli udarati. Jedan poljoprivrednik, koji je radio na polju u blizini, približio se i upitao vojnike što je mladić učinio, ali su ga oni ispsovali, prijetili mu, te mu naredili da ode. Međutim, poljoprivrednik se ubrzo vratio s još jednim poljoprivrednikom. Vojnici su mladića udarali šakama i kundacima pušaka. Mladić je kasnije izjavio da su mu vojnici postavljali pitanja poput „Kome pripada ova zemlja?“ i „Kome pripada Jeruzalem?“, a kad bi im on odgovorio „Nama.“ Vojnici bi ga nastavili psovati i udarati. Nakon otprilike 1 sat vojnici su oslobodili mladića i ubrzo zatim napustili to područje.

Oko 16:00 sati istog dana na isto se područje vratilo oko 30 setlera s psima. Neki od setlera bili su maskirani, a trojica su bili naoružani M16 puškama, te jedan naoružan pištoljem. Setleri su došli u pratnji 2 izraelska vojnika. Setleri i vojnici prijetili su 7 ili 8 poljoprivrednika koliko ih se tada nalazilo na tom području i tjerali ih da odu. Poljoprivrednici su to odbili i izjavili da se nalaze na svojoj zemlji, te da su setleri ti koji trebaju napustiti to područje. Poljoprivrednici su ponovo pozvali pomoć iz sela, pa se tijekom slijedećih sati na tom mjestu počelo okupljati sve više i više mještana. U jednom trenutku bilo ih je 200. Vojska je također pozvala pomoć, pa im je kao pojačanje stiglo još 12 vojnika. Setleri su ponovo mještane počeli gađati kamenjem, a kad su im neki od Palestinaca uzvratili istom mjerom, vojnici i setleri počeli su pucati bojevim streljivom u zrak i u zemlju ispred okupljenih mještana. Budući da se nakon toga mještani nisu razišli, vojnici su pucali direktno u mještane pri čemu je jedan 17-godišnjak pogođen u lijevu šaku, a jednog 31-godišnjeg muškarca je metak okrznuo u predjelu trbuha. Vojnici su zatim na okupljene mještane počeli ispaljivati suzavac i gumom presvučene čelične metke, pri čemu je 1 Palestinac ozlijeđen u predjelu glave. Setleri i vojska konačno su napustili to područje oko 19:15. Mještani ozlijeđeni bojevim streljivom prevezeni su u bolnicu u Qalqiliji.

Pozadina: Divlje ilegalno naselje “Shvut Ami” uspostavljeno je u listopadu 2007. kad su ekstremistički izraelski setleri iz divljeg ilegalnog naselja Havat Gilad zauzeli jednu kuću koja se nalazi između sela Immatin i Jit. Iz kuće, koja je u vlasništvu 1 Palestinke iz sela Kufr Qadum, vidi se autocesta br. 55. Tijekom tjedna u kući boravi oko 6 setlera, a za vikende im se pridružuju desetci drugih. Setleri koji su se ilegalno naselili u toj kući redovito palestinske automobile koji se voze autocestom 55 gađaju kamenjem i uznemiravaju i napadaju palestinske poljoprivrednike koji rade na svojoj zemlji u blizini tog divljeg ilegalnog naselja. Najviše napada i uznemiravanja odvija se tijekom vikenda.

Nakon pravne žalbe izraelske organizacije za ljudska prava Yesh Din u ime vlasnika kuće i okolne zemlje, izraelske su vlasti priznale da je divlje naselje uspostavljeno na zemlji koja je u privatnom palestinskom vlasništvu i da ga treba evakuirati. Izraelska vojska je ilegalne setlere nekoliko puta evakuirala iz te kuće, no nije ih sprečavala da se svaki puta vrate samo nekoliko sati nakon evakuacije. 5. travnja 2008. vojska je skupini izraelskih aktivista iz organizacije Anarhisti protiv Zida, koje su u pomoć pozvali vlasnici zauzete kuće i vijeće sela Kufr Qadum, dopustila da borave u kući odmah nakon evakuacije setlera. No, vojska je potom odbila zaštititi aktiviste od desetaka setlera koji su se vratili u kuću i mirno gledala dok su setleri nasilno aktiviste izbacivali iz kuće.

Poljoprivrednici iz sela Immatin tvrde da su se napadi setlera intenzivirali između 10. i 15. travnja kad su setleri iz divljeg naselja Shvut Ami u nekoliko navrata pokušavali ukrasti koze, ovce i konje palestinskih poljoprivrednika. Jednom su prilikom setleri ukrali 2 konja, ali ih je velika skupina palestinskih poljoprivrednika ipak uspjela prisiliti da ih vrate. Međutim, vjeruje se da se 1 konj, kojeg su setleri ukrali poljoprivrednicima u selu Tell, i dalje nalazi kod setlera. 10. travnja setleri su napali 1 poljoprivrednika iz sela Immatin i njegovu majku starije dobi, te kamenjem oštetili njegov traktor. 12. travnja oko 25 maskiranih setlera napalo je 62-godišnjeg poljoprivrednika iz sela Immatin i njegovu 57-godišnju ženu koji su radili na svojoj zemlji oko 300 metara udaljenoj od divljeg naselja. Setleri su ovaj stariji par zasuli kamenjem, muškarca pogodili u lice, a ženu u rame. Kad je napadnuti poljoprivrednik želio prijaviti napad u policijskoj stanici u obližnjem ilegalnom izraelskom naselju Qedumim, čuvar na ulazu u naselje nije mu dopustio da uđe u naselje. Nakon interveniranja jednog pripadnika izraelske organizacije Rabini za ljudska prava policija je došla u mjesto Jit kako bi uzela prijavu. 2 tjedna kasnije poljoprivrednikova žena identificirala je u policijskoj stanici u Arielu jednog od setlera koji su ih napali. 20. svibnja 1 je izraelski setler na konju ponovo napao isti par, koji je pokušavao otjerati s njihove zemlje. Kad su ga oni odbili poslušati, setler je sišao s konja i zaprijetio da će nožem napasti poljoprivrednikovo stado ovaca i djecu. Palestinski poljoprivrednik je zavitlao svojim štapom kako bi spriječio setlerov napad, a setler je pobjegao, ali se kasnije vratio i poljoprivrednika iz bliza gađao kamenjem. 22. svibnja isti je poljoprivrednik otkrio da mu je spaljeno 9 maslinovih stabala i 6 dunuma zemlje na kojoj je rasla pšenica. Kad je pokušao doći do policije, ponovo mu čuvar na ulazu u ilegalno naselje Qedumim nije dopustio da dođe do policijske stanice, a jedan mu je izraelski policajac rekao da policijska stanica neće raditi slijedeća 3 dana. Tek nakon intervencije od strane izraelske organizacije Yesh Din i nekoliko sati čekanja poljoprivredniku je bilo dopušteno da prijavi napad u policijskoj stanici. (Izvor: IWPS)


Tko je prekršio primirje?
UN: Israel violated truce 7 times in one week
UN je zabilježio 7 slučajeva kada su izraelski vojnici prekršili primirje između Izraela i Pojasa Gaze. U većini ovih slučajeva, izraelski vojnici pucali su na palestinske poljoprivrednike kako bi ih otjerali dalje od sigurnosne ograde na granici između Pojasa Gaze i Izraela. Palestinci su primirje prekršili 1 puta, kad su ispaljeni projektili na Sderot (no UN-ov izvještaj ne uključuje i posljednji napad projektilima domaće izrade koji su 26. lipnja iz PG ispaljeni na Negev).

Izraelski vojnici pucali su na palestinske poljoprivrednike koji su pokušali raditi na svojoj zemlji u blizini sigurnosne ograde na granici. 20. lipnja izraelska patrola pucala je na palestinske poljoprivrednike u blizini pogranične ograde istočno od Rafaha. Vojnici su pucali 10 minuta kako bi poljoprivrednike otjerali s njihove zemlje. Nije bilo ozlijeđenih.

Navečer istog dana (20. lipnja) izraelski su vojnici pucali na palestinske poljoprivrednike u blizini izbjegličkog logora Maghazi u PG. Vojnici su navodno pucali 5 minuta i nema dojava o ozlijeđenima. Sat kasnije istog dana (20. lipnja) vojnici su pucali na palestinske ribare u blizini grada Beit Lahiye na sjeveru Pojasa Gaze.

21. lipnja izraelska mornarica je otvorila vatru na istom području, a kasnije istog jutra izraelske su snage pucale na Palestince u blizini izbjegličkog logora Maghazi. Niti u jednom od ovih slučajeva kršenja primirja nije bilo ozlijeđenih.


Dva dana kasnije izraelska je vojska u 7 ujutro otvorila vatru na skupinu Palestinaca koji su skupljali drva u blizini grada Beit Lahiya u Pojasu Gaze pri čemu je ranjen jedan 70-godišnji Palestinac.

Palestinci su primirje prekršili dan kasnije (24. lipnja) kad su pripadnici Islamskog džihada ispalili 3 rakete na izraelski grad Sderot s područja grada Beit Hanouna na sjeveru Pojasa Gaze. (Ovaj je napad uslijedio nakon što je tijekom noći izraelska vojska ubila 2 Palestinca, uključujući 1 pripadnika Islamskog džihada, u Nablusu na Zapadnoj obali. Zapadna obala nije obuhvaćena dogovorom o primirju između Pojasa Gaze i Izraela.)

U srijedu, 25. lipnja, izraelski su vojnici otvorili vatru na 2 palestinska poljoprivrednika u blizini grada Khan Younisa na jugu PG. U pucnjavi, koja je trajala nekoliko minuta, teško je ranjen 82-godišnji Palestinac.

U četvrtak 26. lipnja pripadnici vojnog krila Fataha ispalili su 2 projektila domaće izrade iz Pojasa Gaze na izraelske gradove Sderot i Aškelon. Projektil ispaljen na Sderot pao je na otvoreno polje u blizini Sderota i nije prouzročio nikakve ozljede niti materijalnu štetu. Vojno krilo Fataha se izjasnilo protiv primirja i optužuje Hamas da je primirje nametnuo ostalim palestinskim skupinama, te Izrael da ne poštuje primirje. Vojno krilo Fataha je najprije u četvrtak najavilo je da će nastaviti ispaljivati projektile na Izrael, da bi u petak izjavili da će poštivati primirje, pod uvjetom da ga poštuje i Izrael, te da će odgovoriti na svako kršenje primirja od strane Izraela.

U petak (27. lipnja) ujutro iz Pojasa Gaze su ispaljena još 2 projektila koja su pala na zapadni Negev u Izraelu. Izraelski izvori tvrde da je jedan projektil pao u blizini kibuca Kfar Aza, a drugi na otvorenom području. Nema dojava o ozlijeđenima. Nitko od palestinskih naoružanih skupina još nije preuzeo odgovornost za ovaj napad. Izrael je u sklopu primirja također pristao pustiti veće količine osnovnih potrepština u Pojas Gaze, no u petak ujutro su kroz granični prijelaz Karni ušle ograničene količine goriva, dok su ostali granični prijelazi u Pojas Gaze ostali zatvoreni.


Dodatni linkovi:
Israel Lobby Authors Walt, Mearsheimer Travel to Tel Aviv
Like Cape Town in the 1980s, Tel Aviv is a classic apartheid city. Both Cape Town and Tel Aviv are wealthy port cities with vibrant art scenes and large gay communities. Relatively free of the right-wing fervor that marks Jerusalem, Tel Aviv has the feel of openness -- just as Cape Town, under apartheid, seemed more liberal than its inland counterpart Johannesburg/Pretoria. At early stages of development, unwanted populations were cleansed from both cities, making them appear less stratified. But nothing obscures the fact that Palestinians are prohibited from living in Tel Aviv. And Palestinians with Israeli citizenship are an invisible community, although somewhere between 5,000 and 10,000 live in the neighboring ancient town of Jaffa, where they once numbered 100,000. (An additional 500 Palestinian families are currently in the process of being evicted from Jaffa). Even Palestinians who have Israeli citizenship are rarely able to rent an apartment in Tel Aviv. If you stand within city limits, you can't see the enclosure wall that Israel built to separate Palestinians in nearby Qalqiliya, but Tel Aviv activists know it looms only 12 miles east of their city. They call it the apartheid wall.

PCHR Submits Lawsuit against Israeli Officials via Spanish National Court
Palestinski centar za ljudska prava je 24. lipnja 2008. pred španjolskim državnim sudom podigao tužbu protiv 7 bivših viših izraelskih vojnih dužnosnika, uključujući bivšeg ministra obrane Benjamina Ben-Eliezera, njegovog bivšeg vojnog savjetnika Michaela Herzoga, bivšeg zapovjednika glavnog stožera izraelske vojske Moshe Ya'alona i Dana Halutza, bivšeg zapovjednika izraelskih zračnih snaga, koje se sumnjiči da su u srpnju 2002. u Pojasu Gaze počinili ratni zločin. Tužba je podignuta u ime 6 Palestinaca koji su preživjeli izraelsku „operaciju“ izvan-sudskog smaknuća 22. srpnja 2002. kad je izraelski vojni zrakoplov na kuću Salaha Shehade (zapovjednika vojnog krila Hamasa) ispustio 1-tonsku bombu. Kuća se nalazila na području Daraj u gradu Gazi, a u napadu je ubijen Salah Shehada i još 17 osoba, uključujući njegovu ženu, njegovu kćer, njegovog čuvara, 8 djece (uključujući 2-mjesečnu bebu), 2 starija muškarca i 2 žene. Ranjeno je 77 osoba, 11 kuća je u potpunosti uništeno, a 32 su oštećene. Ovo je prvi puta da preživjeli u nekom izraelskom vojnom napadu podižu tužbu protiv pripadnika izraelske vojske u Španjolskoj. Sud je u fazi razmatranja slučaja, što je prvi korak prema pokretanju službenog sudskog progona. Tužbe za ratne zločine podignute su protiv pripadnika izraelske vojske na sudovima u Švicarskoj, Novom Zelandu, Velikoj Britaniji i Španjolskoj.
freepalestine @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 27, 2008


Israel deporting Jerusalem Christians
Kršćani pozivaju međunarodnu zajednicu da hitno natjera Izrael da prestane etnički čistiti Jeruzalem od njegovih kršćanskih stanovnika

Stotine jeruzalemskih kršćana gube pravo na prebivanje u svom gradu zbog politike Izraelskog ministarstva unutarnjih poslova. Posljedice te politike, kojoj je cilj smanjiti broj nežidovskih stanovnika Jeruzalema, snose obitelji i pojedinci koji imaju pravo prebivališta u drugim zemljama. Bez obzira kako dugo su bili u inozemstvu, bez obzira da li su rođeni u Jeruzalemu prije ili nakon izraelske okupacije Istočnog Jeruzalema, njih u njihovom vlastitom gradu smatraju posjetiteljima.

Zahvaljujući ovoj politici 15 % od ukupno 9000 palestinskih kršćana ostat će bez prava da živi u vlastitom gradu. Dok Židovi i obraćenici na judaizam iz cijelog svijeta mogu imigrirati u Izrael u skladu s izraelskim „Zakonom o povratku“, autohtoni Palestinci su privremeni stanovnici. U početku je rok nakon kojeg bi Palestinci izgubili svoje pravo da žive u vlastitom gradu bio 7 godina izbivanja iz Jeruzalema. Sada je, nakon što jednom otputuju u inozemstvo, dovoljan samo dokaz o prebivalištu u drugoj zemlji da bi Izrael ocijenio da Jeruzalem nije „središte života“ za tu osobu ili obitelj i uskratio im pravo da žive u vlastitom gradu.

Osim ove, izraelske vlasti i dalje provode druge mjere kojima je cilj daljnje smanjenje broja palestinskih stanovnika, kršćana i muslimana, Jeruzalema, a zahvaljujući kojima će se broj palestinskih kršćana u Jeruzalemu uskoro smanjiti za pola.

Mjesne crkve u Jeruzalemu su ozbiljno zabrinute i pridružuju se pozivu svojih zajednica koje traže prekid ovakve izraelske politike, te odbijaju bilo kakvu isključivost nad tim gradom.


Saree Makdisi: Occupation by bureaucracy
Izrael je 2006. godine 1363 jeruzalemskih Palestinaca oduzeo pravo da žive u Jeruzalemu. Mnogi od njih bili su rođeni u tom gradu.
Gaza is virtually cut off from the outside world by Israeli power. Elsewhere, in the West Bank and East Jerusalem, the ongoing Israeli occupation comprehensively infuses all the normally banal activities of Palestinians' everyday lives: applying for permission to access one's own land; applying for what Israel regards as the privilege -- rather than the right -- of living with one's spouse and children; applying for permission to drive one's car; to dig a well; to visit relatives in the next town; to visit Jerusalem; to go to work; to school; to university; to hospital. There is hardly any dimension of everyday life in Palestine that is not minutely managed by Israeli military or bureaucratic personnel.

Denied the Right to go Home
Priča još jedne jeruzalemske Palestinke kojoj je Izrael oduzeo pravo da prebiva u Jeruzalemu i koja, budući da je otišla na školovanje i udala se u SAD-u, te ima Zelenu kartu, sada do svoje obitelji i doma u Jeruzalemu može doći samo ako joj izraelska ambasada izda turističku vizu koja vrijedi 3 mjeseca.

Snimka rasističkog prosvjeda mladih izraelskih desničara
Na ovoj snimci se vide mladi izraelski religiozni desničari kako prolaze arapskim dijelom Jeruzalema i uzvikuju „Arapi idite doma“ i „Smrt Arapima“. Na snimci se vidi i izraelska policija koja ništa ne poduzima kako bi zaustavila uzvikivanje rasističkih slogana ili kretanje skupine po arapskom dijelu Jeruzalema. Snimljeno 02. lipnja 2008. tijekom proslave godišnjice „Ujedinjenja Jeruzalema 1967.“ (čitaj: okupacije Istočnog Jeruzalema).

DCI/PS welcomes UNICEF's rejection of Leviev support
UNICEF je 18. lipnja donio odluku da isključi mogućnost partnerstva – izravnog ili neizravnog – s Levom Levievom i bilo kojom od njegovih tvrtki. Lev Leviev je 2007. bio pokrovitelj nekoliko događanja na kojima se skupljao novac za UNICEF, a za isto je vrijeme aktivno promicao izgradnju izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali koja ne samo da su ilegalna prema međunarodnom pravu već imaju i izrazito negativan učinak na život palestinske djece. Tvrtke u vlasništvu Leva Levieva, jednog od najbogatijih ljudi u Izraelu, gradile su stanove u ilegalnim izraelskim naseljima, uključujući naselja Maale Adumim i Har Homa u okolici Jeruzalema i naselja koja se nalaze u blizini palestinskih sela Jayyous i Bil'in na Zapadnoj obali.

Human Rights Groups ask the Beatles to boycott Israel's Anniversary

Malcolm Guy: Open letter: "Award for tolerance" hides story of discrimination
Na mjestu palestinskih sela Imwas, Yalu i Beit Nuba, iz kojih je izraelska vojska prisilno uklonila 10 000 Palestinaca, Židovski nacionalni fond sagradio je Kanadski park. „Preobrazba krajolika“, rekli bi zapadno-imperijalistički propagandistički plaćenici poput Frana Višnara. Fran Višnar i inače koristi fascinantne pjesničke slike u svojim prikrivanjima stvarnog konteksta izraelsko-palestinskog sukoba i izraelskih ratnih zločina.
Secondly, I quit the jury because I have discovered that Alex and Ruth Dworkin are major backers of the Jewish National Fund (JNF). On the JNF website they are listed among a select group of people "who have demonstrated an enduring commitment to Israel and JNF" by contributing $1 million and above to this Zionist institution. Much has been written about the role of the JNF, but suffice it to say that this organization, under the guise of reforestation and land purchase, has been used by the Israeli state to cover up and legitimize the massive displacement of the Palestinian people and the occupation of their land. One example is Canada Park, located a short distance from Jerusalem. In a documentary widely shown on Canadian television entitled Park with no Peace, it was revealed that this JNF-sponsored park, using tax-deductible money raised in Canada, was built on the remains of the Palestinian villages of Imwas, Yalu and Beit Nuba. CBC TV's the fifth estate stated that some 10,000 Palestinians were forcibly removed by the Israeli armed forces from the land that was eventually turned into Canada Park.

Report: Most Arabs below poverty line
54% palestinskog i 15% židovskog stanovništva u Izraelu živi u siromaštvu. Više od 150 000 palestinskih obitelji, uključujući oko 400 000 djece, u Izraelu živi ispod praga siromaštva.

AL-NU'EMAN -- 09. srpnja 2008. u 11 i 30 održat će se saslušanje na vrhovnom sudu u vezi sela Al-Nu'eman. Situacija u selu je i dalje užasna i nepromijenjena.

Ramzy Baroud: Palestine in the American Imagination
To win the war, one must have command over language – and the way it's manipulated – and access to platforms that reach the largest number of readers. An easy recipe to victory in this non-conventional war is an intentional mix of terms as Islamic extremism, al-Qaeda, Hamas, Jewish state, security, existential threats, right to exist, juxtaposed with images or clips of angry Palestinian youth burning Israeli and American flags, 'side-by-side', and you will have an American public and government standing in eternal solidarity with Israel. While most US politicians are self-seeking, power hungry and would do whatever it takes to be elected, the average American, unlike what it may seem, is not born 'pro-Israel', and 'anti-Palestinian'. Most Americans are pro-the-manufactured, yet misleading images of Israel reach their homes through television, wait at their doorsteps in the morning and confront them through the web. Israel has mastery over the language of the Western media, which, again, helped create a parallel reality that has little correlation to the real world, that of facts, numbers and actual events. That alternative universe only exists on the pages of New York Times, the images of CNN, and the blabber of Fox News 'experts'. According to that narrative, Palestinians, are irrational, suicidal, demonic, mad, extremists, self hating, and all the rest. There is no serious, equitable debate regarding Palestine and Israel in the US media, nor any other cultural, political and religious circles. If the existing narrative is to be called a debate, then it's one with an imagined, not real, language, almost entirely irrelevant to the realities in Palestine and Israel. It's one that is largely predicated on a narrow minded, apocalyptic religious discourse which for decades has found itself an accepted point of departure for most politicians, even those who falsely pose as liberals. Between the two discourses, that of misguided religious fantasies and pandering politicians, there exists enough room for alternative narratives. Unfortunately, that space is too overwhelmed by cultural misconceptions, institutional bias and deliberate confusion, introduced and instilled deliberately by media producers, pundits and the other manufactures of American popular culture. Until the gatekeepers of pop culture in America are seriously challenged, Palestine will continue to reside in the American imagination as a battle between good and evil, a 'Holy Land' that must be wrestled from the hands of those who might have owned the land, at one point, but now, they “haven't any business to be there defiling it.”

Can You Pass The Israel-Palestine Quiz?


Na Zapadnoj obali se održava kampanja Ljeto protiv aparthejda u sklopu koje se održavaju prosvjedi u mnogim palestinskim selima:

Prosvjed protiv izraelskog aparthejda u selu Wadi Qana na Zapadnoj obali
21. lipnja 2008. oko 100 mještana s područja grada Qalqiliye, te međunarodni i izraelski aktivisti i 6 palestinskih dužnosnika prosvjedovali su zajedno s mještanima malog sela Wadi Qana, koje je okruženo sa 7 ilegalnih izraelskih naselja, protiv aparthejdskog sustava koji je mještanima sela Wadi Qana ukrao zemlju i vodu, srušio kuće i uništio sredstva za preživljavanje. Izraelski vojnici su na početku blokirali jedinu cestu kojom se može doći do sela kako bi spriječili prosvjednike da dođu u Wadi Qanu i iskažu svoju solidarnost s mještanima. U selu Wadi Qana izraelska je vojska srušila 33 od ukupno 40 kuća koliko ih je bilo u selu. Mještanima nije dopušteno da grade nikakve građevinske objekte, pa čak ni staje za životinje. Izraelske vlasti izdale su naloge za rušenje i preostalih 7 kuća. Wadi Qana je nekad bilo važno mjesto s kojeg su se Palestinci stotinama godina snabdijevali vodom. Danas selo mora kupovati vodu od izraelske tvrtke Makarot, jer su obližnji ilegalni setleri bilo uništili bilo ukrali izvore vode. Na mjestima gdje su izvori vode još uvijek dostupni Palestincima, naoružani izraelski setleri napadaju Palestince koji ih pokušavaju koristiti. Setleri također napadaju Palestince koji pokušavaju ući na svoju zemlju i često na njih puštaju pse. Mještani, koji su nekad ovisili o stočarstvu, sada su prisiljeni držati znatno manji broj domaćih životinja u blizini svojih domova. Mještani također tvrde da setleri svakodnevno sijeku njihova stabla. Napadi izraelskih vojnika na selo nisu uobičajena pojava, ali vojnici redovito prate ilegalne setlere tijekom njihovih napada na mještane i njihovu imovinu i ne poduzimaju ništa kako bi zaustavili i spriječili napade. Izraelske vlasti namjeravaju selo Wadi Qana okružiti ilegalnim Zidom koji će okruživati ilegalna naselja koja se nalaze oko sela. Očito je da se radi o planu da se s vremenom cijelo selo evakuira i protjera Palestince s njihove zemlje. Preostalih 50 mjeseštana u selu je odlučno da ostanu u Wadi Qani i nastavit će s prosvjedima kako bi skrenuli pozornost javnosti na svoj problem i pokušali spasiti svoje selo. (Izvor: ISM)

Prosvjedi protiv izraelskog aparthejda u selima Sarra i Qussin na ilegalno okupiranoj Zapadnoj obali (21. lipanj 2008.)

F.F.J - Bil'in: "Despite the hatred of your bullets, we will uproot your wall"

8 ozlijeđenih u prosvjedu u Ni'linu, vojnici pucali na kola hitne pomoći
Video snimka prosvjeda
16. lipnja 2008. mještani sela Ni'lin organizirali su prosvjednu povorku protiv izgradnje aparthejdskog Zida u blizini tog sela. U prosvjedu je sudjelovalo oko 200 ljudi, uključujući izraelske i međunarodne aktiviste. Izraelska vojska je prosvjednike napala suzavcem i gumom presvučenim čeličnim metcima. Gumom presvučenim čeličnim metcima ozlijeđeno je 8 osoba, uključujući 1 međunarodnog aktivista kome je metak ušao u nogu. Svjedoci tvrde da su vojnici tijekom prosvjeda pucali i na 1 kola hitne pomoći. Mještani Ni'lina prosvjeduju jer izraelske vlasti konfisciraju njihovu zemlju kako bi na njoj gradile svoj aparthejdski zid. U prosvjedima u Ni'linu, koji u sklopu ljetne kampanje protiv aparthejda traju već dulje od mjesec dana, do sada je ozlijeđeno 130 osoba. (Izvor: ISM)

Video snimka: Direkta akcija zaustavljanja rada Caterpillar bagera, selo Nilin 25. svibanj 2008.

Izraelski vojnici napali 500 domova u mjestu Beit Furiq na Zapadnoj obali
U 12:30 u utorak 17. lipnja stotine izraelskih vojnika upale su u selo Beit Furiq u okolici Nablusa na Zapadnoj obali i nametnule mještanima policijski sat koji je ostao na snazi 10 sati tijekom kojih su vojnici napadali i okupirali otprilike 500 palestinskih domova u selu. Izraelska vojska je prije toga, u 12 sati, kontaktirala novo-otvorenu policijsku stanicu Palestinske samouprave za to područje i naredila palestinskoj policiji da zatvore stanicu i da svi policajci ostanu u njoj i ne izlaze van. Vojnici su u selo najprije ušli pješice, u skupinama od po 10, a lica su im bila obojena u crno. Vojnici su kucali po vratima palestinskih domova u svim dijelovima sela, a u slučajevima kada stanari nisu ili nisu na vrijeme otvorili vrata, vojnici su razvalili vrata i provalili u njihove domove. Vojnici su obitelji istjerali van iz njihovih domova ili ih stjerali sve u 1 prostoriju njihove kuće, te potom pomoću pasa i nepoznate opreme pretraživali i pretresali domove. Vojnici su većinu kuća pretražili i napustili za pola sata, no neke obitelji tvrde da su vojnici u njihovim domovima spavali po nekoliko sati. Drugi svjedoci tvrde da su vojnici imali velike karte i papire i da su na njima obilježavali koje kuće su pretresli. Vojnici su mnoge obitelji ispitivali o tome koliko prostorija ima u njihovim kućama, koliko ljudi tamo živi, da li posjeduju oružje. Vojnici su također fotografirali unutrašnjost domova. Tijekom operacije helikopteri su nadlijetali selo, a kad su mještani ujutro pokušali izaći iz sela vidjeli su da je kontrolna točka zatvorena i okružena tenkovima i buldožerima. Vojnici su također provalili u i 2 sata okupirali Ured palestinske progresivne zajednice mladih. Vojnici su razbili sva vrata u uredu i razbacali dokumente i namještaj. Vojnici su također provalili u dječji centar Amjad, i u njemu uništili vrata Internet kafića i jedne školske učionice. Tijekom 10-satne operacije nitko nije otet, vojnici nisu ispaljivali zvučne bombe, suzavac niti pucali pravim streljivom po ulicama – što je njihov uobičajen modus operandi tijekom vojnog napada. Vojnici čak nisu reagirali niti na palestinske mladiće koji su ih gađali kamenjem kad su odlazili, što je obično dovoljan razlog za otmicu i zatvorsku kaznu. Neki mještani vjeruju da je ovo bila vojna vježba zbog sličnosti sela na ovom području sa selima u južnom Libanonu, te zbog toga što je izraelska vojska slične operacije protekli mjesec izvela u selima Beita i Aqraba. (Izvor: ISM)

ITISAPARTHEID.ORG
Nova Internet stranica s informacijama o izraelskom aparthejdu

Izraelski setleri napadaju Palestince toljagama
Snimka setlerskog napada u Susiyi
6 maskiranih židovskih setlera iz divljeg izraelskog naselja Havat Ya'ir, naoružanih automatskim oružjem i toljagama, napalo je 09. lipnja malu skupinu Palestinaca, uglavnom žena, u njihovom selu koje se sastoji od šatora postavljenih na mjestu mjesta Susiya na južnim hebronskim brežuljcima. Susiya, koja se nalazi vrlo blizu južne granice Zapadne obale s Izraelom, se danas sastoji od niza nastanjenih šatora i špilja. Na toj zemlji, čiji su pravni vlasnici, danas živi oko 300 Palestinaca. Izraelska vojska je stari dio mjesta srušila 1985. godine, a mještani su svoje kuće od tada ponovo sagradili već 3 puta, ali ih je izraelska vojska uvijek iznova srušila kako bi ih istjerala s njihove zemlje. Izvori vode koje su koristili zatvoreni su, a mještani su pod stalnom prijetnjom napada i uznemiravanja od strane naoružanih bandi iz obližnjih izraelskih naselja. 09. lipnja 6 je maskiranih setlera brutalno po glavi izudaralo jednog 70-godišnjeg starca.Setleri su još jednog starijeg muškarca i 1 mladu ženu koji su pokušavali spriječiti njihov napad pretukli toljagama i kundacima pušaka. Setleri su 27-godišnju ženu uzastopce udarali nogama u glavu i tijelo dok je bez svijesti ležala na zemlji. Jedna je osoba hospitalizirana zbog prijeloma lubanje i kostiju lica. (Izvor: ISM)

Nobelovka Mairead Corrigan Maguire posjetila sirotišta i prostorije Islamskog dobrotvornog društva u Hebronu koje izraelske vlasti žele zatvoriti
"The outside world, for the most part,“ Maguire continues,”is unaware of this Israeli Government's Policy of demonization and willful destruction of the Muslim Institutions, one by one, in an attempt to destroy the spirit and resilience of the Muslim communities, not only in Hebron but throughout the illegally occupied Palestinian territories. It was for me horrific to witness how the Israeli Government's, (and the USA/UK Governments') War on Terrorism comes to be played out on the streets of Hebron against Orphan children. If the schools and orphanages continue to be closed down, and the military continue to destroy completely these institutions, then 7000 children will be without school and 4,500 children will be without homes."

Narratives Under Siege (17): Swimming in Sewage
Prema podacima UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) od siječnja ove godine svakodnevno je u Sredozemno more iz Pojasa Gaze ispuštano 50-60 milijuna litara nepročišćenih i dijelomično pročišćenih kanalizacijskih otpadnih voda. Kanalizacijske vode se ne mogu obraditi zbog stalnih prekida dostave električne energije u Pojas Gaze. More je svakim danom sve zagađenije. Postrojenja za pročišćavanje kanalizacijske vode hitno trebaju 14 dana neprekidne dostave električne energije kako bi mogla ispravno pročistiti otpadne vode. Njihovo nefunkcioniranje ugrožava zdravlje stanovnika Pojasa Gaze. Vodovodno poduzeće koje stanovnike Pojasa Gaze snabdijeva pitkom vodom također upravlja i sa 3 postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda od kojih niti jedno ne funkcionira normalno zbog nedostatka električne energije, goriva i ključnih zamjenskih dijelova. Voda koja se dostavlja stanovnicima diljem Gaze je slana i nije prikladna za piće.

HRW report: Israel's Use of Cluster Munitions in Lebanon in July and August 2006
This additional information could raise the estimated total of Israeli submunitions fired into Lebanon to some 3.2 to 4.6 million submunitions. Israel's use of cluster munitions was the most extensive use of the weapon anywhere in the world since the 1991 Gulf War and was concentrated in a relatively small geographical area. [...] Over the final days of the conflict, the Israeli use pattern changed dramatically. According to the UN, Israel fired 90 percent of its cluster munitions during the last 72 hours, after the UN Security Council had passed Resolution 1701 calling for a ceasefire on August 11, but before the ceasefire took effect at 8 a.m. on August 14. During this period, there was also an intensification of bombardment by other weapons, including artillery strikes as well as the aerial strikes on civilian homes with 500-pound bombs. The increase coincided with an increase in Hezbollah rocket strikes on Israel. According to Israeli government statistics and news accounts, Hezbollah increased its rocket attacks in the final days, and on the last day of the war launched 252 rockets, the highest daily toll of the conflict. However, even given an increase in Hezbollah attacks, the use of more than four million submunitions to strike at hundreds of rocket launches posed a high likelihood of indiscriminate and disproportionate attacks, particularly when so many of the submunitions hit built-up areas, predictably leaving behind thousands of duds.


Ostali linkovi:
ANTINATO: političari napokon primili potpise građana
Dakle nakon toliko mjeseci ignoriranja, prije samih godišnjih odmora prvi među jednakima uvažili su trud 124 457 potpisnika što čini 5% ukupnog broja birača koji su se odazvali posljednjim parlamentarnim izborima u RH.

We should say sorry, too
AO Neville (played by Kenneth Branagh in the Phil Noyce film Rabbit-Proof Fence) held the title chief protector of Aborigines in Western Australia and was the leading proponent of the policy. He was an Englishman who, inspired by eugenics, took very young girls from Aboriginal settlements and had them trained for domestic service with white families, relying on miscegenation - and rape - to produce by the third generation an acceptable skin colour and a lack of any distinctive aboriginality. His aim was to "merge the blacks into our white community" so that "we could eventually forget that there ever were any Aborigines in Australia".

John Cusack: Why We Write

freepalestine @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 25, 2008


U očekivanju slijedećeg posta (koji se opet odužio) jedno pitanje za razmišljanje:

Što mislite zašto hrvatski politički i medijski pro-cionisti tipa Mesić, Višnar, Skandaler, Žužul, Vrabec-Mojzeš, Gojan, urednici HTV-ovog dnevnika i vijesti, Novak-Srzić, Đapić, Sedlar, Bandić itd. podržavaju etničko čišćenje Palestinaca (koji nisu počinili genocid nad Židovima u drugom svjetskom ratu), a nisu podržavali Miloševićevo etničko čišćenje Hrvata (koji su počinili genocid nad Srbima i Židovima u drugom svjetskom ratu)?

Neopisivo mi se gade svi oni koji žrtvama (pogotovo tog najstrašnijeg od zločina) manipuliraju u svrhu osobnog probitka i ispiranja mozga svojim sugrađanima kako bi građani, ne samo financirali njihove luksuze i vazalske položaje, nego podržavali i svojim životima i novcem platili ratove, osvajanja i zločine velikih kompanija, kao i svi oni koji poriču i prešućuju zločine, te rasisti općenito.


Disclaimer:
inače ne razgovaram i ne razmišljam u ovakvim kolektivnim i generalnim kategorijama, ali budući da neki od ovih pro-cionista, poput Mesića npr, stvarnu potrebu da se Hrvati suoče sa svojom neslavnom i zločinačkom prošlošću, koja uključuje genocid nad Židovima, manipulatorski vežu uz svoju potporu rasističkoj cionističkoj ideologiji i etnički očišćenoj državi Izrael koja ima rasističke zakone i svakodnevno desetljećima krši međunarodno pravo i ljudska prava autohtonog palestinskog stanovništva, u ovom sam pitanju koristila njihovu „logiku“.
freepalestine @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, lipanj 20, 2008


Prema izraelskom zakonu Palestinci koji cijeli svoj život žive u Jeruzalemu i čije obitelji su u Jeruzalemu i Palestini živjele stoljećima nemaju trajno prebivalište u svom rodnom gradu. Od ilegalne izraelske okupacije Jeruzalema 1967, njihovo je pravo da žive u svom gradu privremeno i svakog ga časa mogu izgubiti. Palestinci iz Jeruzalema ne mogu imati dvostruko državljanstvo za razliku od Izraelaca koji mogu imati dva ili više državljanstava.

Palestinka M. koja je cijeli život živjela u Jeruzalemu i čija obitelj je stoljećima živjela u Jeruzalemu i Palestini udala se prije 3 godine za H, Palestinca također rođenog i odraslog u Jeruzalemu, ali s američkim državljanstvom. 2004. izraelske su vlasti H. oduzele pravo da boravi u Jeruzalemu. M. su prije par mjeseci izraelski dužnosnici odbili obnoviti vizu za ulazak u „Izrael“ (koju ona mora imati kako bi joj bilo dopušteno da uđe u svoj grad) kojom bi zadržala pravo da prebiva u Jeruzalemu do njenog isteka kad bi ponovo morala zatražiti obnovu svoje boravišne vize. Rekli su joj da je, budući da se odlučila udati za „Amerikanca“ koji ne može živjeti u Jeruzalemu, time također odlučila potražiti prebivalište u nekoj stranoj zemlji i da je stoga odlučila odustati od svog prava da prebiva u Jeruzalemu. M. je izgubila pravo da prebiva u svom gradu i svojoj zemlji. Jedini način na koji sada može ući u Jeruzalem je preko turističke vize koju izdaje izraelska ambasada.

Istovremeno useljenici u Izrael, među kojima mnogi čak ni ne znaju hebrejski, dolaze iz svih dijelova svijeta i dopušteno im je da prebivaju u zemlji u kojoj je M. rođena i u kojoj ona ne može trajno boraviti. Ti useljenici služe u izraelskoj vojsci i mogu ograničiti slobodu kretanja M. u njenoj vlastitoj domovini, čak je i izbaciti iz nje. M. se više ne može vratiti u jedinu zemlju u koju pripada i na jedino mjesto koje je ikad zvala svojim domom.

R. je 7-mjesečni sin H. i M. R. je rođen u SAD-u i ima američko državljanstvo. Iako su mu oba roditelja Palestinci iz Jeruzalema, R. nema pravo na prebivalište u Jeruzalemu i kako bi ušao u taj grad potrebna mu je turistička viza koja ističe nakon 3 mjeseca.

Prepričano iz poruke jedne jeruzalemske Palestinke koja je upravo izgubila pravo da živi u svom rodnom gradu Jeruzalemu.

To je ono što oni koji podržavaju i zagovaraju “židovsku državu s ujedinjenim Jeruzalemom” zapravo podržavaju i omogućuju:
-- izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje i iz njihovih domova i naseljavanje Židova iz cijelog svijeta na njihovo mjesto i
-- rasističke zakone koji privilegiraju pripadnike židovskog nad pripadnicima nežidovskog preostalog autohtonog palestinskog stanovništva kojeg etničkim čišćenjem i diskriminacijom nastoje (ili već jesu) pretvoriti u nacionalnu manjinu, umjesto poštivanja njegovog pravog statusa ravnopravnog naroda i stvarnog autohtonog stanovništva Palestine/Izraela.


Dodatni linkovi:
NIŠTA VIŠE BAČVICE
Ugasili su Feral jer je jedini bio neovisan, u interesu javnosti i kvalitetno pisao o stvarnim temama. Uz svo to smeće koje objavljuju i koje trpimo nisu mogli ostaviti jedan mali tjedni list za normalne ljude koji jedini od svih vrijedi arhivirati umjesto baciti u stari papir. I sve ove političke, javne i medijske kurve koje se guraju po raznim eterima i tiskovinama o tome šute ko govna u travi, svaki vam dan serviraju nove laži i za to trpaju lovu sebi u džep. Nitko ih na to ne prisiljava pištoljem ili sl. Svi oni mogu raditi i neki drugi posao. Ne moraju lagodno živjeti zahvaljujući svojem udjelu u obmanjivanju vas i ostatka javnosti. Promicatelji rasizma, izrabljivanja, nasilja i lopovluka u zamjenu za komfor vlastite guzice. Predlažem bojkot svih listova i elektroničkih medija u Hrvatskoj (ja ne znam za neki normalan osim Ferala i Haltera, slobodno predložite ako postoji –101 je diskvalificiran jer su se i oni dokazali kao neoliberalni lažljivci i pizde), a posebno tiskovina Europa Press Holdinga i proizvoda njihovih oglašivača. Kupujte što manje proizvoda (posebno stranih), ionako vam više od pola onoga što kupujete uopće ne treba i/ili škodi. A što se medija tiče, toliko ste se već puta i sami osvjedočili da vas lažu da je krajnje vrijeme da umjesto trošenja vremena, energije, očiju i živaca na njihove izmišljotine i gluposti počnete čitati knjige, slušati glazbu, gledati kvalitetne filmove, baviti se i istraživati nešto što vas veseli, zanima i ispunjuje, družiti se i razgovarati s ugodnim ljudima, konzumirati neki drugi kvalitetni sadržaj, duhovno obogatiti i oplemeniti sebe, raditi nešto korisno i smisleno umjesto da im dopuštate da vas svaki dan sve više zaglupljuju. Kad ih dovoljan broj nas jednog dana ugasi, oni će stvarno i nestati jer i postoje samo zato jer im mi pridajemo puno previše važnosti.

Israel 'detained' French diplomat
Francuska diplomatkinja bila je zadržana na 17 sati bez hrane i vode jer je odbila dopustiti da joj izraelski vojnici pretraže auto na graničnom prijelazu Erez između Izraela i Pojasa Gaze.
Zanimljiva činjenica (za razliku od cionističkih mitova i izmišljotina koje vam inače sa svih strana naturaju):
Francusko je veleposlanstvo, kao i veleposlanstva većine zemalja, smješteno u Tel Avivu jer Francuska ne priznaje izraelsku okupaciju Istočnog Jeruzalema i zahtjeve Izraela da cijeli Jeruzalem bude glavni grad Izraela.

John Yoo, Totalitarian

Israeli settlers launch Qassam projectile at Palestinian village
Ilegalni setleri iz ilegalnog naselja Yatsahar ispalili projektile domaće izrade na obližnje palestinsko selo.
freepalestine @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 18, 2008

ilegalno izraelsko naselje Har Homa izgrađeno je na zemlji konfisciranoj od palestinskog grada Betlehema na Zapadnoj obali (i namjerava se širiti na područje našeg sela Al-Nu'eman)

Izraelska vojska bojevim streljivom gađala mirne nenaoružane prosvjednike u Bil'inu
Izraelska vojska je u petak 13. lipnja 2008, na prosvjedu protiv izgradnje ilegalnog izraelskog zida koji se svaki petak održava u selu Bil'in na Zapadnoj obali, bojevim streljivom ranila 1 mladog prosvjednika. Ibrahim Burnat je pogođen u desno bedro i odmah je prevezen u bolnicu Sheik Zaid u Ramalli na Zapadnoj obali gdje su liječnici njegovo stanje okarakterizirali kao kritično. Ibrahim nije predstavljao nikakvu prijetnju izraelskim vojnicima koji su u njega pucali pravim bojevim streljivom jer se pokušao popeti na ilegalni izraelski zid, čime je htio učiniti simboličnu gestu protiv okupacije koja i dalje traje. Vojnici su prosvjednike gađali suzavcem, gumom presvučenim čeličnim metcima i na kraju su upotrijebili i pravo streljivo. Jedan je izraelski mirovni aktivist pogođen gumom presvučenim čeličnim metkom u grudni koš. Još je jedan prosvjednik ozbiljnije ozlijeđen gumom presvučenim metkom, a desecima je pružena liječnička pomoć zbog udisanja suzavca. U prosvjedu protiv ilegalnog izraelskog zida i širenja ilegalnih izraelskih naselja sudjelovali su mještani Bil'ina i međunarodni aktivisti. Prosvjednici su tražili uklanjanje ilegalnog zida i prekid konfiskacije zemlje i širenja ilegalnih naselja. Od vojske su tražili da prestane ubijati nenaoružane palestinske civile, zatvarati ceste na Zapadnoj obali i masovno zatvarati Palestince što predstavlja oblik kolektivnog kažnjavanja. Izraelska vojska je ranije tijekom prošlog tjedna otela Ashrafa Mohammeda Al-Jalal Tafwik Al-Khatiba, mještana Bil'ina koji aktivno sudjeluje u tjednim nenasilnim prosvjedima u Bil'inu. Vojska nije obznanila zašto ga je otela, a mještani vjeruju da se radi o pokušaju gušenja nenasilnog otpora koji mještani pružaju otimačini njihove zemlje. (Izvor: Friends of Freedom and Justice – Bilin)
Snimka ranjenog prosvjednika

Free Mousa Abu Maria
Nenasilni palestinski mirovni aktivist Mousa Abu Maria je i dalje (već 2 mjeseca) u izraelskom administrativnom pritvoru bez optužbi i bez suđenja. Više informacija.

Iako je trebao biti oslobođen još 11. travnja, dr. Sami Al-Arian se još uvijek nalazi u američkom zatvoru.

The War In Iraq Is Pure Murder
The vanquished know war. They see through the empty jingoism of those who use the abstract words of "glory," "honor," and "patriotism" to mask the cries of the wounded, the brutal killing, war profiteering, and chest-pounding grief. They know the lies the victors often do not acknowledge, the lies covered up in stately war memorials and mythic war narratives, filled with stories of courage and comradeship. They know the lies that permeate the thick, self-important memoirs by amoral statesmen who make wars but do not know war. The vanquished know the essence of war -- death. They grasp that war is necrophilia. They see that war is a state of almost pure sin, with its goals of hatred and destruction. They know how war fosters alienation, leads inevitably to nihilism, and is a turning away from the sanctity and preservation of life.

Raytheon 9 NOT GUILTY!
The jury has accepted that we were reasonable in our belief that: the Israel Defence Forces were guilty of war crimes in Lebanon in the summer of 2006; that the Raytheon company, including its facility in Derry, was aiding and abetting the commission of these crimes; and that the action we took was intended to have, and did have, the effect of hampering or delaying the commission of war crimes.

Narratives Under Siege: (15) “We Could not Even Bury our Daughter”
Izraelska vojska je ove godine ubila 62 djece u Pojasu Gaze.

PCHR Concerned Over Casualties Caused by Continuing Internal Explosions: 8 Palestinians, Including a Child, Killed and More than 40 Injured After Explosion in Beit Lahia
12. lipnja 2008. u eksploziji koja se dogodila u jednoj kući u Beit Lahiji u Pojasu Gaze, u kojoj su pripadnici vojnog krila Hamasa izrađivali oružje, poginulo je 8 Palestinaca uključujući 2 djece i 6 pripadnika vojnog krila Hamasa, a ranjeno je najmanje 40 osoba. Kuća u kojoj se dogodila eksplozija je u potpunosti uništena, a oštećeni su deseci susjednih kuća. Među ubijenima je jedna 4-mjesečna djevojčica koja se nalazila u kući svoje obitelji i jedan 16-godišnjak koji je slučajno prolazio pored kuće u času eksplozije. Palestinski centar za ljudska prava je pozvao palestinske naoružane skupine da ne proizvode i ne skladište oružje na područjima naseljenim civilnim stanovništvom.

Kathleen and Bill Christison: Talking to a Wall: Palestine in the Mind of America
The maps that we displayed of the West Bank, prepared by the UN and by Israeli human rights groups, clearly depicted the segmented, disconnected scatter of territorial pieces that would make up the Palestinian state even in the most optimistic of scenarios -- Palestinian areas broken up by the separation wall cutting deep into the West Bank; by large Israeli settlements scattered throughout and taking up something like 10 percent of the territory; by the network of roads connecting the settlements, all accessible only to Israeli drivers; and by the Jordan Valley, currently barred to any Palestinian not already living there, making up fully one-quarter of the West Bank, and ultimately destined for annexation by Israel. The maps make it clear that even the most generous Israeli plan would leave a Palestinian state with only 50-60 percent of the West Bank (constituting 11-12 percent of original Palestine), broken into multiple separated segments and including no part of Jerusalem.

John Pilger: Bringing Down The New Berlin Walls
Of course, the highest and oldest wall is that which separates "us" from "them". This is described today as a great divide of religions or "a clash of civilisations", which are false concepts, propagated in western scholarship and journalism to provide what Edward Said called "the other" – an identifiable target for fear and hatred that justifies invasion and economic plunder. In fact, the foundations for this wall were laid more than 500 years ago when the privileges of "discovery and conquest" were granted to Christopher Columbus in a world that the then all-powerful pope considered his property, to be disposed of according to his will. Nothing has changed. The World Bank, the International Monetary Fund, the World Trade Organisation and now Nato are invested with the same privileges of conquest on behalf of the new papacy in Washington. The goal is what Bill Clinton called the "integration of countries into the global free-market community", the terms of which, noted the New York Times, "require the United States to get involved in the plumbing and wiring of other nations' internal affairs more deeply than ever before". This modern system of dominance requires sophisticated propaganda that presents its aims as benign, even "promoting democracy in Iraq", according to BBC executives responsible for responding to sceptical members of the public. That "we" in the west have the unfettered right to exploit the economies and resources of the poor world while maintaining tariff walls and state subsidies is taught as serious scholarship in the economics departments of leading universities. This is neoliberalism – socialism for the rich, capitalism for the poor.

Knjiga Ilana Pappea „Etničko čišćenje u Palestini“ prevedena je na bosanski jezik.

Colonies israéliennes en Palestine : Une violation permanente du droit
Izraelske vlasti cijelo vrijeme (od ilegalne okupacije 1967. sve do danas) grade ilegalna izraelska naselja na ilegalno okupiranim palestinskim područjima Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu čime onemogućuju postizanje mira. Ta se ilegalna izgradnja nastavlja i danas unatoč tome što se „međunarodna zajednica“ tome godinama mlako „protivi“, unatoč tome što izgradnja tih naselja predstavlja kršenje 4. ženevske konvencije i unatoč tome što je svima jasno da je nemoguće stvaranje zasebne palestinske države ako Izrael ilegalno anektira Istočni Jeruzalem i područja Zapadne obale na kojima ilegalno obitavaju ilegalni izraelski setleri.

Israel accelerates settlement expansion after Annapolis
Šest mjeseci nakon Annapolisa planiranje izgradnje u ilegalnim izraelskim naseljima se ubrzalo. Izraelski ministar obrane Ehud Barak je odobrio izgradnju gotovo 1000 stambenih jedinica u nekoliko izraelskih naselja na Zapadnoj obali. Izraelske vlasti su najavile planove, koje je odobrio premijer Olmert, za izgradnju dodatnih 2900 jedinica u izraelskim naseljima na Zapadnoj obali, uključujući 750 jedinica u naselju Giv'at Zeev i 1900 stambenih jedinica koje se ove godine trebaju izgraditi za setlere koji su morali napustiti Pojas Gaze 2005. godine. Uz to, Izrael radi na planu za dodatnih 9500 stambenih jedinica u i oko Istočnog Jeruzalema. Izraelski dnevnik Ha'aretz je izvijestio da je grad Jeruzalem započeo proces odobrenja plana za izgradnju novog stambenog kompleksa sa sinagogom u palestinskoj četvrti Silwan. Prema web stranici izraelskog Ministarstva izgradnje i stanovanja trenutno postoje projekti za izgradnju gotovo 4900 stambenih jedinica u najmanje 9 „urbanih“ naselja na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem. Gotovo sva izgradnja se odvija na jeruzalemskom području, 2000 stambenih jedinica samo u ilegalnom naselju Har Homa. Podaci istog ministarstva ukazuju da je izraelska vlada u prva 3 mjeseca nakon samita u Annapolisu započela izgradnju gotovo 300 stambenih jedinica u izraelskim naseljima na Zapadnoj obali. Od Annapolisa do danas, infrastruktura okupacije se dodatno proširila. Na južnom hebronskom području konfiscirano je 766 dunuma palestinske zemlje za izgradnju aparthejdskog Zida oko ilegalnog naselja Eshkolot. Sagrađeni su novi terminali na kontrolnim točkama u mjestima Beit Yatir i Turqumiya na hebronskom području i kontrolna točka u mjestu al-Jab'a na betlehemskom području. Nastavlja se izgradnja jeruzalemske lake željeznice i iskapanja na tunelima u blizini kompleksa džamije Al-Aksa, te izgradnja nekoliko cesta koje smiju koristiti samo izraelski setleri. Broj izraelskih kontrolnih točaka, barikada i drugih prepreka na Zapadnoj obali od samita u Annapolisu porastao je za 8%, s 561 na 607.

Exposed: The Long, Cruel Road to The Slaughterhouse
Jedan od razloga da postanete vegetarijanac: mučenje životinja tijekom prijevoza u klaonice. (ne mogu pogledati video snimke, al vjerojatno je tako i bolje. dovoljno je strašno i ono što piše)
freepalestine @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 10, 2008

soñe otro mundo
soñe conseguirlo
lo consegui soñando
soñe al despertar
Manu Chao - Otro Mundo

Manu Chao i Radio Bemba Sound System 08. srpnja sviraju u Areni u Puli.I inače sam velika ljubiteljica glazbe, a ska, reggae, novi val i world music su mi među najdražim žanrovima, pa nije ni čudno da me Manu Chao (i Mano Negra) svojom glazbom već godinama oduševljavaju. Uz to ne treba zanemariti ni to da se u mnogim slučajevima radi o antipolitički/društveno angažiranim, anarhističkim, progresivnim, antiglobalističkim, antiratnim, antikapitalističkim i sl. pjesmama.

Manu Chao & Radio Bemba Sound System - Infinita Maleza

Bila sam na njihovom koncertu 2002. u Zagrebu i to je bio najbolji koncert na kojem sam u životu bila i to unatoč tome što je Manu Chao imao nogu u gipsu. Evo nekoliko snimaka s koncerta (ne zagrebačkog, većina ovih snimaka je s koncerta u Parizu) na kojima možete pogledati i poslušati kako to zvuči u živo i uvjeriti se da ovako nešto ne želite propustiti.

Manu Chao & Radio Bemba Sound System - Par donde saldra el sol

Manu Chao & Radio Bemba Sound System - Mala Vida, Radio Bemba & Qué Paso, Qué Paso

Manu Chao & Radio Bemba Sound System - Welcome to Tijuana

Mano Negra - Salga la luna

Mano Negra - I Fought the Law (with Jello Biafra) & Sidi'H'Bibi

Manu Chao & Radio Bemba Sound System Live

Na ovoj su stranici izlistana i druga mjesta gdje će Manu Chao i Radio Bemba Sound System svirati ovog ljeta, pa zavirite. Možda vam je neka druga lokacija zgodnija.

Evo još par pjesama:
Clandestino
Manu Chao – Libertad


Nastavljamo dalje s tmurnim temama iz Palestine. Slijede izvještaj organizacije Christian Peacemaker Teams o redovitim napadima ilegalnih izraelskih setlera na mještane palestinskog sela At-Tuwani i opis zlostavljanja i napada izraelske vojske na nenaoružane palestinske civile u jednoj kući u mjestu Abu al-Ageen pri čemu je ranjeno nekoliko civila, uključujući djecu, i ubijena 1 beba.


CPT: Izvještaj o napadima ilegalnih izraelskih setlera na Palestince iz sela At-Tuwani (Zapadna obala) u razdoblju od 21. travnja do 21. svibnja 2008. (Izvor: CPT) (ovo je djelomičan prijevod izvještaja)

[Napomena: Prema Ženevskim konvencijama, Međunarodnom Sudu pravde u Haagu i brojnim rezolucijama UN-a, sva su izraelska naselja na Okupiranim palestinskim područjima ilegalna.]

Sažetak: Izraelci iz obližnjih naselja su tijekom ovog razdoblja svaku subotu izlazili iz svojih naselja i prijetili Palestincima koji su radili u svojim poljima. Nasilje usmjereno protiv Palestinaca postalo je redovita rutina. Setleri sve češće zastrašuju Palestince i osporavaju pravo palestinskih pastira da pasu stoku i ubiru urode na svojoj zemlji. Agresija setlera uglavnom se odvijala u nazočnosti i bez reakcije pripadnika izraelske vojske i policije koji bi se često na mjestu predstojećeg napada pojavili i prije setlera. […]

24. travanj 2008: Izraelske vojne vlasti su poslije podne na području preko puta Ceste 317 uspostavile zatvorenu vojnu zonu. Vojnici su zaustavili palestinski promet u oba smjera, ali su propustili 5 izraelskih setlerskih vozila, 2 setlera na biciklima, 2 setlera na konjima i 2 na magarcima. Vojnici i setleri su prijateljski razgovarali, a neki od setlera nosili su maske koje su im skrivale lica. Zapovjednik je stalno od međunarodnih promatrača tražio da napuste to područje. Obećao je da će prisilno evakuirati setlere, no setleri su se i dalje neometano kretali po palestinskom polju. Palestinska obitelj je nastavila svoju žetvu žita unatoč približavanju setlera. Ubrzo potom setleri su napustili to područje, a za njima i vojska.

25. travanj 2008: Palestinci tvrde da su ih, dok su pojili svoje ovce na cisterni ispred sela Tuba, napala 6 setlera koji su na njih bacali kamenje i prijetili im da će im ukrasti ovce. Nitko nije ozlijeđen u napadu i ovce nisu ukradene, no setleri su kamenjem razbili gornji dio cisterne.

26. travanj 2008: Kad su u 10:20 prije podne palestinski pastiri u pratnji međunarodnih promatrača prolazili pored izraelskog naselja Ma'on u smjeru mjesta Umm Zeitouna, iz naselja su izašla 4 setlera i gađala pastire kamenjem oko 10 minuta.

02. svibanj 2008: U poslijepodnevnim satima nekoliko setlera je ušlo u selo At-Tuwani optužujući Palestince da su krali trešnje. Kad su im se međunarodni promatrači približili i počeli ih snimati i fotografirati, setleri (od kojih su najmanje 2 bili naoružani) su počeli naguravati i udarati nogama i glavom međunarodne promatrače i Palestince pri čemu je razbijena jedna kamera. Izbila je tučnjava kad je oko 20 dodatnih izraelskih setlera, većinom naoružanih strojnicama, ušlo u selo, a izraelska policija i vojska počele naguravati Palestince i naredile im da se povuku dublje u selo. Setleri su ušli u selo i okupili se oko 1 palestinske kuće. Setleri su pokazivali i optuživali pojedince iz sela, a vojska i policija su ih „uhitile“. 5 Palestinaca je odvučeno u izraelska vozila i prevezeno u policijsku stanicu u ilegalnom naselju Kiryat Arba u blizini Hebrona, gdje su svi oslobođeni bez podizanja prijava. Policija je odbila uzeti iskaze ozlijeđenih palestinskih i međunarodnih svjedoka. Setleri su na palestinskoj zemlji ostali još najmanje sat i pol nakon napada. 2 Palestinca i 2 međunarodna promatrača su hospitalizirani zbog zadobivenih ozljeda.

03. svibanj 2008:
Od ranih jutarnjih sati pa tijekom cijelog dana naoružani setleri su tumarali po dolinama al-Hamra, as-Sarura i al-Khoruba i prolazili pored palestinskih pastira i njihovih stada. Ujutro se na tom području okupilo mnogo pripadnika izraelske vojske i policije. Nakon što je 6 setlera stalo na rub između 2 doline u kojima je pasla stoka, policija je svim Palestincima i međunarodnim promatračima naredila da se vrate u selo At-Tuwani. Kasnije u toku poslijepodneva, nakon što su vojska i policija napustile to područje, setleri su na palestinsku zemlju doveli i pasli svoju stoku.

05. svibanj 2008: Vojnici su poslije podne zatvorili cestu između sela At-Tuwani i Yatta na mjestu gdje ona sječe Cestu 317, autoput koji koriste isključivo izraelski setleri. Većini Palestinaca onemogućen je prolaz i morali su potražiti druge putove kako bi stigli do svojih odredišta.

08. svibanj 2008: Oko 20 setlera svih dobi, uključujući i bebe, propješačilo je kroz palestinsko selo Mfagara, južno od At-Tuwanija, navodno slaveći 60 godina od osnutka države Izrael. Zaustavili su se i okupili oko palestinske cisterne i otvorili poklopac. Nema dokaza da su setleri ovaj put zagadili vodu kao što su to učinili na istoj cisterni prošli prosinac. Setleri su se potom mirno vratili u divlje izraelsko naselje Havot Ma'on. Kasnije u toku večeri, izraelski vojnici su postavili privremenu kontrolnu točku na cesti između sela At-Tuwani i Yatta, zbog čega su Palestinci morali čekati dok su vojnici provjeravali njihove osobne iskaznice. Dvojicu braće iz sela At-Tuwani vojnici su na toj kontrolnoj točki zadržali pola sata i verbalno ih uznemiravali.

09. svibanj 2008: Vojnici su u podne na 1 sat postavili privremenu kontrolnu točku na istom mjestu kao prethodnog dana. Na njoj su zaustavljali Palestince koji su se kretali u oba smjera, provjeravali njihove osobne iskaznice i pregledavali njihove automobile i traktore.

10. svibanj 2008: Oko 15 setlera iz naselja Ma'on ušlo je poslije podne u selo At-Tuwani i okupilo se oko 1 palestinske kuće. Setleri su vikali uvrede i prijetili. Palestinci i međunarodni promatrači okupili su se u nadi da će odvratiti ulazak setlera u selo. Setleri su došli u pratnji izraelskih vojnika i policije koji su mirno gledali dok su setleri ulazili u selo. Vojnici su tada počeli puniti oružje, prijetiti, tjerati i naguravati Palestince. Jedan je vojnik Palestincu kojeg je optužio da mu je dotaknuo pušku prijetio „uhićenjem“. Nitko nije uhićen i gomila se na kraju razišla.

15. svibanj 2008: Od 6 sati ujutro do 14:30 izraelski su vojnici zaustavljali Palestince koji su se kretali cestom između sela At-Tuwani i Yatta, provjeravali njihove osobne iskaznice i neke zaustavljali i vraćali natrag, prisiljavajući ih da potraže druge putove kako bi došli do svojih odredišta. Vojnici su zaustavili i ispraznili 1 kombi koji je prevozio djecu i učitelje u školu. Prije nego što su ih pustili da prijeđu svi su morali izaći iz vozila i poredati se uz cestu.

17. svibanj 2008: Rano ujutro nekoliko je palestinskih obitelji odvelo svoju stoku na ispašu i bralo urode u obližnjim dolinama nad kojima im izraelski setleri i vlasti osporavaju pravo vlasništva. Palestinske poljoprivrednike pratili su međunarodni promatrači i izraelski mirovni aktivisti. Izraelska policija i vojska ostale su na obližnjim brežuljcima i nisu ometale rad poljoprivrednika. Tijekom jutra 4 su ilegalna setlera prošla kroz palestinska polja i maslinike u dolini Humra. Ti su setleri ušli u selo At-Tuwani i stajali u maslinicima iznad sela nekoliko minuta. Vojnici nisu poduzeli ništa kako bi ih u tome odvratili, već su fotografirali Palestince koji su se tu nalazili. Bojnik iz Izraelske civilne uprave je mještanima rekao da setleri ne predstavljaju nikakav problem, osim u slučaju da fizički uđu u neku od palestinskih kuća. Nakon nekog vremena policija je ipak došla u selo i zatražila od setlera da ga napuste. Nakon toga i policija i vojska su se povukle iz sela.

18. svibanj 2008:
Oko 10 sati ujutro izraelski vojnici su se u vojnom terenskom vozilu dovezli do palestinskih pastira koji su pasli svoju stoku na svojoj strani brežuljka južno od sela At-Tuwani. Za vojnicima se u svom automobilu dovezao jedan izraelski setler. Pastiri i njihova stada odmah su pobjegli s tog područja, svi osim 1 palestinskog tinejdžera. Jedan je vojnik slikao jednu međunarodnu promatračicu i potom svoj fotoaparat dao setleru koji je također fotografirao istu promatračicu. Vojnici su pozvali dječaka, koji je bio vidno prestrašen, da im se približi. Naredili su mu da podigne majicu, ruke položi na terensko vozilo i raširi noge, pretražili i ispitali ga, te potom ilegalnom izraelskom setleru prepustili da ga ispituje. Vojnici su međunarodnim promatračima rekli da moraju provjeravati da li su pastiri teroristi jer „oni dolaze sa svojom janjadi i bombama“.

20. svibanj 2008: U 1 sat u noći 7 je izraelskih vojnih terenskih vozila ušlo u selo At-Tuwani, a vojnici su počeli pretraživati kuće mještana. Dok su neki vojnici vikali i udarali po vratima kako bi probudili palestinske obitelji i natjerali ih da izađu iz svojih domova, drugi su pretraživali palestinska vozila i osvjetljavali prazni obronak. Ispaljivali su baklje i zvučne granate. Jedino objašnjenje koji su vojnici dali je da se radi o „sigurnosnoj operaciji“. Oko 3 sata ujutro vojnici su napustili selo At-Tuwani, čini se kako bi nastavili u nekom drugom palestinskom selu. Oko 9 sati ujutro Palestinci su čuvali svoju stoku koja je pasla u dolini u blizini sela Mughayer al-Abeed. Ubrzo su se pojavila 2 setlera u automobilu koji su kratko vrijeme natjeravali stada, a potom parkirali vozilo na vrhu brežuljka i gledali kako stoka pase. Zatim su se pojavili izraelski vojnici i razgovarali sa setlerima. 2 međunarodne promatračice slijedile su i fotografirale vojnike kako se pješice približavaju pastirima. Vojnici su rekli da je Palestincima na tom mjestu zabranjeno da pasu stoku, no nisu se htjeli izjasniti dokle seže područje na kojem je Palestincima zabranjeno da pasu svoju stoku niti koji su razlozi za tu zabranu. Vojnici su se ubrzo vratili u svoje terensko vozilo i svi su napustili mjesto događaja.

Slike iz sela At-Tuwani pogledajte ovdje i ovdje.


Izvor : CPT >> U 11 sati 05. lipnja 2008. izraelska vojska je ponovo blokirala cestu između sela At-Tuwani i Yatta na Zapadnoj obali. Vojnici su buldožerom na cesti napravili oko 2 m visok nasip od betonskih ploča, stijena i zemlje. Zahvaljujući ovoj novoj blokadi nekoliko palestinskih sela biti će onemogućen pristup do vode, drva za grijanje i hrane za životinje budući da je ovo glavna cesta kojom se vozilima može doći u Yattu u koju mještani okolnih sela također odlaze radi bolničkog liječenja, a djeca u srednju školu. Ova blokada ne onemogućuje samo prijelaz motornim vozilima, već ni pješaci ni kola s magarcem tuda više ne mogu proći. Slike postavljanja ove nove barikade mogu se pogledati ovdje.


Obavijest:
01. kolovoza 2008. između 40 i 70 palestinskih, izraelskih i međunarodnih (iz 15 zemalja) aktivista za ljudska prava, humanitarnih radnika i novinara pokušat će morskim putem probiti izraelsku blokadu Pojasa Gaze. Više informacija: Free Gaza.
Novinari mogu rezervirati mjesto na brodovima i pratiti događaj.


Wilful killing of baby by Israeli army in Gaza house raid
4. ožujka 2008. izraelski su vojnici u tenkovima i uz pratnju helikoptera opsjedali kuću Youssefa S, palestinskog borca kojeg su htjeli zarobiti, u mjestu Abu al-Ageen u okolici grada Khan Younisa na jugu Pojasa Gaze. Izraelski vojnici su nekoliko sati pucali po kući i onima koji su se unutra nalazili, uključujući 15 djece, te ukućane izložili okrutnom, nečovječnom i ponižavajućem postupanju. Tijekom napada izraelski su vojnici otvorili vatru na nenaoružane civile, uključujući djecu, dok su ovi slušajući naredbe vojnika izlazili iz kuće, pri čemu je u majčinim rukama ubijena djevojčica Amira stara samo 20 dana.

Opis događaja (djelomičan prijevod)
U trenutku napada u krugu kuće su se nalazili Khaled A. (Youssefov prijatelj) i njegova žena Nadia i njihove 2 kćeri Nadine (2) i Amira (20 dana); Youssef i nekoliko članova njegove obitelji: njegova majka Alia' (76), njegova žena Aziza (43) i njihova djeca Mu'ath (17), Alia' (16), Omar (15), Iman (13), Shayma' (12), Mohammed (11), Neveen (7) i blizanci Hassan i Hussein (5); te Youssefov brat Mahmoud i njegova djeca Bilal (15), Faten (14), Tariq (13) i Iyad (11). Ukupno je te večeri u kući bilo 15 djece.

U trenutku napada muškarci i dječaci su jeli u odvojenom prostoru udaljenom 8 metara od kuće i počeli bježati prema kući u kojoj su se nalazile žene i djeca, dok je Youssef pobjegao u suprotnom smjeru, dalje od kuće. Iyad (11) je tada ranjen u ruku i jako je krvario. Vojnici su pucali neprekidno u svim smjerovima, a metci su letjeli po kući i oko nje. Vojnici nisu ukućanima naredili da izađu iz kuće i predaju se, niti su ih upozorili prije nego su počeli pucati. Ukućani su bili nenaoružani i nisu uzvraćali vatru vojnicima. U to vrijeme na tom području nisu zabilježeni nikakvi oružani sukobi ili drugo oružano djelovanje. Prije i za vrijeme napada nije došlo do razmjene vatre između izraelskih snaga i palestinskih boraca.

Nakon još nekoliko minuta jake pucnjave vojnici su kroz megafon na arapskom ukućane pozvali da svi izađu iz kuće. Ovu su naredbu vojnici ponovili 3 puta. Prva je iz kuhinje izašla Nadia s bebom Amirom u rukama. Amira je bila umotana u bijelo platno, ali joj se glavica jasno vidjela. Odmah iza Nadije išla je Aziza koja je u rukama nosila svoju kćer Neveen, a za njima je išla Youssefova nećakinja Faten (14). Khaled i djeca ostali su stajati iza njih u kuhinji. Prije nego su izišle iz kuhinje žene su zajedno povikale: „Izlazimo. Izlazimo.“, a glas vojnika je kroz megafon odgovorio: „Izađite jedan po jedan.“

Kad je Nadia izašla iz kuhinje i ušla u dnevnu sobu vidjela je vojnike smještene odmah iza ulaza u kuću. Neki su potrbuške ležali na zemlji, drugi su klečali na jednom koljenu, a svo je njihovo oružje bilo upereno u nju. Vojnici su nosili šljemove s opremom za gledanje u mraku. Jedan je vojnik crveni laser svog oružja uperio u bebu Amiru i polagano ga micao po njenom tijelu. Vojnik s megafonom je upitao „Što držiš u rukama?“ Faten, Youssefova nećakinja je odgovorila „katen“ što na hebrejskom znači beba i tu je riječ ponovila nekoliko puta. Jedan drugi vojnik uperio je jaki reflektor u Nadiju i njeno dijete i nekoliko ga puta upalio i ugasio. Istovremeno se Nadija nastavila kretati iz kuhinje u dnevnu sobu. Bila je samo jedan metar udaljena od kuhinjskih vrata kad su vojnici, koji su od nje bili udaljeni otprilike 8 metara, ničim izazvani i bez ikakvog upozorenja otvorili vatru. Nadia je pogođena u gornji dio desne ruke. Nadia je odmah Amiru uhvatila lijevom rukom i povukla se natrag u kuhinju za ostalima. Khaled je uzeo Amiru iz ruku svoje žene, vidio da je bebina glava krvava i da se čini da je mrtva. Predao je bebu Faten kako bi mogao svezati ruku svoje žene i zaustaviti krvarenje. U kuhinji je vladao kaos i metež. Žene i djeca su vikali od straha, dok se u i oko kuće čula pucnjava. Nekoliko minuta kasnije pucnjava je prestala i vojnik je preko megafona ponovo na arapskom ukućanima naredio: „Napustite kuću ili ćemo je bombardirati.“ Ukućani su ponovo počeli izlaziti iz kuće, a na čelu je bila Nadia. Iza nje je išla Faten koja je u rukama držala Amiru.

Nakon što su izašli iz kuće, vojnici su ženama i djeci naredili da sjednu na zemlju. Khaledu, Muathu (17), Bilalu (15) i Omaru (15) su stavili lisice i posjeli ih na zemlju tako da su leđima bili okrenuti ženama i djeci. Vojnici su ih tada počeli tući, udarati puškama i nogama, a žene i djeca su gledali. Khaled je vojnicima na hebrejskom govorio da mu je žena ranjena i da joj je potrebna liječnička pomoć, vojnici su mu uzvratili uvredama na njegov i račun njegove žene. Jedan vojnik koji je klečao na zemlji pored Nadije se smijao i vrijeđao je dok je ona plakala od boli i straha. Nadia tvrdi da je svakih nekoliko minuta vojnik prošao pored njih i smijući se pucao u tlo oko mjesta gdje su sjedili žene i djeca.

Dok su vojnici tukli Khaleda i trojicu dječaka jedan od vojnika im je naredio da skinu odjeću. Khaled i dječaci su skinuli majice i hlače, ali su odbili skinuti donje rublje zbog čega je vojnik zaprijetio da će ih ubiti i potom pucao oko njihovih nogu kako bi im dodatno prijetio i zastrašio ih. Potom su vojnici još najmanje pola sata nastavili tući Khaleda i dječake, a nakon toga je Khaled čuo jednog od vojnika kako drugom na hebrejskom govori: „Hajde da ih ubijemo i završimo s tim.“

Za to su vrijeme ostali vojnici nastavili pucati po Youssefovoj kući. Nadia i Youssefova žena Aziza nekoliko su puta dovikivale vojnicima da se u kući nalazi starija žena koja ne može hodati. Vojnici su ženama naredili da pozovu Aliju da izađe unatoč tome što Alia' ne može hodati. Nakon nekoliko minuta Alia' se vukući po podu pojavila na vratima. Vojnici su je posjeli na zemlju kod žena i djece. Alia' je bila prestrašena i u panici.

Vojnici su oteli Khaleda i Mu'atha (kojeg su također tukli i prijetili mu) kojima su najprije naredili da se ponovo obuku i potom im stavili poveze na oči. Vozili su ih u odvojenim vozilima, a nakon toga su se vojnici, tenkovi i helikopter počeli povlačiti. Mu'athu su vojnici u vozilu rekli da su mu ubili oca.

Nakon što je prošlo nekoliko minuta,a Nadia se uvjerila da se vojnici neće vratiti počela je okupljati djecu i tražiti pomoć. Youssefova žena je ostala s njegovom majkom Alijom, a Faten je hodala za Nadijom i dalje držeći Amiru u rukama. Faten tvrdi da je znala da je beba mrtva, ali nije to htjela reći Nadiji. Nakon 15 minuta hoda Nadia i djeca su došli do kuće iz koje su mogli pozvati hitnu pomoć koja je ubrzo stigla i ozlijeđene prevezla u bolnicu Shuhada al-Aqsa gdje je Amira proglašena mrtvom, a Nadia spoznala da joj je dijete ubijeno. Nekoliko dana nakon napada kad su uzimani iskazi svjedoka primijećeno je da Iyad (11) pati od post-traumatskog stresnog poremećaja i da se ne može prisjetiti niti govoriti o onome što se taj dan dogodilo. Njegova 14-godišnja sestra Faten je također pokazivala jasne simptome post-traumatskog stresnog poremećaja nakon što je većinu vremena tijekom incidenta u rukama držala beživotno bebino tijelo. Youssefova 76-godišnja majka je umrla nekoliko dana nakon napada, stres i naprezanje nedvojbeno su utjecali na njeno ionako krhko zdravlje. Centar za ljudska prava Al-Mezan je objavio da postoji dovoljno dokaza koji upućuju da je Youssef izvansudski pogubljen nakon što je te večeri pobjegao iz svoje kuće. Susjedi su Youssefovo tijelo pronašli na otvorenom području, oko 150 metara od njegove kuće oko 10 sati ujutro dan nakon opsade njegove kuće. Na tijelu je bila rana od metka u području grudnog koša, a njegova je lubanja bila razbijena. Posmrtnom obdukcijom je ustanovljeno da je Youssef ubijen kad mu je, dok je ranjen ležao na zemlji, vozilom koje ga je pregazilo razbijena lubanja.

Pentagon 'urged notes destroyed'
The 21-year-old is accused of killing a US soldier and wounding another during a battle in Afghanistan in 2002. Mr Khadr was 15 when he was captured during the firefight at a suspected al-Qaeda camp in Afghanistan. He faces a maximum sentence of life in prison if convicted.

freepalestine @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 5, 2008

karta ilegalnih izraelskih naselja i „Zona A“, „B“ i „C“ na Zapadnoj obali

Prvi dio ovog posta sastoji se od djelomičnog prijevoda i nekih informacija izvađenih iz Izvještaja UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (UN-OCHA) o rušenju palestinskih kuća zbog „neposjedovanja dozvole“ i raseljavanju Palestinaca u „Zoni C“ na Zapadnoj obali koji se u cijelosti na engleskom, s više informacija i zajedno sa priloženim kartama, može pročitati ovdje (UNOCHA: “Lack of Permit” Demolitions and Resultant Displacement in Area C):

Tijekom prva 3 mjeseca 2008. godine Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) je zabilježio rušenje 124 objekta u palestinskom vlasništvu koji su se nalazili u „Zoni C“ (uključujući 61 stambeni objekt). Zahvaljujući rušenju 61 objekta u kojem su živjeli ljudi raseljeno je 435 Palestinaca, uključujući najmanje 135 djece. Većina tih rušenja izvršena je u Jordanskoj dolini i južnom hebronskom području.Ti su objekti srušeni jer nisu imali potrebne dozvole. Izraelsko ministarstvo obrane tvrdi da je u istim okolnostima 2007. godine srušeno 208 palestinskih objekata. Rušenje palestinskih građevina (bilo stambenih, poljoprivrednih, javnih ili drugih) zbog nedostatka dozvole je jedan od najvažnijih problema koji pogađa „Zonu C“ koja pokriva oko 3400 km2 odnosno 61% Zapadne obale.

Građevinske dozvole, koje su prema važećem jordanskom Zakonu o planiranju iz 1966. godine potrebne za izgradnju gotovo svakog objekta, u „Zoni C“ izdaje Izraelska civilna uprava koja rijetko izdaje dozvole Palestincima. Prema informacijama koje je izraelsko Ministarstvo obrane dostavilo izraelskom Parlamentu (Knessetu), odbijeno je više od 94% od ukupnog broja palestinskih zahtjeva za izdavanje građevinskih dozvola u „Zoni C“ podnešenih u razdoblju između siječnja 2000. i rujna 2007. Zahvaljujući nepremostivim poteškoćama s kojima se susreću pri traženju dozvola, mnogi Palestinci ih više uopće ne traže, već grade bez njih kako bi zadovoljili svoje potrebe, unatoč stalnoj opasnosti da će ti objekti biti srušeni.

Službene statistike izraelskog Ministarstva obrane ukazuju da je na svaku građevinsku dozvolu izdanu Palestincima srušeno 18 drugih palestinskih građevina i izdano 55 naloga za rušenje postojećih palestinskih objekata u „Zoni C“. Između siječnja 2000. i rujna 2007. zbog „neposjedovanja dozvole“ izdano je gotovo 5000 naloga za rušenje palestinskih objekata u „Zoni C“, a srušeno ih je više od 1600 – više od 30% od ukupnog broja naloga. Trenutno su za više od 3000 objekata u vlasništvu Palestinaca na Zapadnoj obali izdani nalozi za rušenje koji mogu biti izvršeni odmah i bez prethodnog upozorenja. Zbog tako velikog broja naloga za rušenje gotovo totalno raseljenje prijeti najmanje 10 manjih palestinskih zajednica na Zapadnoj obali.

Rušenje domova i potom raseljavanje obitelji često nesrazmjerno pogađa djecu. Rušenja rezultiraju raseljavanjem palestinskih obitelji i imaju široki spekatar fizičkih i psiholoških učinaka. Nedavna studija dugotrajnih učinaka rušenja kuća na palestinsku djecu i njihove obitelji je pokazala da su u razdoblju odmah nakon rušenja kuća djeca odvajana od svojih roditelja i da nemaju stalan pristup obrazovanju, zdravstvenim ustanovama i čistoj vodi. Učinak koji rušenje kuća ima na djecu nalikuje višestrukim i trajnim traumama. Studija je pokazala da emocionalni i problemi u ponašanju traju i nakon što prođe razdoblje od prvih 6 mjeseci nakon rušenja. Dugotrajni učinci uključuju slabije ocjene u školi i raniju dob prekida školovanja. Psihološki distresni simptomi koji se poljavljuju kod djece uključuju povećanu agresiju, depresiju, poremećaje koncentracije, mokrenje u krevet i druge. Studija je također pokazala da je samo 12% obitelji imalo mogućnost prije rušenja iz kuća iznijeti svoje stvari i da se 65% ispitanih obitelji selilo više od jednom nakon rušenja njihovog doma.

Izraelske vlasti objekte u palestinskom vlasništvu koji nemaju potrebne građevinske dozvole ruše od početka okupacije Zapadne obale 1967. Kuće se ruše u takozvanoj „Zoni C“ koja prema Sporazumima iz Osla pokriva 61% teritorija Zapadne obale. „Zona C“ je prema tim istim sporazumima pod izraelskom vojnom vlasti, a izgradnju i planiranje u njoj kontroliraju Izraelci. Izraelska vojska također ruši palestinske kuće u sklopu svojih vojnih operacija, uključujući zarobljavanje, i zbog blizine određenog objekta ilegalnom izraelskom Zidu. Više od 400 palestinskih sela i gradova (isključujući Istočni Jeruzalem) ima barem jedan izgrađeni dio u „Zoni C“. Procjenjuje se da na tim područjima živi 228 000 Palestinaca. Od tog broja oko 44 000 Palestinaca živi u 130 zajednica čiji izgrađeni dijelovi se u potpunosti nalaze u „Zoni C“.

Prema OCHA-ovim saznanjima, rušenja palestinskih objekata u „Zoni C“ zbog neposjedovanja dozvole činila su 90% (124 od 138) ukupnog rušenja palestinskih objekata na Zapadnoj obali (isključujući Istočni Jeruzalem) tijekom prva 3 mjeseca 2008. godine. Preostalih 10% objekata srušeno je u vojnim operacijama.

Od 435 Palestinaca koji su zbog rušenja kuća raseljeni u tom razdoblju, 80% ih je živjelo u zajednicama koje su u potpunosti bile smještene u „Zoni C“: Al Jiftlik (Jerihon), Wadi as Sik (Ramallah), Al Baq'a (Ramallah), Al Hadidiya (Tubas), Frush Beit Dajan (Nablus), Izbat at Tabib (Qalqiliya), 'Arab ar Ramadin ash Shamali (Qalqiliya), Imneizil (Hebron), Qawawis (Hebron), Ad Deirat (Hebron). 86% objekata srušenih zbog nedostatka dozvole u „Zoni C“ u prva 3 mjeseca 2008. (107) je smješteno u Jordanskoj dolini.

U siječnju 2008. izraelske su vlasti zbog nedostatka dozvole srušile ukupno 47 palestinskih objekata u „Zoni C“. 25 od ovih 47 objekata bili su nastanjeni stambeni objekti, a njihovo rušenje rezultiralo je prisilnim raseljavanjem 181 Palestinca. Većina raseljenih je izgubila svoj dom 2. i 3. siječnja 2008. Oko 77% (140) ovih raseljenih osoba čine beduini iz mjesta Fasayil (Jerihon) i Al Baq'a (Ramallah). Dodatnih 39 Palestinaca je raseljeno kad su izraelske vlasti srušile njihove stambene objekte jer su se oni nalazili na zemlji koju izraelske vlasti smatraju „državnom zemljom“.

U veljači 2008. izraelske su vlasti srušile ukupno 40 palestinskih objekata u „Zoni C“, uključujući 19 koji su bili nastanjeni, što je uzrokovalo raseljavanje oko 135 Palestinaca, uključujući više od 50 djece. Sve raseljene osobe su beduini, koji nisu registrirani kao izbjeglice i koji žive u dijelovima „Zone C“ koje izraelske vlasti smatraju „zatvorenim vojnim zonama“. Raseljene osobe u veljači uključuju 3 beduinske obitelji u mjestu Al Hadidiya, 3 beduinske obitelji u Al Jiftliku i 8 beduinskih obitelji na području Wadi as Sik kod Ramalle. Neke od tih obitelji živjele su na tim mjestima po 20 i 30 godina, a obitelji iz mjesta Wadi as Sik 4 dana nisu mogle podići svoje šatore zbog topografije doline u koju su prisilno preseljeni. Obitelji su i dalje rastavljene, a djeca su prisiljena potražiti sklonište u obližnjim špiljama ili kod susjeda i prijatelja.

U ožujku 2008. izraelske su vlasti srušile 37 palestinskih objekata u „Zoni C“, uključujući 17 stambenih objekata, zbog nedostatka dozvola. Zbog ovih rušenja raseljeno je 119 Palestinaca (uključujući 73 djece). 24 objekta, uključujući 11 stambenih objekata, srušena su u samo jednom danu – 11. ožujka 2008. Neki od ovih objekata smješeni u mjestu Al Hadidiya već su bili srušeni 06. veljače 2008. i kasnije ponovo sagrađeni. Prije toga, 13. kolovoza 2007, izraelska vojska je u mjestu Al Hadidiya u sjevernom dijelu Jordanske doline buldožerima srušila domove najmanje 100 osoba. Ta su i slična rušenja u travnju 2007. uslijedila nakon što je izraelski Visoki sud pravde odbacio žalbu palestinskih mještana protiv naloga za rušenje njihovih kuća koje je izdala Izraelska civilna uprava između ostalog jer „izgrađeni objekti predstavljaju opasnost za izraelsko naselje Ro'i“ . Istovremeno izraelski setleri iz ilegalnog naselja Ro'i, koje je od sela Al Hadidiya udaljeno svega nekoliko metara, i dalje obitavaju na tom području bez ikakvog uplitanja od strane izraelske vojske iako je njihovo, prema međunarodnom pravu i ženevskim konvencijama, ilegalno naselje uspostavljeno oko 30 godina nakon sela Al Hadidiya.

Selo Al 'Aqaba nalazi se u Jordanskoj dolini na površini od 3500 dunuma zemlje. (1 dunum = 1000 m2) Selo je u potpunosti smješteno u „Zoni C“, između dvije vojne baze, dok je 3. izraelska vojna baza, koja se nalazila na zapadnom ulazu u selo uklonjena u lipnju 2003. Od 1967, kad je to područje proglašeno zatvorenom vojnom zonom, broj mještana sela se znatno smanjio, a oko 700 ljudi se preselilo u obližnja sela i u Jordan. Do trenutka pisanja ovog izvještaja, 35 od ukupno 45 objekata koji se nalaze u selu ima naloge za rušenje zbog „neposjedovanja dozvole“. Objekti kojima prijeti rušenje uključuju privatne kuće, dječji vrtić, cisternu za vodu, kliniku i džamiju. Ako se nalozi za rušenje izvrše, 38 obitelji odnosno 211 ljudi će biti raseljeno, a oko 130 seoske djece ostat će bez predškolskog obrazovanja. Dječji vrtić je u selu izgrađen 2002. godine zahvaljujući sredstvima američkih i norveških organizacija, te japanske i belgijske ambasade. 17. travnja 2008. izraelski Visoki sud pravde je odbacio žalbu mještana Al 'Aqabe kojom su oni tražili ukidanje naloga za rušenje objekata u selu.

Obitelj Al-Adara: Isma'eel al-Adara (61) je oženjen sa 4 žene i ima 30 djece od kojih je 9 već i samo u braku. Do 1999. njegova i još 3 druge obitelji živjele su u zaselku Bir al'Idd na području Massafer Yatta južno od Hebrona u „Zoni C“. Massafer Yatta prekriva područje od 36 000 dunuma južno od Ceste 317 na kojem živi 17 malih zajednica. Stanovništvo tog područja, koje trenutno broji 1100 osoba živim održava način života svojih predaka, živi u špiljama i preživljava baveći se stočarstvom. G. al-Adara posjeduje 131 dunum zemlje u Bir al'Iddu. Tijekom 1970-tih, izraelski vojni zapovjednik je to područje proglasio „zatvorenom vojnom zonom“. 1997. lokalnim žiteljima područja Massafer Yatta su podijeljeni nalozi za deložaciju, a u studenom 1999. vojnici i dužnosnici Izraelske civilne uprave istjerali su više od 700 mještana koji su stanovali u špiljama, zapečatili njihove špilje, uništili njihove šatore, a cisterne s vodom napunili otpadom od rušenja. Mještani su se žalili pred Visokim izraelskim sudom pravde, a u ožujku 2000. sud je donio privremenu mjeru kojom je mještanima dopušteno da se vrate na to područje i kojom je državi Izrael onemogućeno da ih protjera tako dugo dok sud o ovom predmetu ne donese konačnu odluku. U Bir Al'Idd vratili su se samo g. al-Adara, njegov sin i njihove obitelji. Setleri iz obližnjih divljih naselja Nof Nesher (uspostavljeno 1996.) i Mitzpe Yair (uspostavljeno 1998.) ubrzo su počeli provoditi kampanju uznemiravanja i fizičkog nasilja usmjerenu protiv povratnika. G. al-Adara tvrdi da je setlerske napade u kojima su napadani on i njegova obitelj izraelskoj policiji prijavio najmanje 11 puta. Ti su napadi uključivali pokušaje jednog setlera da ga ubije nožem, napad setlerskih pasa na njegovu ženu, gaženje i trovanje njegovih ovaca, onemogućavanje pristupa na njegovu zemlju od strane setlera. Sve do danas g. al-Adara nije dobio nikakvu obavijest o bilo kakvim pravnim postupcima protiv napadača. Zahvaljujući uznemiravanju od strane setlera, obitelj al-Adara je 2001. odustala od življenja u Bir al'Iddu i preselila se na zemlju veličine 26 dunuma koju su kupili u okolici mjesta Umm Lassafa, 11 km istočno od Bir Al'Idda. Kako bi njegova obitelj imala krov nad glavom i stoka bila zbrinuta, g. al-Adara je sagradio prevremenu kuću, prostorije za držanje ovaca i skladište. U siječnju 2005. g. al-Adara je primio nalog za rušenje ovih novih objekata koje je sagradio u Umm Lassafi. 30. lipnja 2005. izraelske su vlasti srušile 3 nova objekta koje je g. Al-Adara sagradio u Umm Lassafi, te jednu cisternu punu vode i špilju koju je g. al-Adara koristio za spremanje hrane za svoje životinje. Izraelska civilna uprava dostavila je g. al-Adari nalog za rušenje karavana koji je koristio kao skladište. Razlog za rušenje ovih objekata je to što su sagrađeni bez dozvola koje izdaje Izraelska civilna uprava. Obitelj se nakon rušenja njihovog novog doma preselila u karavan kojem je također prijetilo rušenje. U ožujku 2007. izraelske su vlasti srušile i taj karavan, a Izraelska civilna uprava je izdala nalog za rušenje kuće u kojoj živi nedavno oženjeni sin g. al-Adare. Njegova je kuća srušena 19. ožujka 2008. Obitelj je ponovo sagradila kuću na istom mjestu jer nema kud drugud otići i živi pod stalnom prijetnjom od rušenja svog doma.

Povijesna pozadina
U sklopu sporazuma iz Osla Zapadna obala (isključujući Istočni Jeruzalem) je podijeljena na 3 zone: A, B i C. U „Zoni A“ nalazili su se najveći palestinski gradovi i to je područje potpadalo pod palestinsku civilnu i sigurnosnu vlast. „Zona B“ sastojala se uglavnom od palestinskih ruralnih zajednica. U toj je zoni civilna uprava prebačena na Palestinsku samoupravu, a sigurnosnu situaciju nadzirali su i Izraelci i Palestinci. U „Zoni C“ Izrael je zadržao vojnu vlast i kontrolu nad domenom izgradnje i planiranja, dok su drugi civilni poslovi prebačeni na Palestinsku samoupravu. Do 2000. godine oko 36% Zapadne obale je bilo kategorizirano kao „Zona A“ i „Zona B“, dok je većina Zapadne obale potpadala u „Zonu C“. Iako je ova podjela trebala biti privremena, ova je situacija ostala zamrznuta i nije se službeno izmijenila od početka druge Intifade u rujnu 2000. Iako većina Palestinaca živi u „Zonama A“ i „B“, „Zona C“ je ključna za razvoj i život stanovnika Zapadne obale. U „Zoni C“ se nalazi zemlja potrebna za širenje palestinskih populacijskih središta, razvoj državne infrastrukture i poljoprivrednog i privatnog sektora. Budući da je „Zona C“ slabije naseljena, ona je poželjna lokacija za odlagališta, postrojenja za obradu otpadnih voda i druge ekološki osjetljive infrastrukture. Osim toga, u „Zoni C“ je smještena većina palestinskog poljoprivrednog zemljišta i pašnjaka. Štoviše, budući da se „Zone A“ i „B“ sastoje od desetaka rascjepkanih teritorijalnih jedinica koje okružuje „Zona C“, bilo koja infrastruktura koja bi povezivala palestinske zajednice (ceste, vodovodna i električna mreža, itd.) mora prolaziti kroz područje „Zone C“ da bi bila učinkovita. (pogledajte zadnju kartu, na zadnjoj stranici (str. 13) izvještaja u pdf-u na linku gdje se vidi kako su raspoređene zone A, B i C da ne bi živjeli u zabludi da je Zapadna obala podijeljena u 3 kompaktna dijela) Zadržavanje kontrole nad izgradnjom i planiranjem u „Zoni C“ od strane Izraela osujećuje napore Palestinaca da razviju „Zonu C“.

Politika ograničavanja izgradnje i razvoja u „Zoni C“ ima humanitarne posljedice za cijelo palestinsko stanovništvo. Sve je manje i manje zemlje za širenje palestinskih zajednica u kojima na Zapadnoj obali živi 2,3 milijuna Palestinaca. I dok je palestinski razvoj u „Zoni C“ zaustavljen, širenje i razvoj izraelskih naselja i druge izraelske infrastrukture cvjeta, unatoč statusu tih naselja kao ilegalnih prema međunarodnom humanitarnom pravu i unatoč činjenici da je gustoća stanovništva u palestinskim naseljenim područjima već sada dvostruko veća od gustoće stanovništva u izraelskim naseljima. Sva izraelska naselja (osim onih u Istočnom Jeruzalemu) i sve ceste koje smiju koristiti samo Izraelci, a koje spajaju ta ilegalna izraelska naselja međusobno i s Izraelom, su smješteni u „Zoni C“. Trenutno izraelska ilegalna naselja, divlja izraelska naselja, izraelske vojne baze i zatvorene vojne zone, te područja koja su Izraelci odredili kao parkove prirode zauzimaju 38% teritorija Zapadne obale. Ta su područja pod strogom kontrolom ili je Palestincima na njih u potpunosti zabranjen pristup. Većina prepreka slobodnom kretanju Palestinaca, koje je izraelska vojska postavila od rujna 2000. se također nalazi u „Zoni C“, uglavnom kako bi blokirale pristup cestama koje su namijenjene da iz koriste isključivo Izraelci. Zahvaljujući tome, Zapadna obala je podijeljena na desetke enklava koje geografski odvajaju palestinske zajednice jednu od druge, a teritorij za palestinsku uporabu i razvoj je znatno sužen.


Još zanimljivih i informativnih linkova i informacija:
Ni'lin village - Demonstration against the wall - 29-5-08
Naoružani vojnici izraelske ilegalne okupacije napadaju i maltretiraju nenasilne i nenaoružane prosvjednike i novinare (youtube). Selo Ni'lin, prosvjed protiv ilegalnog Zida, 29. svibanj 2008.

Dojmovi nekih članova posljednjeg izaslanstva organizacije Interfaith Peace-builders iz posjeta Palestini/Izraelu


Naoružani setleri i vojska zajedno napadaju palestinske poljoprivrednike iz sela Immatin
Kasno poslijepodne u subotu 31. svibnja 2008. naoružani izraelski setleri iz ektremističkog ilegalnog divljeg naselja Shvut Ami su uz potporu izraelskih vojnika napali skupinu poljoprivrednika iz palestinskog sela Immatin na njihovoj zemlji u okolici Qalqilyje na Zapadnoj obali. Setleri i vojnici pretukli su jednog mladića iz sela, a 2 mještana su ranjena pravim metcima. Očevici su vidjeli vojnike da pucaju, ali nisu sigurni da li su i naoružani setleri otvorili vatru i tko je ispalio hitce koji su ranili 2 palestinska mještana. Ranjene su kola palestinske hitne pomoći kasnije prevezla u bolnicu u Qalqilyji. (Izvor: IWPS)

Slike: Photostory: A day in Ma'ale Adumim
Ma’ale Adumim, jedno od najvećih izraelskih ilegalnih naselja, osnovala je 1975. godine mala skupina ilegalnih setlera. Smješteno u središnjem dijelu Zapadne obale, cijelo područje koje pokriva naselje Ma'ale Adumim, uključujući sada izgrađene dijelove naselja i područja na kojima je predviđeno daljnje širenje naselja, zauzima 1% ukupnog teritorija Zapadne obale. Danas u Ma'ale Adumimu živi oko 35 000 setlera. Njegovo se stanovništvo sastoji od religioznih i sekularnih Židova, a naselje je isključivo židovsko. Unatoč svim obećanjima koje je Izrael dao tijekom mirovnih pregovora da će zaustaviti izgradnju ilegalnih naselja, Ma'ale Adumim se širi, a u 2006. stopa prirasta stanovništva iznosila je 5,3%. Naselja koja je Izrael izgradio na palestinskom teritoriju koji okupira od 1967. godine predstavljaju kršenje međunarodnog prava. Članak 49. Četvrte ženevske konvencije jasno navodi da okupacijska sila ne smije deportirati ili prebacivati dijelove vlastitog civilnog stanovništva na teritorij koji okupira. Stoga je prisustvo oko 470 000 izraelskih setlera na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem nedvojbeno povreda Četvrte ženevske konvencije. Štoviše, problem izraelskih naselja na palestinskom teritoriju nastavlja opstruirati pokušaje da se postigne pravedan i trajan mir. Ma'ale Adumim je od velike strateške važnosti za Izrael zbog njegove lokacije istočno od Jeruzalema. Postoji dugoročni izraelski plan da se naselje Ma'ale Adumim poveže s prstenom izraelskih naselja koja okružuju Istočni Jeruzalem, koji je također okupiran 1967, i na taj način potkopaju zahtjevi Palestinaca koji polažu pravo na taj dio grada kao glavni grad buduće palestinske države. Taj takozvani „Plan E1“ ima za cilj popunjavanje prostora između naselja Ma’ale Adumim i naselja u Istočnom Jeruzalemu novim stambenim jedinicama kako bi se na terenu stvorio teritorijalni kontinuitet. Time će se također otvoriti „ulaz“ prema Jordanskoj dolini, još jednom području za koje Izrael smatra da ima veliku stratešku važnost. Uz to, veza između Ma'ale Adumima i naselja u Istočnom Jeruzalemu, zajedno s cestama koje ih spajaju međusobno, te zid koji ih okružuje onemogućit će širenje bilo kojeg palestinskog grada ili četvrti koji se nalaze u ili u okolici Jeruzalema i osigurat će izraelsku kontrolu nad tim gradom. Iz ovog razloga svi vodeći izraelski političari izražavaju svoju namjeru da zadrže naselje Ma'ale Adumimm i druga velika ilegalna naselja i pripoje ih Izraelu neovisno o konačnim pregovorima s Palestincima. Ovo stajalište ozbiljno ugrožava samu ideju o budućoj palestinskoj državi.


Situacija u selu Shufa na Zapadnoj obali predstavlja ektremni primjer nehumanosti izraelske okupacije. 1200 mještana sela Shufa na Zapadnoj obali nije uskraćeno samo pravo na slobodu kretanja zbog obližnjeg izraelskog naselja (ilegalno prema međunarodnom pravu), već mještani tog sela nemaju telefonsku infrastrukturu ni električnu struju unatoč činjenici da se izvori električne energije nalaze samo 200 metara od sela. Trenutno generatori u selu Shufa proizvode dovoljno struje za 4 sata dnevno – i manje ako je cijena dizela visoka. Selo je imalo telefonske kablove i struju do 2001. godine kad su izraelske vlasti odlučile da ih presjeku –tobože jer kablovi prolaze kroz “Zonu C” (koja je prema sporazumima iz Osla iz 1994. godine pod izraelskom kontrolom). Voda je također jedan od glavnih problema u selu, ali izraelske vlasti odbijaju mještanima izdati dozvolu da sagrade novi bunar. Situacija ovog sela je primjer aparthejdskog sustava koji je uspostavljen na Zapadnoj obali. Palestinci se ne mogu voziti putem dugim 1 km između sela Izbit Shufa i Shufa, dok istovremeno ta sela okružuju ceste koje smiju koristiti samo Izraelci i koje vode do izraelskog naselja Avne Hefez. Selu Shufa ukradeno je 2500 dunuma zemlje kako bi na njoj bilo sagrađeno ilegalno izraelsko naselje i obližnja vojna baza. Osim toga vojnici mještanima sustavno onemogućuju pristup na još dodatnih 2500 dunuma zemlje. Vojnici Palestincima redovito onemogućuju da beru vlastite urode, već ih umjesto njih ubiru ilegalni setleri. Mještani čija zemlja se nalazi u “Zoni C” ne mogu sagraditi nikakve građevinske objekte jer izraelske vlasti Palestincima sustavno odbijaju izdati građevinske dozvole. (Izvor: ISM)


IWPS: Palestinian farmers stop work on settlement expansion near Deir Istiya

Settlers attack house in Asira al Qibliya, Nablus

French-Swiss director pulls out of Israeli film festival
Godard Cancels Visit to Film Festival in Israel
Poznati francuski redatelj Jean-Luc Godard odustao je od sudjelovanja na godišnjem studentskom festivalu u Tel Avivu zahvaljujući pritisku koji su izvršile propalestinske skupine koje pozivaju na bojkot Izraela.


"I feel as if I were living in South Africa"
Konfiskacija palestinske zemlje i rasizam u Izraelu
What's even more annoying is that for 25 years we have been trying to get permits to build on land that belongs to us, while a new immigrant who arrives from Russia or Europe gets a home and space to live in a few hours after getting off the plane.

PCHR: Gaza’s 700 Stranded Students
Stotinama palestinskih studenata je zbog izraelske opsade i blokade uskraćeno pravo na obrazovanje budući da ne mogu izaći iz Pojasa Gaze kako bi studirali u inozemstvu. Prema podacima Palestinskog centra za ljudska prava gotovo 700 palestinskih studenata još uvijek čeka na dopuštenje da izađe iz Pojasa Gaze kako bi nastavilo studirati u inozemstvu, a očekuje se da će taj broj ovog ljeta još više porasti. Mnogi studenti iz Pojasa Gaze ne mogu otići studirati u SAD jer im je onemogućeno da uđu u Jeruzalem gdje američki konzulat Palestincima izdaje vize za ulazak u SAD.
freepalestine @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 31, 2008

Ovaj post je malo uranio jer želim reklamirati jednu humanitarnu akciju – druženje građana i obitelji u prirodi, koja se održava ove nedjelje, dakle sutra, 01. lipnja od 11 do 19 h na Ribnjacima Ključić brda (desetak km od Velike Gorice) u organizaciji udruge „Mala Anja“ i Radija Velika Gorica. Uz zabavni program za djecu s poznatim estradnim imenima, organizirana je humanitarna prodaja jela, pića i promo materijala udruge. Prikupljeni prihodi će se koristiti za daljnje liječenje, kupnju invalidskih pomagala te kupnju potrebitih lijekova za djecu s posebnim potrebama. Pa ukoliko nemate nekih planova i obaveza, razmislite o tome da se sa svojom obitelji i prijateljima pridružite ovom humanitarnom i zabavnom druženju u prirodi. Više informacija o sutrašnjoj akciji možete pronaći ovdje i ovdje.
Postoje i drugi načini kako možete pomoći o čemu više pročitajte ovdje i ovdje.


A sad povratak na stare teme >> Slijede neke zanimljive, važne i/ili šokantne informacije i linkovi na članke ili izvješća na koje sam naišla u nekoliko proteklih dana. Post je malo krnj jer sam namjeravala prevesti i povaditi dobar dio informacija iz još jednog izvješća, ali sad će to ostati za slijedeći post. Još uvijek nisam ni počela sređivati blog, pa vijesti u onom starom kontinuiranom i kronološkom obliku neće biti još jedno vrijeme. Bit će ovakvih linkova na članke ili izvještaje i važnih i/ili zanimljivih informacija ili aktualnih akcija i peticija, ali oni ne pokrivaju sve što se u ovom razdoblju događa. Pa da ne duljimo...

US political author Norman Finkelstein denied entry to Israel
Izraelske vlasti su 23. svibnja onemogućile američkom sveučilišnom profesoru Normanu Finkelsteinu da uđe u Izrael. Finkelstein, koji je namjeravao posjetiti dugogodišnjeg prijatelja i njegovu obitelj na Okupiranim palestinskim područjima, je uhićen, ispitivale su ga tajne službe i policija, a potom je naređena njegova deportacija. Rečeno mu je da u Izrael ne može ući zbog “sigurnosnih” razloga i da slijedećih 10 godina neće moći ući u Izrael. Finkelstein, Židov i sin preživjelih žrtava Holokausta, je napisao brojne knjige u kojima oštro kritizira izraelsku politiku na Okupiranim palestinskim područjima, te iskorištavanje židovske tragedije u 2. svjetskom ratu za ušutkavanje svake kritike izraelske politike prema Palestincima. Američki mediji su u potpunosti prešutjeli vijest o Finkelsteinovoj deportaciji. Finkelstein uopće nije želio posjetiti Izrael, nego Palestinska područja koja Izrael okupira i čijim stanovnicima na ovaj način onemogućuje kontakte s državljanima drugih zemalja koji podržavaju palestinska prava.

Nul points
Izraelsko tijelo koje odlučuje tko će predstavljati Izrael na Euroviziji prošle je godine odlučilo da je služenje u izraelskoj vojsci uvjet koji kandidati moraju ispunjavati. U Izraelu je trenutno visok postotak (50%) građana koji odbijaju služiti obvezni vojni rok. Budući da izraelski Palestinci u velikoj većini ne služe u izraelskoj vojsci njima je ovom odlukom de facto onemogućeno da predstavljaju Izrael na tom natjecanju. Izraelski izvođači palestinske nacionalnosti i do sada su uglavnom loše prolazili na izborima za izraelskog predstavnika na natjecanju, a sada neće imati prilike ni natjecati se. Ovom je odlukom nastup na eurovizijskom natjecanju također onemogućen osobama koje zbog zdravstvenih razloga nisu služile u vojsci, ultraortodoksnim židovima, novim useljenicima koji još nisu bili u vojsci i mladim majkama. Posljednja izraelska predstavnica koja je pobijedila na Euroviziji 1998. ne bi se mogla natjecati jer kao transseksualka nije bila u vojsci.

Narratives Under Siege (12):Eighteen years of Work  Destroyed in Less than four Hours
Izraelska vojska je u ranim jutarnjim satima 16. svibnja 2008. buldožerima uništila jednu farmu pilića u Pojasu Gaze. Vlasnik farme nikad nije pripadao niti jednoj političkoj stranci i nikada nije bio u zatvoru. Vojska je u rušenju ubila 40 000 grla peradi. Ovo nije prvi napad vojske na tu farmu. Vojnici napadaju to područje svaki mjesec, a do sada su već uništili jedan zid i tankove za vodu. Palestinski centar za ljudska prava tvrdi da izraelska vojska sustavno uništava poljoprivredna zemljišta u PG, posebno na pograničnim područjima. Plodna zemlja ostaje neiskorištena zbog stalnih napada i zastrašivanja palestinskih poljoprivrednika od strane izraelske vojske. Brojni poljoprivrednici čije obitelji su se ovdje generacijama bavile poljoprivredom sada smatraju da je preopasno živjeti na tom području i obrađivati vlastitu zemlju. Ovakva namjerna uništavanja civilne imovine predstavljaju kršenje međunarodnog humanitarnog prava, uključujući 4. ženevsku konvenciju. Od početka druge Intifade u rujnu 2000. Palestinski centar za ljudska prava je dokumentirao namjerno uništenje više od 40 000 dunuma (1 dunum = 1000 m2) poljoprivrednog zemljišta u Pojasu Gaze od strane izraelske vojske. Samo ove godine izraelska vojska je uništila gotovo 3 000 dunuma poljoprivrednog zemljišta u okolici gradova Rafah i Khan Yunis. Uništene su površine s posađenim povrćem i obiteljske farme što sve dodatno doprinosi užasno lošoj ekonomskoj situaciji u Pojasu Gaze. 24. svibnja 2008. izraelska vojska je buldožerima srušila jednu tvornicu cementa koja se nalazila 4 km od graničnog prijelaza Sufa u Pojasu Gaze. U tvornici je radilo 40 ljudi koji su sad ostali bez posla, a obitelj vlasnika tvornice, koja je počela s radom u siječnju 2007, je u dugovima. Vlasnik tvornice također nikada nije bio uhićivan.


Mještani sela 'Asira El Qibliyya na Zapadnoj obali su izloženi stalnim napadima izraelskih setlera iz naselja Yizhar i izraelskih vojnika. U petak 16. svibnja, poslije 2 sata u noći, oko 25 ilegalnih setlera iz naselja Yizhar počelo je kamenjem gađati kuće mještana i paliti poljoprivredne površine. Izraelski vojnici nisu učinili ništa kako bi zaustavili napad setlera, već su palestinske mještane koji su pokušavali zaustaviti setlere gađali gumom presvučenim čeličnim metcima i suzavcem. Jedan tank za vodu u selu je oštećen metcima. Setleri su mještanima ukrali 1 magarca. Slijedeći dan setleri su ponovo napali selo, no ovaj je put njihov napad zaustavila izraelska vojska. Mještani tvrde da se ovakvi napadi na njihovo selo događaju već 6 godina, otprilike jednom mjesečno. U posljednje vrijeme napadi su postali češći, setleri selo napadaju svaki tjedan u petak ili subotu. Osim setlera, selo napadaju i izraelski vojnici koji ponekad noću ulaze u selo, zauzimaju kuće mještana, trpaju sve ukućane u jednu prostoriju, dok vojnici borave u ostatku kuće. (Izvor: New Profile)

Cluster Bombs Ban Treaty Text Agreed: Ireland
Dogovoren je tekst povelje o zabrani uporabe, proizvodnje, transfera i gomilanja zaliha kasetnih bombi.

GSS arrest at Erez Crossing
Mahmouda Kafarnea, 38-godišnjeg pacijenta iz Gaze koji boluje od karcinoma želuca i oca 9 djece, kojeg je njegov liječnik hitno uputio na liječenje i operaciju u bolnicu Ichilov u Tel Avivu, uhitile su izraelska sigurnosna služba Šabak i izraelska vojska na prijelazu Erez između Pojasa Gaze i Izraela. Kafarne se 12. svibnja u 8 sati ujutro trebao javiti radi obavijesnog razgovora izraelskoj sigurnosnoj službi Šabak na graničnom prijelazu Erez kako bi mu bio omogućen izlazak u Pojasa Gaze i dopušteno liječenje u Izraelu. Kafarne je na prijelaz došao u pratnji brata, majke i žene od kojih je potom na prijelazu razdvojen i odveden na ispitivanje zajedno s još 5 bolesnika koji boluju od raka i kojima je potrebno liječenje u inozemstvu. Kafarne je tamo proveo 9 sati čekajući bez vode i bez hrane. Njegova obitelj cijeli je dan čekala na palestinskoj strani prijelaza bez ikakvih informacija o tome gdje se njihov bolesni član nalazi. Ostali pacijenti koji su s njim čekali tvrde da je Kafarne tijekom tog perioda nekoliko puta povraćao krv. Ispitivanje je počelo u 17 sati. U 22 sata od članova njegove obitelji je zatraženo da napuste područje graničnog prijelaza bez da su dobili bilo kakve obavijesti o bolesniku. Nakon što se raspitala kod Crvenog križa, obitelj je saznala da je Mahmoud Kafarne uhićen tijekom ispitivanja. Pacijent se sada nalazi u zatvoru Shikma u Aškelonu u Izraelu. Organizacija Liječnici za ljudska prava-Izrael je postupanje sigurnosne službe prema ovom pacijentu nazvala fizičkim i psihičkim zlostavljanjem i optužila Šabak da palestinske pacijente ispituje radi prikupljanja informacija, a ne kako bi se uvjerila da ne predstavljaju opasnost za izraelske građane. Liječnici za ljudska prava-Izrael prethodno su se već žalili na ispitivanja službe Šabak pred izraelskim Visokim sudom pravde optužujući Šabak da prisiljava palestinske pacijente da kolaboriraju i iznose informacije o drugim Palestincima kako bi im bilo dopušteno da uđu u Izrael radi liječenja. (Izvor: Physicians For Human Rights-Israel)

Tutu: Gaza blockade abomination
„My message to the international community is that our silence and complicity, especially on the situation in Gaza, shames us all. It is almost like the behaviour of the military junta in Burma.“

Palestinski centar za ljudska prava: Tjedni izvještaj (22. – 28. svibanj) o izraelskim kršenjima ljudskih prava na Okupiranim područjima
Izraelska vojska je u razdoblju od 22. do 28. svibnja 2008:
-- ubila 9 Palestinaca, uključujući 1 dijete i 1 poljoprivrednika starije dobi u Pojasu Gaze;
-- ranila 33 Palestinca, uključujući 21 civila, u Pojasu Gaze;
-- ranila 1 palestinsko dijete u izbjegličkom logoru Jenin na Zapadnoj obali;
-- izvela 34 napada na palestinska mjesta na Zapadnoj obali i 8 u Pojasu Gaze;
-- uništila 606 dunuma poljoprivrednih površina u središnjem i južnom dijelu Pojasa Gaze;
-- srušila 10 palestinskih kuća, 5 peradarskih farmi, 1 klaonicu, 1 ciglanu i 1 tvornicu kamena u Pojasu Gaze;
-- otela 41 Palestinaca, uključujući 12 djece, na Zapadnoj obali i 16 Palestinaca u Pojasu Gaze;
-- upadala u škole i džamije, uništila 4 automobila i zaplijenila nekoliko kompjutera u gradu Qalqiliyi na Zapadnoj obali;
-- nastavila totalnu opsadu Okupiranih palestinskih područja;
-- izolirala Pojas Gaze od ostatka svijeta;
-- otela 3 Palestinca na vojnim kontrolnim točkama na Zapadnoj obali;
-- naredila rušenje 10 kuća na betlehemskom području.
Također je nastavljena izgradnja ilegalnih izraelskih naselja na Zapadnoj obali, a izraelski setleri su nastavili napadati palestinske civile i njihovu imovinu. Izraelski setleri napali su palestinske školarce u Hebronu na Zapadnoj obali.

Ron Kovic: Stopping the War Machine: Military Recruiters Must Be Confronted
Refusing to learn from the lessons of Vietnam, our government continues to pursue a policy of deception, distortion, manipulation and denial, doing everything it can to hide from the American people their true intentions and agenda in Iraq. As we pass the fifth anniversary of the start of this tragic and senseless war, I cannot help but think of the young men and women who have been wounded, nearly 30,000, flooding Walter Reed, Bethesda, Brooke Army Medical Center and veterans hospitals all across our country. Paraplegics, amputees, burn victims, the blinded, shocked and stunned, brain-damaged and psychologically stressed, a whole new generation of severely maimed men and women who were not even born when I came home wounded to the Bronx Veterans Hospital in New York in 1968.
freepalestine @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 26, 2008

Cilj ove peticije je izvršiti pritisak na Europski parlament kako bi EU suspendirala svoj Sporazum o pridruživanju s Izraelom dok Izrael ne prestane kršiti ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo. Poznato je da EU njeguje dobre odnose i surađuje s Izraelom na brojnim područjima kao da se radi o normalnoj zemlji, koja ilegalno ne okupira tuđi teritorij, koja milijunima svojih izbjeglica ne priječi povratak u njihove domove na etničkoj ili vjerskoj osnovi, koja ne provodi aparthejd i nema rasističke zakone i koja nije odgovorna za svakodnevna teška kršenja ljudskih i međunarodnog humanitarnog prava.

EU svoju suradnju s cionistima izgovara teorijom da se dijalogom postiže više nego izolacijom i sankcijama, ali tu istu teoriju licemjerno primjenjuje samo na neke države, dok drugima nameće sankcije ili totalnu izolaciju kao što je nametnula npr. Hamasu i okupiranom palestinskom narodu. Osim toga i malom je djetetu jasno, a pogotovo nakon desetljeća stalnih okupacija i svakodnevnih zločina, da se jedino pritiskom, sankcijama, bojkotom i izolacijom može postići promjena cionističke politike koja svojim potezima svakodnevno već desetljećima uništava mogućnosti postizanja mira i zajedničkog suživota između Palestinaca i izraelskih Židova.

Stoga vas molim da potpišete peticiju i proslijedite je svojim prijateljima i poznanicima kako bismo svi zajedno Europskom parlamentu poručili da želimo da EU izvrši stvarni pritisak na Izrael s ciljem da ta zemlja konačno prestane kršiti ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo.


Tekst peticije na hrvatskom (kako biste znali što potpisujete):


Pozivamo EU da suspendira trgovinu s Izraelom dok ta zemlja ne bude poštivala ljudska prava i međunarodno pravo.

Izrael najviše proizvoda uvozi iz Europske Unije, a EU je druga po redu na popisu zemalja u koje Izrael izvozi najviše svojih proizvoda. 2006. ukupna trgovina između EU i Izraela iznosila je 23,5 milijardi eura.

Zakonsku osnovu za ovaj trgovinski odnos čini Sporazum o pridruživanju između EU-a i Izraela.

U Članku 2. tog Sporazuma stoji da se ti odnosi temelje na poštivanju ljudskih prava i demokratskih načela koja moraju voditi unutarnju i međunarodnu politiku. Stoga je EU obvezna prema tom Članku suspendirati svoj Sporazum o pridruživanju s Izraelom tako dugo dok Izrael krši ljudska prava.

Članovi mirovne organizacije Peace Cycle su posjetili okupirane palestinske teritorije i osvjedočili se iz prve ruke da izraelske vlasti na brojne načine krše ljudska prava, uključujući:
-- Uskraćivanje slobode kretanja Palestincima postavljanjem kontrolnih točaka i zemljanih nasipa na strateškim mjestima na okupiranim područjima zbog čega je putovanje iz jednog u drugo selo ili grad često nemoguće, a trgovina i protok robe sputani.
-- Ceste koje smiju koristiti samo Izraelci, dok je palestinskim vozilima i putnicima zabranjeno kretanje njima, zbog čega Palestinci moraju putovati dulje nego je to potrebno, a često im je putovanje u potpunosti onemogućeno.
-- Rušenje palestinskih kuća od strane izraelskih vlasti koje rezultira bolnim gubitkom obiteljskih domova i imovine i među Palestincima uništava osjećaj sigurnosti i pripadništva.
-- Otimačinu palestinske zemlje kako bi se na njoj gradio zid; ograda koju Međunarodni sud pravde smatra nezakonitom, a koja služi kako bi se dodatno ograničila sloboda kretanja Palestinaca i uništila palestinska trgovina, što rezultira visokim stopama nezaposlenosti i krajnjeg siromaštva.
-- Izbjegličke logore u kojima obitelji već 60 godina čekaju da se vrate u svoje izgubljene domove ili da im se isplati odšteta.
-- Čupanje milijuna maslinovih stabala, simbola palestinskog načina života, kako bi se napravilo mjesta za kontinuiranu izgradnju izraelskih naselja na otetoj palestinskoj zemlji, unatoč tome što se ta naselja smatraju nezakonitima i čak unatoč tome što je prekid izgradnje u ilegalnim naseljima jasno definiran u posljednjoj mirovnoj inicijativi u Annapolisu.
-- Bezbrojne svakodnevne izraelske činove agresije protiv palestinskog naroda kojima se nitko ne suprotstavlja pod izlikom sigurnosti.

Članovi organizacije Peace Cycle svjedočili su kršenjima ljudskih prava kakva međunarodni sudovi diljem svijeta već godinama osuđuju kao nezakonita. No EU ne poduzima ništa kako bi Izrael pozvala na odgovornost. Za vrijeme dok ova kršenja ljudskih prava i dalje traju, zahvaljujući Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Izraela trgovina između EU-a i Izraela cvate, a to se partnerstvo još bolje razvilo zahvaljujući EU-ovom Akcijskom planu za Izrael od 2005. – 2008.

Pozivamo EU da odmah i bez odgode suspendira Sporazum o pridruživanju s Izraelom i svaku daljnju trgovinu između Izraela i zemalja članica EU-a zbog neprekidnih kršenja ljudskih prava Palestinaca od strane Izraela.

Ova mjera treba ostati na snazi tako dugo dok Izrael ne prekine svoju nezakonitu okupaciju Okupiranih palestinskih područja i opsadu Pojasa Gaze, te u potpunosti prestane kršiti međunarodno humanitarno pravo.

Članovi organizacije Peace Cycle će ovu peticiju osobno uručiti Europskom parlamentu u Bruxellesu u utorak, 09. rujna 2008.

Molim potpišite i proslijedite dalje.

Upute za potpisivanje peticije za one koji ne razumiju engleski:
Name – Ime
U prvoj kućici odaberete (mr – gospodin, mrs ili ms – gospođa, dr – doktor)
U drugoj upišete ime
U trećoj prezime
Email – upišete svoju email adresu
Street address – upišete ulicu i kućni broj
City – grad ili mjesto
Zip/postal code – poštanski broj
Country – odaberete svoju zemlju
U maloj kućici pored Country možete kliknuti i kvačicom označiti da ne želite da vam ime bude prikazano na internetu
U posljednje polje možete upisati svoj komentar ako želite (nije obvezno).
(na internetu se prikazuje samo vaša država, vaš komentar ako ga upišete i ime i prezime ako niste označili da ne želite da vam ime i prezime bude prikazano)

Kliknete na NEXT.
Ako su podaci ispravni, na slijedećoj stranici kliknete SIGN (potpisujem)
Moja je preporuka da ne koristite e-mail adrese koje završavaju na .hr jer vam glupi automatizam uporno želi promijeniti .hr u .fr misleći da ste se zabunili.

Na kraju, ako želite, možete se pridružiti organizaciji Peace Cycle i posjetiti Okupirana palestinska područja ovog kolovoza vozeći bicikl. Više informacija ovdje
freepalestine @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008

palestinski zastupnik u Knessetu Wasil Taha je također među desetcima (uključujući žene i djecu, te još jednog palestinskog zastupnika u Knessetu) ozlijeđenih u napadu izraelske policije na nenasilne palestinske prosvjednike, izraelske građane, koji su 08. svibnja obilježavali obljetnicu Nakbe na mjestu gdje je nekad bilo palestinsko selo Saffuriya, a sada je posađena šuma. 2 organizacije za ljudska prava i prava palestinskih građana Izraela podigle su tužbe protiv policije


Arundhati Roy on the Palestinian/Israeli Conflict

Use of torture on 17-year-old boy by Israeli security service
Izraelske sigurnosne službe muče 17-godišnjeg palestinskog srednjoškolca iz Jeruzalema.

Intervju s dr. Moustaphom Barghouthijem: «Pour une résistance de masse non-violente contre Israël»
Intervju se isplati pročitati cijeli, a ja ću ovdje izvaditi samo neke važne, a slabo poznate informacije.

Tijekom 2007. Palestinci su ubili 13 Izraelaca (uključujući 4 vojnika i 4 ilegalna setlera), a Izraelci 404 Palestinaca. 2000. omjer između ubijenih Palestinaca i Izraelaca bio je 4 ubijena Palestinca na 1 ubijenog Izraelca. 2006. taj je omjer bio 27 ubijenih Palestinaca na 1 ubijenog Izraelca. 2007. omjer je iznosio 31 ubijeni Palestinac na 1 ubijenog Izraelca. Tijekom prva tri mjeseca 2008. ubijeno je 46 Palestinaca na 1 ubijenog Izraelca. Od 2000. do danas ubijeno je oko 1000 palestinske djece. Od konferencije u Annapolisu, koja je održana u studenom 2007, ubijeno je više od 330 Palestinaca, od kojih su oko 40 bili djeca.

Zapadna obala u prosjeku raspolaže s 936 milijuna m3 vode, ali Palestincima je dostupno samo 132 milijuna m3. Ostatak, odnosno oko 804 milijuna m3 vode rezervirano je za upotrebu ilegalnih izraelskih setlera. To znači da svaki Palestinac godišnje može iskoristiti samo 50 m3 vode za sve svoje potrebe: piće, kuhanje, poljoprivredu, industriju itd. Nasuprot tome, svaki ilegalni izraelski setler godišnje može potrošiti 2400 m3 vode, odnosno 48 puta više. Okrutna ironija je u tome što u biti tu vodu velikim dijelom plaćaju Palestinci. Palestinac plaća 5 šekela [oko 1 euro] za istu jedinicu vode koju ilegalni izraelski setler plaća manje nego dvostruko jeftinije.

Tijekom posljednjih nekoliko godina izraelske vlasti su uništile jedinu elektranu koja je proizvodila električnu energiju na Zapadnoj obali. Prvo su zabranile kupnju novih generatora, a zatim su od elektrane tražile da električnom energijom snabdijeva i ilegalne izraelske setlere na Zapadnoj obali i to po nižoj cijeni. Sada elektrana više ne proizvodi električnu energiju, već je kupuje od Izraela, a Zapadna obala svu svoju električnu energiju uvozi iz Izraela. Ta se električna energija na Zapadnoj obali prodaje dvostruko skuplje Palestincima (13 šekela po jedinici) nego ilegalnim setlerima (6,3 šekela po jedinici).

Prosječni godišnji prihod po glavi stanovnika Palestine je 800 američkih dolara (prije 4 godine bio je 1600 dolara). Prosječni godišnji prihod po glavi stanovnika Izraela je 24 000 američkih dolara, dakle 30 puta više. Palestinci većinu proizvoda moraju uvoziti iz Izraela.

Zapadna obala je ispresijecana cestama koje su namijenjene samo za ilegalne izraelske setlere i Izraelce, dok je Palestincima kretanje njima zabranjeno. Ako se neki Palestinac, pa makar bio i parlamentarni zastupnik i bivši ministar, makar i pješice, posluži takvom cestom namijenjenom samo za ilegalne setlere i Izraelce, bit će odmah „uhićen“ i osuđen na 6 mjeseci zatvora.

340 000 Palestinaca koji su nakon izraelske okupacije 1967. ostali u svojim domovima u Istočnom Jeruzalemu automatski su postali „privremeni stanovnici“. To znači da su na odgodi, da im pravo da žive u Jeruzalemu može svakog časa biti oduzeto. Izrael vrlo rijetko Palestincima izdaje građevinske dozvole u Istočnom Jeruzalemu i uvijek uz dugotrajne opstrukcije. Ako se neki od tih Palestinaca odluči vjenčati i sagradi kuću na Zapadnoj obali, odmah gubi pravo prebivanja u Jeruzalemu gdje je rođen. Istovremeno bilo koji Židov iz bilo kojeg dijela svijeta čim dođe u Izrael odmah dobije izraelsko državljanstvo i pravo na kuću na okupiranoj Zapadnoj obali ako to želi. Od trenutka kad stupi na izraelsko tlo, on ima više prava od Palestinca koji je ovdje rođen i čija obitelj ovdje živi već stoljećima, ako ne i tisućljećima.


Blair, Bush and Israel's ruthless expansionist policy
Malo informacija iz članka:
Na Zapadnoj obali, 149 ilegalnih izraelskih naselja u kojima živi 480 000 ilegalnih izraelskih setlera plus još 100 divljih setlerskih naselja, te ceste, Zid, druge barikade i kontrolne točke odvajaju jedan od drugog 11 palestinskih gradova. Sva ilegalna izraelska naselja, uključujući i ona divlja (koja su ilegalna i prema izraelskom zakonu, a ne samo prema međunarodnom pravu), opskrbljena su vodom, električnom strujom, cestama i uživaju zaštitu izraelske vojske, dok istovremeno 200 palestinskih sela još uvijek nemaju vodu nakon 41 godine izraelske okupacije. Izrael je obvezan, prema međunarodnom pravu, ne samo nenaseljavati vlastite građane na okupirani teritorij nego i brinuti o dobrobiti stanovnika okupiranog područja.

Da su barikade i ostale prepreke namijenjene sprječavanju infiltracije Palestinaca u Izrael i napada na izraelske građane, tada bi se većina kontrolnih točaka i barikada nalazila duž stare Zelene linije, koja je uspostavljena 1948-49. No mnoge se kontrolne točke nalaze oko Istočnog Jeruzalema, a svrha im je da odsjeku grad od Zapadne obale i onemoguće ulaz Palestinaca sa Zapadne obale u Jeruzalem. Tijekom pretposljednje posjete američke državne tajnice Rice, Izrael je obećao da će ukloniti najmanje 50 kontrolnih točki i barikada, većinom bez vojnika, na Zapadnoj obali. UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) je sastavio popis na kojem se nalazi 61 takva prepreka, a Izrael tvrdi da je od tih 61 uklonio 44 prepreke. No OCHA se na terenu uvjerila da se od 44 prepreka koje je „uklonio“ Izrael, samo njih 5 nalazi na popisu, 17 uopće nisu mogle biti pronađene, a uklanjanje ostatka bilo je beznačajno za olakšavanje života palestinskog civilnog stanovništva. Što je još gore, Izrael je postavio nove kontrolne točke i prepreke, a stare, uspostavljene tijekom Sharonove vojne ofenzive 2002, nikad nisu uklonjene.

Izrael je također počeo privatizirati sigurnosni sektor unajmljujući privatne tvrtke da upravljaju kontrolnim točkama. Vojne rezerviste i novake zamijenit će „profesionalci“. Iako mnogi izraelski vojnici imaju neprijateljski stav prema Palestincima i zlostavljaju ih na kontrolnim točkama, s druge strane postoje i oni s humanijim pristupom. No „profesionalci“ su plaćeni da grubo postupaju. Stoga se očekuje da će privatizacija kontrolnih točki dodatno otežati svakodnevni život Palestincima.

Prema presudi Međunarodnog suda pravde, 80% trase izraelskog 723 km dugog zida je u suprotnosti s međunarodnim pravom. Samo 20% zida nalazi se unutar 100 metara od Zelene linije. Ilegalno naselje Ariel proteže se 22 km na Zapadnu obalu, a sjeverni Kedumim-Shamron blok ulazi 14 km na taj palestinski teritorij. Veliko ilegalno izraelsko naselje Maale Adumim, koje je izgrađeno na brežuljcima 14 km istočno od Jeruzalema, prekriva više teritorija nego grad Tel Aviv. To je naselje izgrađeno kako bi zaustavilo prirodno širenje palestinskih četvrti i naselja u Jeruzalemu. Ako se Zid izgradi na planiranoj trasi, 10% Zapadne obale ostat će s „izraelske“ strane zida. Većina ilegalnih setlera živi u velikim ilegalnim naseljima s „izraelske“ strane Zida, ali je većina ilegalnih naselja, s oko 80 000 ilegalnih setlera, smještena na „palestinskoj strani“, istočno od zida. Neki setleri koji žive u manjim naseljima pripadaju ideološkim radikalnim skupinama, ali većina setlera koji žive u ilegalnim naseljima sjeveroistočno od Jeruzalema su pristaše stranke Likud koje će biti nemoguće natjerati da se presele iz srca Zapadne obale.


Forget the two-state solution
Israelis and Palestinians must share the land. Equally.
At no time since the negotiations began in the early 1990s has Israel significantly suspended the settlement process in the occupied Palestinian territories, in stark violation of international law. It preceded last November's Annapolis summit by announcing the fresh expropriation of Palestinian property in the West Bank; it followed the summit by announcing the expansion of its Har Homa settlement by an additional 307 housing units; and it has announced plans for hundreds more in other settlements since then.

Rashid Khalidi: Palestine: Liberation Deferred

WE ARE ALL PALESTINIAN
Apartheid Israel's Gaza Concentration Camp & Palestinian Genocide

Film review: "Shadow of Absence"
Palestincima je pravo na povratak uskraćeno čak i nakon smrti. Izrael onemogućava Palestincima rođenim na teritoriju na kojem je 1948. godine stvorena država Izrael, ali i onima rođenim u Jeruzalemu ili na Zapadnoj obali (koje Izrael ilegalno okupira), da budu pokopani u svojim rodnim mjestima.

American citizen Edward Said could not be buried in his native Jerusalem and today rests in Lebanese soil.


We fought apartheid; we see no reason to celebrate it in Israel now!

Baka Lefties
Now I don’t live inside an Arab house, but I do live on top of one; my flat was built around ten years ago on somebody’s roof. Needless to say, the Palestinian owner of the roof didn’t get a penny from the purchase. I have no idea who he or she is/was. I can console myself with the idea that I am not living inside his house. But so what -- I am living on a roof that does not belong to me, utilizing air rights that don’t belong to me. So how do I justify this to myself morally? The answer is that I can't. It took me thirty years to realize that there is no justification.

ACLU obtains new Defense Department docs on prison deaths in Iraq

Testimony of Iraq War Veteran to the US Congress

U.S. Sergeant Refuses to Go to Iraq: "This Occupation is Unconstitutional and Illegal"
Chiroux is one of thousands of U.S. soldiers who have deserted since the Iraq war began in 2003, according to figures issued last year by the US army.

Justice for Dead Journalists

Lies of Aggression

Conferees Seek Cluster Bomb Ban

Torture Inc. Americas Brutal Prisons

Unanswered 9/11 questions
freepalestine @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, svibanj 17, 2008

Palestinska luka Jaffa trebala je prema UN-ovom planu podjele Palestine iz 1947. ostati u dijelu namijenjenom za buduću palestinsku državu. Unatoč tome, cionističke paravojne postrojbe napadale su Jaffu tijekom 3 mjeseca koja su prethodila jednostranom proglašenju izraelske neovisnosti. U obrani grada Jaffe od cionističkih napadača sudjelovali su i dobrovoljci iz Jugoslavije. Nakon 3 mjeseca opsade grad Jaffa je pao u cionističke ruke, a većina njegovih palestinskih stanovnika (više od 65 000) protjerana je iz svog grada u koji se ni danas ne mogu vratiti. Ubrzo nakon toga cionisti su uništili 3/4 palestinskog dijela grada. Preostalim palestinskim stanovnicima danas prijeti deložacija iz vlastitih domova koje je konfiscirala država Izrael. (na slici Jaffa prije 1945.)



Ovo je popis nekih palestinskih sela koja su napadnuta i etnički očišćena 1948. i nekih slučajeva gdje se, osim onemogućavanjem povratka izbjeglica, etničko čišćenje Palestinaca provodi i dan danas.
Izvori: BADIL i Stop The Wall.


NAKBA 1948.
01. svibanj 1948.
2 voda pripadnika Palmacha (jedinice Hagane) su u ranim jutarnjim satima 01. svibnja 1948. godine ušli u selo 'Ayn al-Zaytoun u Galileji, okupili mještane na jednom mjestu, odvojili muškarce od žena i djece. Muškarce su zarobili, a ostale ponižavali i potom protjerali pucajući im iznad glava. Muškarci su kasnije oslobođeni, osim njih 37 koji su nasumice odabrani. Povjesničari pretpostavljaju da su oni među 70 ljudi čije pogubljenje je naredio Moshe Kelman, zapovjednik Palmacha. Mještani su se u slijedećih nekoliko dana u nekoliko navrata pokušavali vratiti, ali su ih pripadnici paravojske, koji su i dalje okupirali selo, svaki put otjerali. 02. i 03. svibnja njihovi su domovi spaljeni ili dignuti u zrak.


06. svibanj 1948.
Više od 1200 mještana je istjerano iz sela Qatra u okolici grada Ramla. Cionističke paravojne postrojbe su selo Qatra okupirale 06. svibnja 1948. Operacije etničkog čišćenja nastavile su se tijekom prvog dijela mjeseca svibnja. Uglavnom su bile koncentrirane na područje između Jeruzalema i Tel Aviva, te oko Galileje.

06. svibnja okupirano je selo Akir, na cesti između Jeruzalema i Jaffe. Mještani su protjerani. Već 1949. godine selo Akir bilo je naseljeno s 300 židovskih obitelji iz Bugarske, Poljske, Rumunjske i Jemena.


08. svibanj 1948.
Cionistička paravojna skupina Hagana je napala jedno selo u blizini područja Wadi Ara, jugoistočno od Haife i uništila 40 domova.


09. svibanj 1948.
Cionističke paravojne postrojbe okupirale su palestinsko selo 'Akbara u Galileji. Cionističke snage su u 'Akbaru odvodile palestinske izbjeglice protjerane iz ostalih dijelova Galileje. Ti su Palestinci postali raseljene osobe unutar Izraela, jer im je Izrael zabranio povratak u njihove domove. Danas unutar međunarodno priznatih granica Izraela (78% Palestine) odnosno Zelene linije živi 274 000 Palestinaca koji su raseljene osobe.


10. svibanj 1948.
Cionističke paravojne postrojbe su tijekom noći napale sela al-Bira i Farwana, te nekoliko manjih sela na širem području Baysana.

Cionisti su raselili mještane sela Barqa sjeveroistočno od Gaze.


11. svibanj 1948.
Cionističke paravojne postrojbe su osvojile mjesto Safad u Galileji i istjerale 10 000 palestinskih mještana. Na isti je dan istjerano stanovništvo okolnih sela Al-Buwayziyya, al-Khalisa, al-Zuq i al-Tahtani.

Cionističke snage granatirale su i okupirale mjesto Beit Mahsir. 2 500 palestinskih mještana je izbjeglo. Danas se na tom mjestu nalazi samo nekoliko starih kuća.


12. svibanj 1948.
Cionističke snage okupirale su sela Bureika, Um al-Shauf, Auzeiba i Sabbarin na širem području grada Haife. U Sabbarinu je ubijeno 20 ljudi kad je izraelska vojska otvorila vatru na Palestince u bijegu. Oni koji su ostali u selu bili su nekoliko dana zatvoreni unutar ograda od bodljikave žice i potom prisilno prebačeni u selo Umm al-Fahm (danas palestinski grad u Izraelu).

Okupiran je grad Beisan, a od ukupno 5000 palestinskih stanovnika ostalo ih je samo 1500. Danas je njihov udio u stanovništvu grada zanemariv. Iseljena su i okolna sela al-Sakhina i Sirin.


13. svibanj 1948.
U Pojasu Gaze je iz sela Beit Daras, Sawafir as-Samaliah, Betanyah, Bashit i Nebi Rubin protjerano oko 7000 ljudi.

Cionističke snage su napale selo Abu Shusha. 870 mještana je pobjeglo. Cionističke snage su kasnije okupirale selo i dinamitom srušile kuće u njemu.


14. svibanj 1948.
Cionističke snage su zauzele sela al-Sumaryriyya, al-Zib i al-Bassa u okolici grada Acre i protjerale njihove stanovnike. Al-Zib, koji je bio uporište palestinskog pokreta otpora, je bio granatiran tako dugo dok civili nisu napustili selo, a zatim je sravnjen sa zemljom. Mnogi mještani sela al-Bassa su pobjegli prije nego su cionisti stigli u selo, no neki su ostali. Prema njihovom svjedočenju cionistički vojnici su Palestince koji su ostali u selu zatvorili u seosku crkvu, pobili nekoliko mlađih ljudi, a oni koje su zatvorili u crkvu su zatim morali pokapati tijela ubijenih.

Cionističke snage su okupirale selo Abu Shusha u blizini al-Ramle i izvršile pokolj stanovnika. Do 21.svibnja 1948. ubijeno je između 60 i 70 Palestinaca. 21. svibnja 1948. preživjeli mještani su protjerani.

Nakon što je Jaffa pala u cionističke ruke, većina palestinskog stanovništva je protjerana. Od između 70 000 i 80 000 Arapa koji su u tom gradu živjeli, ostalo ih je između 3 600 i 4 100.


15. svibanj 1948.
Cionističke snage su zauzele selo Umm al-Zinat na haifskom području. Selo, u kojem je živjelo 1400 ljudi, je porušeno.

Cionisti su počeli napadati sela Jaba', Ijzim i 'Ayn Ghazal na haifskom području. Ta su se sela uspješno branila sve do potkraj srpnja kada je iz svojih domova istjerano više od 8 000 ljudi. Najmanje 130 mještana je ubijeno ili nestalo. Mještani sela Ijzim tvrde da su ih vojnici i zrakoplovi napadali dok su bježali iz sela. Sela Jaba' i 'Ayn Ghazal su sustavno uništena.


NAKBA DANAS
Selo Al-Nu'eman

Od 1948. godine palestinski beduini se suočavaju sa stalnim rušenjem svojih kuća, krađom svoje zemlje i protjerivanjem iz njihovih domova. U najtežem su položaju beduini koji žive u okolici Jeruzalema jer su na udaru izraelske ekspanzije i stalne konfiskacije i kolonizacije Istočnog Jeruzalema i šire okolice grada.

29. listopada 1948. Izrael je pokrenuo vojnu kampanju kojoj je cilj bio okupirati arapska sela u Gornjoj Galileji. Prema izraelskim procjenama na tom je području prije operacije pod nazivom „Hiram“ živjelo između 50 000 i 60 000 Palestinaca, a nakon nje ostalo ih između 12 000 i 15 000. Jedno od sela bilo je Kafr Bir'im čijih 1050 mještana je istjerano iz svojih domova. Mještani sela su od Vrhovnog izraelskog suda i Knesseta zatražili da priznaju njihovo pravo da se vrate u svoje selo. U siječnju 1952. sud je presudio da mještani imaju pravo na povratak u svoje selo uz dopuštenje vojnog guvernera. Mještani nikad nisu dobili dopuštenje vojnog guvernera da se vrate. Kako bi osigurale da se mještani neće vratiti, izraelske zračne snage su 1953. godine bombardirale selo Bir'im. U bombardiranju su uništene sve građevine u selu osim crkve i škole. 1965. godine mjesto na kojem je bilo selo Bir'im je pretvoreno u Izraelski nacionalni park.

Jaffa je bila jedan od najvećih i najživljih palestinskih gradova. UN je taj grad u svom prijedlogu podjele Palestine 1947. godine uključio u predloženu palestinsku državu. Unatoč tome, tijekom 3 mjeseca koja su prethodila proglašenju izraelske neovisnosti 5 000 cionističkih vojnika napadalo je taj grad. Branitelji grada su bilo slabo naoružani i nepripremljeni za borbe, a među njima su se nalazili i desetci međunarodnih dobrovoljaca, ponajviše iz bivše Jugoslavije. Većina građana Jaffe je doslovno gurnuta u more, natjerana u bijeg u čamcima. Većina ih je završila u obalnim gradovima poput Gaze, u Egiptu ili Libanonu. Ubrzo nakon okupacije, cionisti su digli u zrak i buldožerima srušili 3/4 arapskog dijela grada. Izrael je službeno konfiscirao ostale arapske dijelove grada, a vlasništvo je potom prebačeno na paradržavnu organizaciju Amidar. Amidar se danas nada velikoj zaradi na kućama i stanovima palestinskih vlasnika koje namjerava izbaciti iz njihovih domova i prijeti konfiskacijom većine zemljišta na kojem se nalazi staro groblje Tasso u Jaffi što će rezultirati daljnjim uklanjanjem arapskog stanovništva i naseljavanjem židovskog.

20. listopada 2007. izraelska vojska je prisilno raselila selo Qassa koje se nalazi između ilegalnog izraelskog Zida i linije razgraničenja (Zelene linije 1948, odnosno međunarodno priznate granice Izraela) na hebronskom području. Mještani su preseljeni nasilno i fizički prebačeni na drugu stranu ilegalnog Zida. Ukupno je raseljeno 200 osoba. Izraelska vojska tvrdi da su mještani sela Qassa raseljeni jer su ilegalno boravili na zemlji tog sela. No ti su mještani, većinom izbjeglice iz 1948. godine iz mjesta Beit Jirin, na tom mjestu živjeli oko 40 godina, a naloge za rušenje i deložaciju su dobili tek nakon što je Zid sagrađen. Izraelski dužnosnici tvrde da mještani sela Qassa „žive u Izraelu“ i da moraju napustiti to područje.

Izraelska vojska je 21. listopada 1948. godine uništila gotovo sve kuće u selu Wallajeh u okolici Jeruzalema. Većina mještana je protjerana u izbjegličke logore na Zapadnoj obali i u Jordanu, gdje ih danas ima 12 500. Više od 2/3 zemlje koja je pripadala selu pripojeno je Izraelu, a mještanima je onemogućen povratak. Kad su mještani nakon 1967. shvatili da će morati još dugo čekati da im Izrael dopusti da se vrate u svoje selo, sagradili su kuće na preostaloj trećini sela koja je ostala na Zapadnoj obali. Danas Izrael velike dijelove te zemlje konfiscira za daljnju kolonizaciju. Kućama sagrađenim na preostalih 3 000 dunuma zemlje u selu Wallajeh stalno prijeti rušenje. Izraelske vlasti već su srušile 50 kuća, a 86 naloga za rušenje trenutno razmatraju izraelski sudovi. Mještani su danas u potpunosti okruženi židovskim naseljima i ilegalnim Zidom, a jedini put do ostatka Zapadne obale im je 1 preostala cesta.


Selo Al-Aqaba se nalazi na sjeveru Zapadne obale, istočno od grada Tubasa. 1967. godine, kad je Izrael okupirao Zapadnu obalu, na glavnom ulazu u selo uspostavljena je vojna baza, a područje je proglašeno područjem za vojnu obuku. Izraelski vojnici redovito ulaze u selo i pucaju po kućama mještana i samim mještanima, što je rezultiralo raseljavanjem većine stanovnika sela. 2003, nakon dugotrajne pravne bitke, Visoki izraelski sud je presudio da izraelski tenkovi u selo smiju ući jedino ako postoji neki hitni razlog, a vojna je baza zatvorena (iako se još 2 izraelske vojne baze nalaze samo nekoliko kilometara od sela). Vojska je mještanima zabranila da grade bilo kakve građevine u selu zbog čega se u selo ne može vratiti 700 od 1000 mještana. Samo seosko vijeće se sastaje pod jednim stablom u selu, budući da mještanima nije dopušteno da izgrade kuću za vijeće. 1999. godine izraelska vojska je srušila 7 kuća u selu i jedini tank za vodu. Danas 35 od postojećih 48 zgrada u selu, uključujući dječji vrtić, džamiju i kliniku, prijeti rušenje.

I u Jeruzalemu se i danas odvija etničko čišćenje. U mjesecima koji su uslijedili nakon konferencije u Annapolisu ubrzala se izgradnja ilegalnih izraelskih naselja. Odobrena je izgradnja više od 3500 novih stambenih jedinica, odobren je veliki projekt kojim će se cestom povezati vanjska jeruzalemska izraelska naselja i u tu je svrhu započela konfiskacija zemlje. Kako bi napravile mjesta za nove židovske setlere i osigurale židovsku većinu u palestinskom glavnom gradu, izraelske vlasti su Zidom odijelile Palestince i njihova sela jedne od drugih, a neke izolirale sa svih strana. Palestinskim kućama stalno prijete nalozi za rušenje. Između 1967. i 1999. gotovo 6600 jeruzalemskih Palestinaca je pod raznim izgovorima ostalo bez svojih osobnih iskaznica i protjerani su iz grada. Trenutno se oko 10 000 palestinske djece u Jeruzalemu ne može registrirati i dobiti osobne dokumente. Arapski stanovnici Jeruzalema još uvijek čine 35% ukupnog stanovništva grada i plaćaju 33% gradskog poreza koji ubire okupacijsko gradsko poglavarstvo, ali dobivaju samo 5% novca iz gradskog proračuna. 1948. je etnički očišćeno 38 sela i predgrađa Zapadnog Jeruzalema, oko 23 000 Palestinaca izbjegli su iz svojih domova.


Nekoliko linkova o Nakbi, izbjeglicama i prosvjedima:
There is no alternative to the right of return

Joseph Massad: Resisting the Nakba

Jonathan Cook: Project tabula rasa
Selo Saffuriya, sjeverozapadno od Nazareta, u kojem je živjelo 5000 Palestinaca, bilo je jedno od najvećih u Galileji i među prvima koja su bombardirana iz zraka. Selo je okupirano 16. srpnja 1948. Većina mještana izbjegla je u Libanon, a neki u obližnji Nazaret gdje su sagradili četvrt, Safafra, koju su nazvali po svom selu. Polja koja su posjedovali mještani sada obrađuju židovski građani Izraela iz zajednice Zippori, a na mjestu sela Židovski nacionalni fond je posadio borovu šumu.


Izraelske snage protjerale su 2 200 mještana, kršćana i muslimana, sela Mujaydil, jugozapadno od Nazareta 15. srpnja 1948. Zbog pritiska Vatikana, Izrael je 1950. godine kršćanskim mještanima ponudio da se vrate, ali su oni svoj povratak uvjetovali povratkom muslimanskih sumještana. Danas je na mjestu gdje je bilo selo Mujaydil sagrađen židovski grad Migdal Haemek, a njegova polja obrađuju izraelski Židovi. U selu Mujaydil porušene su sve kuće, ali su 2 crkve i 1 džamija ostale očuvane.

Jonathan Cook: The Nakba march

Snimka prosvjeda i napada policije iz gornjeg članka (Saffuriya, 08. svibanj 2008.)
Napadnuti prosvjednici su palestinski građani Izraela.


PLO: Palestinian Refugees

Nakba 60: No more generations of Palestinian refugee children
Palestinske izbjeglice i raseljene osobe su najveći i najdugotrajniji primjer prisilnog raseljavanja na svijetu. Palestinci čine 2/5 ukupnog broja izbjeglica na svijetu.

Evo nekih umjetničkih radova s natjecanja Expressions of Nakba:
Visual Arts
Land Confiscation Order 06/24/T
A Palestinian Mural

Expulsion And Dispossession Can't Be Cause For Celebration

San Francisco: 20 Jews Arrested in protest of 60th Anniversary Event

60 years on, refugees visit lost Jerusalem homes
"I was 19 during the war in 1948. I remember two men and a woman came to our house and told us to leave. They said our house would be bombed if we did not leave," Habesch said.

Prosvjed protiv sudjelovanja izraelskih pisaca na sajmu knjiga u Torinu, Italija (1 i 2)


60 ans de résistance palestinienne au colonialisme, au racisme et au sionisme

Il y a 60 ans, l’expulsion de Palestiniens de Jérusalem-Ouest

State's Creation Had Ugly Side


Jaffa, stari dio grada

freepalestine @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 13, 2008


Riječ Nakba (katastrofa na arapskom) označava uništenje palestinskog društva i progon više od 700 000 Palestinaca iz njihovih domova i domovine 1948. godine. Prije 60 godina židovske paravojne skupine, a kasnije izraelska vojska, protjerale su više od 700 000 Palestinaca iz njihovih domova, polja, radionica, gradova i sela, kako bi na prostoru gdje su oni do tada živjeli i na zemlji koju su posjedovali uspostavile židovsku državu Izrael, s umjetno, etničkim čišćenjem, stvorenom židovskom većinom. Nakba, odnosno etničko čišćenje 85% autohtonog nežidovskog stanovništva s prostora na kojem je uspostavljen Izrael, je temeljni uzrok izraelsko-palestinskog sukoba, a obilježava se 15. svibnja, dan nakon što je Izrael jednostrano proglasio svoju neovisnost 1948. godine.


Procjenjuje se da je više od 50% palestinskih izbjeglica istjerano izravnim vojnim napadom izraelskih snaga. Ostali su pobjegli u strahu kako su se širile vijesti o pokoljima u palestinskim selima poput onih u Deir Yassinu i Tanturi. Gotovo polovica palestinskih izbjeglica izbjegla je prije 14. svibnja 1948. godine kad je Izrael proglasio svoju nezavisnost, a arapske zemlje ušle u sukob. (vidi pretposljednju tablicu s popisom sela u kojima su se dogodili pokolji prije i nakon proglašenja izraelske neovisnosti i ulaska arapskih vojski u sukob)

Dokumenti izraelske vojske dokazuju ono o čemu Palestinci desetljećima svjedoče i na što nedvosmisleno upućuju brojni citati cionističkih vođa: protjerivanje palestinskog stanovništva bilo je namjerno, počinjeno s ciljem stvaranja etnički čiste židovske države Izrael na što je moguće više teritorija Palestine. Tijekom prvog tjedna u travnju 1948. pokrenut je Plan Dalet s ciljem sistematskog protjerivanja Palestinaca s područja na kojem će uskoro biti uspostavljen Izrael. U to su vrijeme Židovi posjedovali oko 7% zemlje u Palestini i činili oko 33% stanovništva. Cionistički vođe smatrali su prisutnost Palestinaca i činjenicu da oni posjeduju veliku većinu zemlje preprekom uspostavi židovske države u Palestini. Između 01. travnja i 15. svibnja 1948. cionističke su snage poduzele 8 velikih vojnih operacija u palestinskim gradovima i selima. Između 10. ožujka i 14. svibnja kad je Izrael proglasio neovisnost, a arapske zemlje intervenirale radi izbjegličke krize, već je bilo protjerano 250 000 Palestinaca. Izrael je iselio više od 450 palestinskih gradova i sela i većinu uništio, a preostale naselio novim židovskim doseljenicima ne obazirući se na prava i želje Palestinaca da se vrate u svoje domove. Između prosinca 1947. i prosinca 1950. srušeno je i uništeno više od 530 palestinskih sela i gradova.

U mnogim su selima počinjeni masakri. Negdje je ubijeno po nekoliko ljudi, negdje 70, 80, 100. Najviše žrtava ubijeno je u selima Dawayima (stotine ubijenih), Saliha (70-80), Deir Yassin (110-110), Lod (250), Abu Shusha (70)… 09. travnja 1948. tri cionističke paravojne skupine- Haganah, Irgun i Lehi (Stern Gang) – napale su palestinsko selo Deir Yassin zapadno od Jeruzalema. Pobijeno je više od 100 mještana, uključujući žene i djecu. Neke su žrtve unakažene i silovane prije nego su ubijene. 25 muškaraca je pogubljeno u obližnjem kamenolomu. Preživjeli mještani su pobjegli u Istočni Jeruzalem. Godinu dana nakon pokolja selo Deir Yassin je naseljeno židovskim doseljenicima, a njegovo je ime uklonjeno sa zemljopisnih karti.

15. svibnja 1948. u samo nekoliko sati ubijeno je najmanje 200 mještana u palestinskom selu Tantura u blizini Haife u sjevernom Izraelu. Prije masakra u Tanturi je živjelo 1500 mještana. Selo je kasnije srušeno i na tom je mjestu izgrađeno parkiralište za obližnju plažu i kibuc Nahsholim. Očevici tvrde da su izraelske snage strijeljale mještane koje bi poredale ispred zida groblja. 95 muškaraca ubijeno je na ovaj način na groblju, a ubijanje je prestalo tek kad je jedan Židov iz obližnjeg naselja zaprijetio da će sam sebe ustrijeliti ako vojnici odmah ne prestanu s pogubljenjima. Mnogi su ubijeni u svojim domovima.

Izrael i danas, nakon 60 godina, odbija palestinskim izbjeglicama dopustiti da se vrate u svoje domove i isplatiti im odštetu kako to od njega zahtijeva međunarodno pravo. Oko 7 milijuna od oko 10 milijuna Palestinaca su izbjeglice ili raseljene osobe i uskraćeno im je ljudsko pravo da se vrate svojim domovima samo zato što su palestinske nacionalnosti. Njihova imovina i zemlja konfiscirani su i namijenjeni za isključivu uporabu židovskih građana Izraela. Istovremeno dok se pravi vlasnici te zemlje ne mogu vratiti svojim kućama i u svoju domovinu, Židovi (uključujući obraćenike na Judaizam) iz cijelog svijeta mogu dobiti državljanstvo i živjeti u Izraelu. Izrael je jedinstven po tome što nije država svih svojih građana, nego svih Židova u svijetu. Židovska javnost u Izraelu poriče da se Nakba dogodila. U izraelskim zemljopisnim i povijesnim udžbenicima, kartama i na putokazima ne nalaze se imena uništenih palestinskih sela i gradova. Većina Židova u Izraelu nije upoznata sa zločinima koji su omogućili stvaranje židovske države sa židovskom većinom i palestinskom manjinom u Palestini.

Palestinske izbjeglice čine najveću izbjegličku populaciju na svijetu. Danas je kod UNRWA-e registrirano 4,5 milijuna palestinskih izbjeglica. Oko 1,5 milijuna palestinskih izbjeglica nisu registrirani. 1,3 milijuna Palestinaca su raseljene osobe u Izraelu i na okupiranim palestinskim područjima. Procjenjuje se da ih 2,3 milijuna živi u Jordanu gdje imaju status stanovnika i građana Jordana. U Libanonu 430 000 palestinskih izbjeglica već desetljećima živi u užasnim uvjetima i krajnjoj bijedi. Palestinske izbjeglice u Libanonu nemaju nikakva politička ni građanska prava, nemaju zdravstveno osiguranje niti pravo na obrazovanje. U Siriji živi oko 460 000 palestinskih izbjeglica koje imaju ista socijalna prava kao i Sirijci. Do američkog napada na Irak u toj je zemlji živjelo 60 000 palestinskih izbjeglica (sada ih je 15 000 izbjeglo iz Iraka). U Egiptu živi 48 784 Palestinaca koji nemaju pravo na javno obrazovanje niti pravo na zaposlenje.

Izrael je također konfiscirao zemlju 300 000 Palestinaca s izraelskim državljanstvom (1/4 od ukupnog broja izraelskih Palestinaca koji čine 20% stanovništva Izraela) i prepisao vlasništvo nad njom (kao i nad zemljom ostalih palestinskih izbjeglica) na Židovsku agenciju i Židovski nacionalni fond, a ti su Palestinci postali raseljene osobe unutar Izraela.

Nakba je glavni uzrok sukoba između Izraela i Palestinaca i jedna od najvećih nepravdi našeg vremena koja je Palestince pretvorila u izbjeglički narod. Nakba traje i nastavlja se i u 21. stoljeću. Izbjeglice se ni danas ne mogu vratiti svojim domovima. Izrael i danas provodi etničko čišćenje na Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu, polagani genocid u Pojasu Gaze. Izraelski čelnici, opsjednuti „demografskom prijetnjom“ javno pozivaju na protjerivanje izraelskih Palestinaca iz Izraela.

A naši (i zapadni) političari i mediji svemu tome plješću i uliznički služe. Na žalost, onima koji poriču ovaj zločin protiv čovječnosti -- dapače, slave ga i priključuju se cionističkim proslavama ni ne spominjući žrtve i teško obespravljene -- predsjednici zapadnih (ili zapadu satelitskih pokondirenih) država ne dobacuju da su gadovi, a ipak se radi o poricanju strašnog zločina i uskraćivanju temeljnih ljudskih prava milijunima ljudi koji su žrtve tog bolesnog i barbarskog rasističkog projekta i koji zbog toga desetljećima životare neizvjesnim životom u siromaštvu i bijedi. Oni veselo šire laži i mitove lopova koji tuđe svojataju kao svoje, ubojica koji djecu proglašavaju teroristima, krvnika koji muče civile, rasista koji misle da su zbog svoje nacionalnosti i boje kože vrjedniji od drugih, osiljenih manijaka koji se svakodnevno igraju s milijunima života, monstruma koji pozivaju na i provode etničko čišćenje. Čini se da za njih postoje dostojne i nedostojne žrtve, ljudi koji zaslužuju da im se poštuju ljudska prava i oni koji to ne zaslužuju, ali to je samo privid. Njima i takvima je zapravo potpuno svejedno za sve žrtve i za vaša ljudska prava. Važan je samo interes koji im nalaže koje su žrtve dostojne njihovog „žaljenja“ i koji zločini zaslužuju njihovu „osudu“ i njihovo "gnušanje", a koje će ignorirati, prešutjeti, poreći i proslaviti. Koji zločini im mogu poslužiti za promicanje interesa njihovih pokrovitelja (i njihovih privatnih), a koje iz istog razloga moraju zataškati.

Brojne palestinske i međunarodne organizacije prosvjedima, okupljanjima, predavanjima, predstavama, festivalima i raznim drugim kulturnim i umjetničkim sadržajima obilježavaju Nakbu diljem svijeta i u Palestini. Izraelske i izraelsko-palestinske mirovne organizacije poput Zohrota ili Combatants for Peace obilježile su obljetnicu Nakbe i odbile sudjelovati u proslavama. Brojni ugledni Židovi u svijetu su potpisivali otvorena pisma o nesudjelovanju na izraelskim proslavama 60. godine jednostranog proglašenja neovisnosti. Za vrijeme održavanja proslava u Jeruzalemu od 13. – 15. svibnja bit će pušteno 21 915 (365 dana x 60 godina) crnih balona koji će zacrniti nebo nad Jeruzalemom. U balonima će se nalaziti pisma palestinske djece.

Pridružite se i vi i ne sudjelujte u izraelskim proslavama niti događajima koji su organizirani tim povodom, a 15. se svibnja u znak sjećanja na palestinsku Nakbu i iz solidarnosti s palestinskim narodom odjenite u crno bez obzira gdje se u svijetu nalazili.

freepalestine @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 11, 2008

Evo opet nekoliko linkova na zanimljive članke koje sam uspjela pročitat u proteklih par dana:

Interview de Aaron Shabtai: « C'est de la propagande : c'est pour ça que je ne serai pas au Salon du livre de Paris»
"Je considère qu'il ne s'agit que d'une occasion de propagande, dans laquelle Israël va s'exposer comme un Etat qui a une culture, des poètes, et en cachant qu'en ce moment même il est en train d'accomplir de terribles crimes contre l'humanité. Le président Shimon Pérès lui-même, responsable du massacre à Kfar Kana (Liban) il y a dix ans, y participera. Pour moi il aurait été impossible d'aller lire mes textes à Paris".

Sixty years ago in Battir (Part 2)

Gaza improvises under siege

Slike: Photostory: The month in pictures, April 2008

We didn't mean to kill them
A state whose military high command and the office of its defense minister are located at the heart of a crowded city, and which sends civilians, including their women and children, to “expand the boundaries of the country” and whose bridgehead for occupation and takeover regularly hides being babies and pregnant women, and which refers to its own armed soldiers who died in battle or were captured as “boys” – such state needs a very high level of nerve in order to blame others for hiding behind civilians and children.
(Ispričavam se zbog poremećenih i rasističkih reklama koje se pojavljuju na Ynetovoj stranici.)

Small Palestinian village faces slow death
Israel's High Court last month rejected petitions by Aqaba residents asking that it cancel the military's demolition orders, which include the kindergarten, the mosque, a health care centre and residential homes."The first demolition orders were issued in 1997. In 2003, 13 more were issued, and since then every year they have given us more... In the whole village there are 45 structures and 35 have orders against them," he said.

Global BDS Movement
Site s informacijama o kampanji za bojkot Izraela.

Abuse Claims Mount Against Pentagon, Contractors

Sixty Years On, Palestinians Mourn Loss of Homeland

A Discussion with Walt and Mersheimer: The Power of the Israel Lobby

Ilan Pappe refuse de cautionner le Salon du livre de Paris

Our Letter to the United Nations
Organizacije mogu potpisati pismo koje će 16. svibnja biti predano glavnom tajniku UN-a Ban Ki-Moonu.

Karta: Zid na Zapadnoj obali 2006.

Remembering the Palestinian Nakba
The rage of this Palestinian woman was born out of seeing her childhood home, from which she was forced to leave in 1948, now occupied by a stranger who would not even allow her in. She'd seen her father's hotel, which he was never allowed to vacate, taken over by strangers. For the first time since her violent dispossession in 1948, she was allowed to visit her homeland, but not to return. Because millions of other Palestinian refugees are denied even such a visit, Rasmiya was considered “lucky.”

On 60th Independence Day, Israeli Arabs claim rise in racism

Sixty Years of the State of Israel, Sixty Years of Exile for Jews from Arab and Muslim Countries

Supreme Court Recognizes Petition Challenging Discriminatory Citizenship Law Barring Family Unification
On May 6, the Supreme Court issued an order nici, effectively recognizing the legitimacy of the petition and Adalah's claim that the order violates the basic rights of Israelis as well as numerous anti-discriminatory international human rights laws. The court has given the state 60 days to justify the policy before it repeals the order, which has kept thousands of families separated since its introduction. Married couples of Palestinian and Israeli citizenship can neither live together in the oPt nor inside Israel.

THE JEWS OF IRAQ
The Giladis, now U.S. citizens, live in New York City. By choice, they no longer hold Israeli citizenship. "I am Iraqi," he told us, "born in Iraq, my culture still Iraqi Arabic, my religion Jewish, my citizenship American."

Iraqi artists and singers flee amid crackdown on forbidden culture

PCHR Condemns Detention of 3 Journalists and a Columnist by the Palestinian General Intelligence in the West Bank
Abbasove sigurnosne snage na Zapadonoj obali uhićuju i zlostavljaju novinare.
freepalestine @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 8, 2008

palestinske izbjeglice bježe pred cionističkim milicijama, 1948.

Budući da nemam vremena, samo ću se kratko osvrnuti na današnji prilog Elizabete Gojan u HTV-ovom Dnevniku o proslavi 60. obljetnice osnutka Izraela i etničkog čišćenja Palestinaca s tog prostora.

Najprije, Elizabeta niti jednom riječju nije spomenula što se prije 60 godina dogodilo sa 2/3 palestinskog stanovništva koje je živjelo na teritoriju na kojem je nastao Izrael. Elizabeta je gledateljima rekla da je Nakba ili katastrofa uspostava države Izrael, a ne etničko čišćenje palestinskog stanovništva, i spomenula prosvjede Palestinaca na Zapadnoj obali implicirajući da Palestinci mrze Izrael bez ikakvog razloga. Stvaranje države Izrael prije 60 godina i njena današnja realnost u potpunosti su izvađeni iz konteksta. U najmanju ruku neprofesionalno (u krajnju degutantno i necivilizacijski podlo – ono u stilu genocide ili točnije ethnic cleansing deniera), pogotovo obzirom da se imperativno prikazuje „druga“ tj. izraelska strana odnosno stajalište kad se nešto dogodi Palestincima pa se o tome mora izvještavati. Čak se, kad se događaju zločini protiv Palestinaca, Palestince uopće ništa ne pita, već umjesto njih govore organizacije za ljudska prava i UN, a onda se na kraju da riječ izraelskoj vojsci da nam oni objasne što je „istina“. U našim medijima jednaku težinu imaju riječ UN-a i riječ glasnogovornika izraelske vojske ili vlade.

Ali vratimo se mi današnjem Elizabetinom prilogu. Dakle, Elizabeta nije stala samo na tome da gledateljima zataji činjenice -- pokolje i protjerivanje palestinskog stanovništva i otimačinu njihove zemlje, te današnje odbijanje Izraela da izbjeglicama dopusti povratak --, već im je podmetnula jedan cionistički mit, a to je da su se Židovi naselili u pustinji i od nje napravili uspješnu modernu bogatu zemlju. Istina je pak da je Izrael nastao na srušenim i spaljenim palestinskim selima i gradovima (njih više od 450) i na zemlji koja je vlasništvo palestinskih izbjeglica. Elizabeta je naravno prikrila od svojih gledatelja činjenicu da je zemlja u Izraelu velikom većinom u vlasništvu židovskih agencija, a ne u privatnom vlasništvu.


Tijekom poduljeg priloga (ne sjećam se kad smo se bavili obljetnicom osnutka neke druge zemlje) Elizabeta je gledateljima Izrael prikazala kao zemlju koja pati jer u njoj nema mira i koju danas napadaju Palestinci implicirajući pri tome da Izrael žarko želi mir, a Palestinci su valjda poremećeni mrzitelji Židova pa napadaju Izrael iz čista mira. Elizabeta ponovo, nakon što je Palestince optužila da napadaju Izrael, nije gledateljima rekla da Izraelci već 40 godina ilegalno okupiraju i naseljavaju palestinska područja i svakodnevno napadaju Palestince, te provode razne oblike kolektivnog kažnjavanja, etničko čišćenje i druge ratne zločine i kršenja ljudskih prava, kao ni da Izrael odbija (kao i brojne druge) posljednju palestinsku ponudu za prekid vatre.

Elizabeta gledateljima nije rekla da palestinska djeca u školama u Pojasu Gaze nemaju papira za pisanje, niti koliki je postotak pothranjenosti palestinske djece u PG zbog izraelske blokade.

20% stanovništva Izraela koji čine palestinski Arapi, te oni Izraelci židovske i drugih nacionalnosti koji odbijaju slaviti osnutak Izraela tako dugo dok se palestinskim izbjeglicama ne omogući povratak i dok Židovi i Arapi ne budu ravnopravni u Izraelu i koji su ovu obljetnicu obilježili prisjećajući se žrtava Nakbe, također nisu pronašli svoje mjesto u Elizabetinom cionističkom prilogu. Tamo su se kao opozicija proslavama našli, ne umjetnici, intelektualci, pisci, organizacije za ljudska prava, mirovni pokreti i 1/5 Izraelaca, već Palestinci koji "bez razloga" raketama napadaju Izrael i prosvjeduju protiv njegove obljetnice osnutka.

I tako, još jedan u nizu priloga u našim medijima koji gledateljima ne pomažu da shvate što se u svijetu događa, već od njih rade glupe ovce koje će onda odigrati svoju glupavu ulogu u sukobu „civilizacija“ ili čega već treba za interese bogatih korporacija. I još jedan u nizu priloga koji niječe pravo žrtvama na istinu i na pravdu.

Pitanje za HTV i njegove gledatelje: dokle ćemo (vas) ih plaćati da iz nas rade neuke i dezinformirane idiote?
freepalestine @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.